„Da je ostao papa, ne bi još dugo živio.“

„Da je ostao papa, ne bi još dugo živio.“

Magazin Focus, broj 26 od 24.lipnja 2017. godine, kurijalni nadbiskup Georg Gänswein o Benediktu XVI. koji je nakon osmogodišnjeg pontifikata bio „krajnje iscrpljen“. Od njegovog odreknuća prošle su četiri godine i četiri mjeseca.

Izvor

Gospina ukazanja sestri Luciji u Pontevedri i Tuyu (1925., 1926. i 1929.)

Ova ukazanja nadopuna su ukazanjima u Fatimi, a ujedno ispunjaju obećanje koje je Gospa dala djeci 13.srpnja 1917. Nakon što im je pokazala pakao i govorila o drugom još strahovitijem ratu, rekla im je: „Da bih ovo spriječila doći ću i zatražit ću posvetu Rusije svome Bezgrješnom Srcu i, kao zadovoljštinu sv. Pričest u prvih pet subota u mjesecu.“

Roberto de Mattei: Sablazan šutnje

Rječita šutnja pape Franje

Četvorica kardinala, autora „dubia“ (dvojbi) o posinodskoj pobudnici Amoris laetitia preko bloga vatikanista Sandra Magistera objavili su svoj zahtjev da ih se primi u audijenciju koji je kardinal Carlo Caffarra 25.travnja ove godine dostavio papi Franji, no još nije dobio odgovor. Namjerna šutnja pape Franje – koji u Domu svete Marte prima i manje važne osobe kako bi raspravljao o problemima koji su manje važni za život Crkve – razlog je za objavu tog dokumenta.

U molbi za audijenciju koja je puna poštovanja, četvorica kardinala (Brandmüller, Burke, Caffarra i Meisner) daju do znanja da žele Papi pojasniti razloge svojih „dubia“ i pokazati mu kakvo je stanje u Crkvi koja se nalazi u teškoj pomutnji i dezorijentiranosti, poglavito glede pastirā dušā te „in primis“ župnika. To su činjenice koje navode u novome pismu:

Najnovija fotografija Benedikta XVI.

Benedikt XVI. nakon „malog duhovnog večernjeg koncerta“ njemu u čast u Vatikanskim vrtovima 16.lipnja 2017.

Vjera je najveća baština

Bez razlike bogati ili siromašni, mladi ili stari svi su dobro došli! Živa i zdrava vjera ozdravlja i čini čuda. Božja Riječ nam govori: "Neka Ti bude kako si vjerovao" (Mt 8,13)

Pogledajmo vjeru naših predaka....

Obitelji ponovno moraju natrag pod zaštitu Presvetog Srca Isusova

Obitelji su zaboravile na Presveto Srce Našega Gospodina u svojim domovima i također i u svojim vlastitim srcima. Time su postale slabe i imaju velike poteškoće voditi krjepostan život i postaju žrtvama grješnoga života.

U mnogim slučajevima to izlaže pogibelji opstanak obitelji ili ona puca, što se može pročitati po sve većim brojevima rastava braka.

Rezultat je moralno i duhovno raspadanje društva koje je pak izgrađeno od ovih obitelji. To je počelo teških problema s kojima se danas moramo sučeljavati.

Što je cilj apostolata?

Cilj apostolata je uspostava društvenog kraljevstva Presvetog Srca Isusova.

Litanije Presvetog Srca Isusova na hrvatskom i latinskom jeziku, povodom desete obljetnice (2007.-2017.) dolaska sestara Kćeri Srca Isusova u Hrvatsku

Koristimo priliku da našim dragim i poštovanim časnim sestrama čestitamo njihov veliki jubilej dolaska u našu Domovinu! Neka ih Gospodin obdari još mnogim brojnim svetim zvanjima.

O čudu velike Božje ljubavi i naglom porastu zvanja u njihovom samostanu možete pročitati OVDJE.

Misli bl. Marije od Isusa Deluil-Martiny:

1.„Ova ponizna Družba nije utemeljena samo radi spasenja i svetosti svojih članova, nego da se njezini članovi trse, uz pomoć milosti i svim svojim snagama, za spas duša, za službu svetih interesa Srca Isusova, svete Crkve i katoličkog svećenstva, molitvom, žrtvom, širenjem pobožnosti Božanskom Srcu Isusovu i Bezgrješnoj Djevici, Kraljici i pomoćnici Crkve."

