Posvećenje plamenu svete ljubavi

Prečisto Srce Marijino,
ponizno Te molim da uzmeš moje srce u plamen svoje Svete Ljubavi koje je duhovno utočište čitavog čovječanstva.
Ne gledaj na moje greške i neuspjehe,
nego dozvoli da ta bezakonja budu spaljena s mene tim plamenom čišćenja.

Putem Svete Ljubavi,
pomozi mi da budem posvećen u ovom trenutku, i na taj način,
da dam Tebi, Draga Majko,
moju svaku misao, riječ i djelo.
Uzmi me i čini sa mnom kako je Tebi volja.
Dozvoli mi da budem Tvoj instrument u svijetu -- sve za veću slavu Božju,
i za Tvoju pobjedonosnu vladavinu. Amen.

Što znači pravo štovanje Srca Isusova prema sv. Franji Saleškom?

Pravo štovanje Srca Isusova znači sadržati mir, ne tužiti se i biti radostan ako:

1. si nepoznat i ne obaziru se na Tebe
2. se misli da Te ne mogu ni za što upotrijebiti
3. te ne pitaju za mišljenje
4. nemaju povjerenje u Tebe
5. ti se daju najniži poslovi i posljednje mjesto
6. ti se samo rijetko kaže koja ljubazna riječ.

Izvor: misli Franje Saleškog (u znaku susreta)

Čudotvorna medaljica na smrtnoj postelji umiruće osobe (svjedočanstvo)

Pripovijeda časna i medicinska sestra: "Dužnost me pozvala k osobi koja je oboljela od obostrane upale pluća. Odmah sam uvidjela da mu je cijela obitelj daleko od vjere i Boga. Njegova supruga mi je rekla da je on želio da me pozovu, jer poznaje me iz viđenja, ali da moram činiti samo ono što je liječnik odredio, te da se ne smijem upuštati u pitanje vjere. Izrazito mi je naglasila da ne ulazim u područje vjere tijekom razgovora s oboljelim. Sasvim sam se predala brizi za tu oboljelu osobu. Međutim, njegovo stanje je bivalo sve teže. Nisam znala što mogu više učiniti. U subotu sam ga predala Gospi i njezinoj zaštiti. Usudila sam se upitati ga bi li mu smio doći svećenik kratko u posjet. Odgovorio mi je neka ga pozovem. Nažalost primio ga je veoma loše i čak ga je pogrdio. Kad sam ja došla, rekao mi je da ne želi svećenika, a ni sestre i neka se gubim. Unatoč toga, dolazila sam k njemu, iz poslušnosti prema svojoj poglavarici. Svaki put kad bih došla vrijeđao bi me, ali poslušnost i ljubav su me vodili dalje.

Krist nam se neprekidno daruje do kraja, darujmo se i mi Njemu!

"Ne živimo za sebe, sve treba gledati u nacrtima Božjim. Naše sadašnje boli - ako dosežu vrhunac i ako bismo i sami bili žrtvovani u velikoj nevolji – pripravljaju buduće i sigurne trijumfe Crkve.

Trebalo je da Krist trpi i tako uđe u svoju slavu. I Crkva i duše trebaju proći istim putem. Crkva ne živi samo jedan dan. Kada su mučenici padali kao što padaju zimi snježne pahulje, nije li se moglo vjerovati kako je sve izgubljeno? Ne, njihova krv pripremala je trijumfe budućnosti.

Za žrtvu treba krvi, krvi srca ili krvi iz žila! Naš Gospodin dao je obje odjednom. Darujmo s Blaženom Djevicom Marijom barem krv srca!"

Izvor

Zdravo Marijo, znak razlikovanja duhova i najučinkovitije sredstvo za obraćenje krivovjernika

Blaženi Alan de la Roche je pod zakletvom potvrdio tri primljene objave koje mu je objavila Presveta Djevica.

Prva je da su nemar, mlakost i odbojnost prema anđeoskom pozdravu (molitva Anđeo Gospodnji), vjerojatni i skori znak vječne osude.

Druga je da osobe pobožne tom istom božanskom pozdravu, imaju veliki predznak predodređenja.

Treći je da oni koji su primili od Boga milost da ljube Presvetu Djevicu i da joj s ljubavlju služe, u tome trebaju biti krajnje brižni i nastaviti je ljubiti i služiti joj sve dok ih njezin Sin po njoj ne učini građanima neba, u stupnju slave koja će biti srazmjerna njihovim zaslugama.

Krivovjernici i svi đavolski sinovi, koji imaju očigledne znakove odbačenja, preziru Zdravomariju.

Doduše, još nauče Oče naš, ali ne i Zdravo Marijo. Radije bi sa sobom nosili zmiju, nego li krunicu ili ružarij.