2.„Sin Čovječji gotovo nema više mjesta na kome bi odmorio svoje Srce. Otvorimo mu naše duše i pustimo ga da uđe, da tu kraljuje.“

3.„O, slatka i božanska Rano koju je napravilo koplje! Ono je otvorilo put ponora ljubavi!“

4."Ova je ponizna Kongregacija nastala, kao cvijet s Kalvarije, iz misli posvete i ljubavi prema Svetom Srcu Isusovu i Marijinu, prema svetoj Crkvi i svećeništvu; i iz misli o zadovoljštini za bezbrojne uvrede, koje se, u ovim tužnim vremenima, nanose božanskom Veličanstvu i našoj svetoj Vjeri."

Papinski stav odbijanja: hoće li Franjo i na konzistoriju 28. lipnja izbjegavati susret s kardinalima?

Papa Franjo sazvao je konzistorij 28.lipnja. Hoće li prije toga ponovno izbjeći susret s kardinalima? „Samo slijepac može nijekati da zbog pobudnice Amoris laetitia u Crkvi ne vlada najveća pomutnja“, rekao je kardinal Carlo Caffarra u siječnju ove godine.

(Rim) Papa je Franjo dijalog postavio za zaštitni znak svoga pontifikata, ali je očito i njemu samome teško pada kada se kritizira njegovo usmjerenje.

Dvostruko odbijanje doživljavaju četvorica kardinala Brandmüller, Burke, Caffarra i Meisner koji već mjesecima iznose svoje bojazni i brige glede sporne posinodske pobudnice Amoris laetitia, ali kod Pape ne nailaze na razumijevanje. Posve suprotno!

Učinili su to 19.rujna pismeno u obliku dubia (dvojbi) i od Franje nisu dobili odgovor. Četiri kardinala molili su Papu da pojasni dvosmislena mjesta u tekstu o središnjim vjerskim i moralnim pitanjima i jednostavno im se ne daje dogovor.

Zbog izostalog Papinog odgovora iznijeli su u javnosti svoje dvojbe 14. studenoga 2016. godine. Na to su dobili odgovor, doduše jedan posve drukčiji od onoga koji su očekivali, i to ne od Pape. Poželi su djelomično divlje ispade i napade i osobna poniženja od Papinih najbližih suradnika i osoba od povjerenja dok je on i dalje šutio.

Ne, Papino odbijanje odgovoriti na temeljna pitanja vjere i morala nije proglašeno skandalom, nego činjenica da su četvorica kardinala svoja dubia objavila u javnosti.

Otada je prošlo devet mjeseci i papa Franjo još duguje svoj odgovor.

Sve to ovih dana doživljava svoj Déja-vu.

„Naša nas savjest nuka...“ – tekst pisma četvorice kardinala papi Franji

Sveti Oče,

obraćam se Vašoj Svetosti s određenom tjeskobom tijekom ovih dana uskrsnoga vremena. Činim to u ime uzoritih kardinala: Waltera Brandmüllera, Raymonda L.Burkea, Joachima Meisnera te u svoje osobno.

Ponajprije želimo obnoviti svoju posvemašnju predanost i svoju bezuvjetnu ljubav prema Petrovoj stolici i prema Vašoj uzvišenoj osobi u kojoj priznajemo Nasljednika Petra Apostola i Isusovoga namjesnika: „Slatkoga Krista na zemlji“ kako je voljela reći sveta Katarina Sijenska. Nipošto ne držimo svojim stav onih koji drže da je ispražnjena Petrova stolica, a ni onih koji žele pripisati također i drugima nedjeljivu odgovornost petrovskoga „munus-a“. Nuka nas samo svijest teške odgovornosti koja dolazi od kardinalskoga „munus-a“ da budu savjetnicima Petrova nasljednika u njegovoj vrhovnoj službi te sakramenta biskupstva po kojemu nas „Duh Sveti postavi nadglednicima da pasemo Crkvu Božju koju stječe krvlju svojom“ (Dj 20,28)

Je li bilo planirano izvršiti bratsku opomenu tijekom audijencije?

(Rim) „Riječi kardinalā pune su poštovanja. Može se pretpostaviti da je njihova nakana izravnim razgovorom tijekom osobne audijencije moći bolje 'razlučiti' nakane i planove pape Franje i eventualno in camera caritatis izvršiti bratsku opomenu (bratski ukor).“

Ove riječi povjesničara Roberta de Matteija potvrđuju da su četvorica kardinala željela tijekom audijencije konfrontirati papu Franju sa stanjem u Crkvi i ako bi bilo nužno, bratski ga opomenuti (ukoriti). To bi mogao biti razlog zašto je Franjo odbio primiti ih u audijenciju i time je još zaoštrio jedva podnošljivo stanje koje je izazvao svojom posinodskom pobudnicom Amoris laetitia. Ovi su mu kardinali u rujnu prošle godine poslali svoja „dubia“ (dvojbe). U njima su ga molili da pojasni dvojbena mjesta u papinskome dokumentu. Franjo već mjesecima odbija odgovoriti na pitanja ovih kardinala.

„Naša nas savjest nuka...“ – Drugo pismo četvorice kardinala o pobudnici Amoris laetitia

Četvorica kardinala koja su uputila „dubia“(dvojbe) glede sporne posinodske pobudnice Amoris laetitia napisala su papi Franji drugo pismo. U njemu ga mole da ih primi u audijenciju. Međutim, i to im odbija „milosrdni“ Franjo. O brigama i bojaznima o svojemu usmjerenju ne će ni da čuje.

(Rim) Dana 25. travnja četvorica kardinala Walter Brandmüller, Raymond Burke, Carlo Caffarra i Joachim Meisner napisali su papi Franji drugo pismo. Pošto ni na ovo pismo nisu dobili odgovora, danas su ga objavili. Objava je ponovno uslijedila preko poznatog vatikanista Sandra Magistera.

Dvanaest obećanja Srca Isusova

Svetoj Mariji Margareti Alacoque, francuskoj redovnici samostana sestara od Pohođenja u Paray-le-Monialu Isus se ukazao u punom sjaju slave. Njegova poruka svetoj redovnici glasi: "Moje božansko Srce tako je raspaljeno ljubavlju prema ljudima da više ne može u sebi zadržavati plamen svoje žarke ljubavi, već ih mora razasuti. Tebe sam kao ponor nevrijednosti i neznanja odabrao da ispuniš taj veliki naum, da tako bude sve učinjeno od mene."

Sljedeća Gospodinova poruka redovnici Mariji Margareti je bila prema njezinom opisu Srce Isusovo koje je bilo okrunjeno trnovom krunom koja simbolizira rane što mu ih zadajemo svojim grijesima, a nad Srcem se nalazio značajan križ; taj križ je ondje od prvih časova Njegova utjelovljenja, a to znači od časa kad je bilo oblikovano i Presveto Srce; odmah je u nj bio usađen i križ pun svake gorčine.

Isus se potužio redovnici:"Za sva moja nastojanja oko njihova dobra ljudi su hladni i nehajni." Isus za tu hladnoću ljudskih srdaca traži od svetice naknadu. Zatražio ju je Pričest svakog prvog petka u mjesecu, a kao pripravu za to svetu uru koju će obavljati prostrta na zemlji u noći između četvrtka na petak u 23 sata do ponoći. U pobožnost Srcu Isusovom tako su uvedene dvije glavne naknadne vježbe: sveta ura i sveta Pričest na svaki prvi petak u mjesecu. 

U viđenju za vrijeme tijelovske osmine Isus se potužio da Ga vrijeđa najviše ono što čine Njemu posvećena srca. Gospodin je zatražio da se uvede kao naknada za sve te uvrede blagdan Srca Isusova na koji će se svetom Pričešću i javnom otprošnjom naknaditi za uvrede nanesene Gospodinu dok je izložen na Oltarima. Rekao joj je:"Obećajem ti da će se moje Srce raširiti da obilno izlije bujice ljubavi na sve one koji mu budu iskazali tu čast, i koji će nastojati da je i drugi iskazuju."

Onima koji će odgovoriti njegovim željama da učine te Ono bude upoznato, ljubljeno i čašćeno Isus obećava:

Mons.Athanasius Schneider: Fatima 100 godina kasnije – aktualnost njezine poruke

Obnova Euharistijskoga kulta i pobjeda Srca Marijina

Ukazanja i poruke Gospe Fatimske ne mogu se prikladno razumjeti, a da se ne uzmu u obzir ukazanja Anđela trima malenim pastirima 1916. godine. Oba ukazanja imaju uzajaman nutarnji odnos. Anđelove riječi već su bile priprava središnjoj Gospinoj poruci u Fatimi: „Što god možete, prinesite Bogu za žrtvu kao zadovoljštinu za grijehe kojima Ga ljudi vrijeđaju i kao čin usrdne prošnje za obraćenje grješnika“. Međutim, najvažnije značenje Anđelovih ukazanja sastoji se u poruci koja se tiče Euharistijskoga otajstva Tijela i Krvi Kristove. Već 1916. godine Anđeo je tvrdio da se Krista „strašno vrijeđa“ u ovome otajstvu. Gotovo nitko u Crkvi toga vremena nije mogao niti zamislit kakvim će strašnim uvredama uskoro biti izložen Presveti Oltarski Sakrament i do kojih razina uznemirujućeg proširenja takvih uvreda će se dospjeti čak i unutar same Crkve. Bjelodan su primjer toga praksa koja je danas proširena da se sveta Pričest podjeljuje na ruku te slobodno pripuštanje nepokajanih grješnika i čak i nekatolika svetoj Pričesti.

Svetogrdna oskvrnuća Euharistijskog Isusa u posvećenim Hostijama na crnim misama – svjedočanstvo poznatog i priznatog talijanskog egzorciste

Našim čitateljima i svima koji istinski ljube Isusa i Crkvu donosimo ovo potresno i tragično svjedočanstvo poznatog i priznatog talijanskog egzorciste. Sve one koji budu čitali ovaj tekst potičemo na davanje zadovoljštine Euharistijskom Isusu. 

Hrvatski duhovni velikan bl. Alojzije Stepinac je vrlo često pozivao na davanje zadovoljštine Euharistijskom Isusu.

Upućivao bi puk slijedećim riječima: "Prvo, davati zadovoljštinu i naknadu Spasitelju u Euharistiji, jer su bezbožnici u porušenim i zapaljenim crkvama, osramoćenim redovnicima i poubijanim svećenicima obeščastili zapravo samoga Krista. Njega progone u svakom redovniku i svećeniku, u biskupima i katoličkim svjetovnjacima. To nije samo nezahvalnost i bezumlje, nego prava ludost, paklena zaslijepljenost i najniži pad ljudskog dostojanstva. Protiv takve strahovite mržnje i sotonske grozote nije moguće, da oni, koji Krista ljube ne stave pred noge Euharistijskog Kralja, duboko potreseni, svoju zadovoljštinu i naknadu.... Naša vjerna srca treba ispuniti velika bol i beskrajni stid, a sav svijet jasno i glasno treba očitovati svoju vjernost i ljubav prema Njemu. Što više rana zadaju najamnici pakla Njegovom mističnom Tijelu, Crkvi, i Njegovu sakramentalnom Tijelu na Oltarima, to gorljivija i žarča treba biti naša zadovoljština i naknada." (A.Benigar, A.Stepinac 274)

Preminuo je Ingo Dollinger – svećenik, moralni teolog, promicatelj Tradicije – raspra s Vatikanom oko Treće Fatimske tajne

Moralni teolog Ingo Dollinger (desno) kao mladi svećenik sa svetim padre Pijom

(Augsburg) U nedjelju Presvetoga Trojstva popodne preminuo je poznati augsburški svećenik Ingo Dollinger u 88. godini života. U posljednje vrijeme njegovo se zdravstveno stanje iznimno pogoršalo. U udarne naslove svjetskoga tiska moralni je teolog dospio u poodmakloj dobi zbog neizravne raspre na daljinu sa Svetom Stolicom oko takozvane Treće Fatimske tajne.

U svojem posmrtnom slovu Maike Hickson u ponedjeljak je napisala: „Njegov tajnik rekao mi je: 'Njegovo je lice sjalo kad je umirao'.“

Dollinger se rodio 1929. godine. Godine 1954. zaređen je za svećenika, djelovao je ponajprije u župnom dušobrižništvu, a potom je bio tajnik augsburškog biskupa Josefa Stimpflea (augsburški biskup od 1963.-1992.). U to je vrijeme odlazio k velikom svetcu, ocu Piju iz Pietrelcine (1887.-1968.) koji mu je bio duhovni vođa i Dollinger se držao njegovim duhovnim sinom. Mnogo puta posjetio je stigmatiziranog kapucina u mjestu San Giovanni Rotondo.

Drugo Gospino ukazanje u Fatimi 13.lipnja 1917. godine: Srce Marijino ovijeno trnjem

Po želji Majke Božje troje djece vidjelaca došli su na mjesto ukazanja 13. lipnja.  Evo Lucijina svjedočanstva:

'Nakon što sam s Jacintom, Franjom i još s nekoliko prisutnih izmolila Krunicu, ponovno smo ugledali dragu Našu Gospu.

- Što želite od nas? – upitah.

- Želim da trinaestoga idućeg mjeseca ovamo dođete, molite dnevno Krunicu i naučite čitati. Kasnije ću vam reći što želim.

Zamolila sam za ozdravljenje bolesnika. Bogorodica je rekla:

- Ako se obrati, ozdravit će ove godine.

Lucija nastavi sa molbom: - Htjela bih Vas zamoliti da nas povedete u Nebo.

- Da, po Jacintu i Franju doći ću uskoro. Ali ti ćeš još neko vrijeme ostati ovdje. Isus želi da Me ljudi po tebi upoznaju i  ljube. Želi na zemlji ustanoviti štovanje moga Bezgrješnog Srca. Tko to prihvati, obećavam mu spasenje. Te duše će Bog ljubiti kao cvijeće, koje sam postavila za ukras Njegova prijestolja

- Dakle, ostat ću ovdje sama?- upitah žalosno.

- Ne dijete moje! Trpiš li mnogo? Nemoj se obeshrabriti! Neću te nikada napustiti. Moje Bezgrješno Srce bit će tvoje utočište i put kojim ću te dovesti k Bogu.

U tom trenutku, izrekavši zadnje riječi, Majka Božja rastvorila je sklopljene ruke i pokazala nam po drugi puta odsjev neizmjernog Svjetla. Tada smo vidjeli sebe uronjene u Boga. Jacinta i Franjo nalazili su se u Svjetlu koje se dizalo prema nebu, a ja u onome koji se izlijevalo na zemlju. Pred desnim dlanom drage Naše Gospe, nalazilo se Srce ovijeno trnjem, koje ga probada. Shvatili smo da je to Bezgrješno Srce Marijino izbodeno grijesima ljudi koje traži zadovoljštinu.

Iz govora sv. Antuna Padovanskog, svetca svega svijeta:“Riječ je živa kad život govori“

Sveti Antun Padovanski u svojoj Propovijedi nam govori:“Riječ je živa kad život govori. Zato neka prestanu riječi, a neka govore djela. Prepuni smo riječi, prazni djelima. Stoga nam stiže prokletstvo Gospodnje koji prokle smokvu na kojoj ne nađe ploda, nego samo lišća. Zakon je propovjedniku da ono što propovijeda provodi u djelo. Uzalud se hvasta poznavanjem zakona onaj tko djelima razara nauk.

Blago onome tko govori što mu daje zboriti Duh Sveti, a ne njegov duh! Ima ih koji govore po svojoj ćudi, kradu tuđe riječi i iznose ih pod svoje, pripisujući ih sebi. O takvima veli Gospod po Jeremiji: Evo me protiv proroka koji jedan drugome kradu moje riječi. Evo me protiv proroka – riječ je Gospodnja – koji mlate jezikom i vele: Govori Gospodin. Evo me protiv proroka koji prorokuju izmišljene snove – riječ je Gospodnja – i propovijedajući ih zavode narod moj izmišljotinama svojim i lažima. A ja ih nisam poslao, niti sam im što zapovjedio, niti su narodu ovome od kakve koristi - riječ je Gospodnja.

Presveto Trojstvo u očima nadbiskupa Fulton J. Sheena

Razum nije dovoljan da shvatimo Boga. Kad bi Boga promatrali razumom bilo bi to kao kad bi jednu predivnu sliku promatrali, a da se ne pitamo i ne ulazimo u dubine koje su težnje i nade toga slikara. Ako zaključujemo da Bog postoji samo kroz promatranje svemira nećemo doći do promatranja Njegove ljubavi.

Platon se također pitao:"Ako postoji samo jedan Bog, koje su Njegove misli? Jer ukoliko je razumno biće, mora nešto misliti. Ako postoji jedan Bog, koga On ljubi? Jer da bi bio sretan i On mora ljubiti." Uzaludno pitanje, na koje se nijedan čovjek nije mogao nadati, da će dobiti odgovora.

Potrebna je objava – Bog je Trojstvo

Odgovor na to pitanje mogao je doći samo od Boga. Došao je u trenutku, kad se naš Gospodin pojavio na zemlji i kad nam je objavio da u Bogu postoje tri osobe. Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh Sveti. Odgovor na Platonovo pitanje prenesimo na čovjeka jer je stvoren na sliku Božju. Čovjek misli "Ljubav", "Pravda", "Jakost" i misli prije nego li je i izgovorio postaju riječi. Vokalna riječ je samo izražaj intimne riječi razuma. Misli ili nutarnje riječi rođene su. Tko je vidio šetati ljubav? Tko može reći da pozna dimenziju i boju jakosti? Nitko nije vidio, opipao, okusio ove misli, a opet su potpuno stvarne? One potječu od momenta kad se još ne nalaze u vanjskom svijetu. Zato je potrebno da budu rođene od uma odnosno duha. Neke ljudske misli su posve banalne i njih se nitko ne sjeća. No postoje misli koje su duh života. Postoje neke ljudske misli u koje čovjek stavlja svu svoju dušu i čitavu svoju osobnost, sve ono što on jest i sve ono što je bio. Aplicirajmo sada na Boga te refleksije što smo ih učinili na ljudskoj misli. Bog misli misao, a ta Misao je Riječ. Rođena je i zato se naziva Sin, a Sin ili Riječ je osoba. Bog, nikad ne misli riječ ili misao koja će sutra biti drugačija. Njegova riječ ili misao, vječna je i izvor je čitave mudrosti svijeta.

Novotari Crkvu žele pretvoriti u čisto ljudsku stvar

papa Grgur XVI.

Papa Grgur XVI. u velikoj je brizi pisao o nestanku crkvene svijesti u svojoj prvoj enciklici Mirari vos! Što bi tek danas rekao!

„Stoga bi bilo posvema besmisleno i za nju ponajvećma uvredljivo govoriti o obnovi i ponovnom oživljavanju koje bi bilo potrebno da joj se osigura postojanje i rast, kao da bi se vjerovalo da je ona izložena propadanju, zamračenju ili drugim sličnim nedostatcima.

Takvim nastojanjima novotari teže za tim da postave temelje za jednu novu, čisto ljudsku ustanovu i baš da postignu ono nad čime se Ciprijan gnušao: naime Crkvu koja je božanska stvar, pretvore u 'ljudsku stvar'...“

[Odlomak iz enciklike „Mirari vos“ pape Grgura XVI.]

Kardinal Joseph Zen Ze-Kiung: „Kineski komunisti boje se Gospe Fatimske“

„Ne vjerujem da će Kineska vlada prihvatiti druga rješenja osim podvrgavanja Crkve Centralnom komitetu komunističke vlade.“ Kardinal Joseph Zen Ze-Kiung, hongkonški biskup u miru ne gaji nikakvu nadu o budućnosti kršćana u Kini i u razgovoru s „Pomoć Crkvi koja pati“ opisuje dramatičnu situaciju. „Tijekom Velikoga tjedna, primjerice, biskupi katakombne Crkve morali su pohađati tečajeve političke izobrazbe i nisu dakle mogli celebrirati liturgiju s vjernicima“.

Unatoč početnim pozitivnim očekivanjima sadašnja vlada koju vodi Xi Jingping vrlo je brzo pokazala svoje pravo lice. „I ja sam u početku gajio nadu – tvrdi kardinal Zen – jer je predsjednik poduzeo akcije protiv korupcije unutar vlade i društva. Ali potom je postalo bjelodano da je i Xi Jingping zainteresiran samo za vlast, kao i svi njegovi prethodnici. A tko god se bori za poštovanje prava čovjeka, njega se ugnjetava, progoni, ponižava i baca u tamnicu“. U zatvoru, tvrdi purpurnik, mnoštvo je kršćana koji su se „hrabro“ zauzimali za izgradnju boljega društva.

Govoreći o stogodišnjici Fatimskih ukazanja hongkonški biskup u miru pojašnjava kako marijanska poruka protiv komunističke ideologije izaziva nemale brige među kineskim vlastodršcima. „Komunisti se boje Gospe Fatimske! Njihovi pokušaji sprječavanja širenja pobožnosti postali su smiješni, do te mjere da je zabranjeno unositi slike Majke Božje Fatimske u zemlju, za razliku od ostalih Gospinih slika“.

Kako bi se podržala progonjena kršćanska zajednica kardinal Zen sve poziva da se ujedine u molitvi za Crkvu u Kini. „Molitva je najveći dar koji možemo darovati kineskim kršćanima! I nadamo se da će jednoga dana vlada moći razumjeti da smo dobri građani upravo jer smo kršćani. Jer nas je Isus učio također i ljubiti svoju zemlju“.

Izvor

“Sudbina ruskoga pape” (Mauro Mazza)

A što ako bi sljedeći papa bio Rus? Bi li se konačno uspjelo izvršiti posvetu Rusije Bezgrješnom Srcu Marijinu, bitni prijelaz za vrijeme mira u svijetu?

Polazeći od optimističnog predviđanja konklave 2018. godine, Mauro Mazza zamišlja da će ta konklava izabrati nadbiskupa Sankt Peterburga koji će uzeti ime Metod. (knjiga Il destino del papa russo, Fazi, Rim 2017., str.256.)

Za razliku od svoga prethodnika, novi papa ne sviđa se moćnicima ovoga svijeta ni masoneriji. Ne sviđa im se jer govori konkretno u obranu vjeru umjesto o ekologiji i ne zapliće se u onaj prazni sentimentalizam koji je „uništio svaku posebnu razliku između pape i vjernika, sastavljen od zagrljaja i skečeva, pozdrava tipa ugodna nedjelja i ugodan ručak….“, dok je i sam Wojtyla „uspijevao zadržati uvijek, do posljednjega dana onu svoju karizmu koja je ulijevala poštovanje i divljenje kod sviju: kardinala, biskupa, svećenika i laika“ (str.40).

Kardinal Arinze: „Maleni pastiri u Fatimi vidjeli su da pakao postoji. I da nije prazan“

Kardinal Arinze o 100 godina Fatime: „Pakao postoji i nije prazan“

(Pariz) Kardinal Francis Arinze, do svojeg umirovljenja od 2002.-2008. Pročelnik Kongregacije za bogoslužje i sakramentalnu stegu preporučuje ljudima koji ne vjeruju u postojanje pakla da se pozabave Fatimskom porukom.

U intervjuu koji je nedavno objavio LifeSiteNews nigerijski kardinal izrekao je stav o paklu i o Fatimi. Prije stotinu godina u portugalskom selu Fatima između svibnja i listopada 1917. ukazivala se Majka Božja trima malenim pastirima.

Ljudi koji porugljivo pakao drže „izmišljotinom“ Crkve kako bi ljude strašila, trebali bi se ozbiljno pozabaviti porukom Majke Božje Fatimske, rekao je kardinal.

„Majka Božja pokazala je trima pastirima da pakao postoji i da nije prazan.“

„Ima ljudi koji ne žele da govorimo o paklu. Ali pakao nije vatikanska izmišljotina. Pakao stoga ne prestaje postojati samo jer ljudi o tome većma ne govore.“