Lurd i sveta Bernardica (život, ljekovitost vode i ekshumacija)

Događala su se mnoga čuda povezana s ljekovitom vodom. Znanstvenici su utvrdili da su ukazanja božanska i natprirodna. Utvrdili su da se uistinu radi o ukazanju Gospe.

Bernardica je rekla: "Čovjek mora imati vjeru i moliti se, jer voda nema vrlina bez vjere."

U vječnost Bernardica prelazi u dobi od 35 godina.

Zaštitnica je Francuske, pastira, siromašnih, ljudi ismijavanih zbog svoje vjere te mnogih župa...

Trideset godina nakon njezine smrti, grob je otvoren i ustanovljeno je da medicina nema odgovora na pojavu savršeno očuvanog tijela i poslije trideset godina od smrti... Koliko je ukupno bilo ekshumacija i je li se njezino tijelo promijenilo nakon više od 40 godina smrti?

O tome kao i o Lurdu te ukazanjima i životu sv. Bernardice pročitajte više u zapisu i u opisu zapisa (klik na prikaži više).

Gospa od cvijeća (Madona dei Fiori)

Božićna čuda se događaju i danas. Možda ste i sami svjedočili nekom čudu ovoga Božića ...

Jedno se dogodilo tijekom božićnog vremena prije 682 godine, a od tada se ponovilo svake godine, osim u trima iznimnim navratima.

Taj čudesni događaj donio je još jedno ime za našu nebesku Majku, Blaženu Djevicu Mariju, Gospa od cvijeća (Madona dei Fiori).

O čemu je riječ pogledajte u zapisu.

Znak prave vjere

Bog Otac hoće da po Mariji ima djecu sve do svršetka svijeta i On joj veli:"Nastani se u Jakovu (Sir 24,8), tj. nastani se i prebivaj u mojoj djeci i predodređenicima, kojih je praslika Jakov, a ne u đavolskoj djeci i odbačenicima, kojih je praslika Ezav.

Kao što u naravnom i tjelesnom rađanju postoje otac i majka, tako i u nadnaravnome i u duhovnome postoji Otac - to je Bog, i Majka – to je Marija. Sva prava Božja djeca i predodređenici imaju Boga za Oca i Mariju za Majku. Tko nema Mariju za Majku? Heretici, raskolnici itd., koji mrze ili gledaju s prezirom ili ravnodušnošću Djevicu. Takvi nemaju ni Boga za Oca, ma koliko se oni hvastali da imaju, jer nemaju Mariju za Majku. Jer da je imaju za Majku, ljubili bi je i častili kao što svako pravo i dobro dijete naravski ljubi i časti svoju majku, koja mu je dala život. Najstalniji i najpouzdaniji znak po kojemu ćemo razlikovati heretike, ljude koji šire krivu nauku, odbačenike s jedne strane od predodređenika s druge je taj što heretici i odbačenici preziru Presvetu Djevicu ili su hladni prema njoj te nastoje svojim riječima i primjerima umanjiti njezino štovanje i ljubav prema njoj. To rade javno ili tajno, katkad pod lijepim izlikama. Jao!

Bog Otac nije Mariji rekao da se nastani u njima, jer su oni Ezavi.

Izvor: L'amour de la Sagesse éternele, u: Oeuvres completes, Edition du Seuil, Paris

Josip i Marija traže konak u Betlehemu

Josip i Marija stižu u Betlehem. Josip reče:

"Evo nas u zemlji Davidovoj, Marijo! Sad ćeš se odmoriti. Izgledaš mi tako umorno..."
"Ne." Marija uhvati ruku Josipovu i reče mu s blaženim smiješkom: "Mislim upravo da je vrijeme došlo..."
"Što ćemo sad?"
"Nemoj se bojati, Josipe. Budi postojan. Vidiš li kako sam ja mirna?"
"Ali mnogo trpiš."
"Oh! Ne. Puna sam radosti. Radost tolika, tako jaka, tako lijepa, tako nezadrživa, da moje srce udara jako, jako i kaže mi: 'On se rađa!On se rađa!' To kaže pri svakom otkucaju. To je moje Djetešce koje kuca na moje srce i govori: 'Mama, tu sam, dolazim. Oh! koje radosti, Josipe moj!"

Idući Mariji kao najboljoj Majci, ići ćemo Isusu kao našem jedinom i milosrdnom Spasitelju

Gospodaru neba i zemlje, toliko je jaka ljubav koja Te veže s Tvojom Majkom da si ustanovio Euharistiju. Toliko si se naslađivao u Njezinom prečistom krilu tijekom devet mjeseci, da si ponovno htio više puta u Njoj otpočinuti u tišini. Izgnan iz srca grešnih ljudi, dolaziš u Njezino sveto Srce i primaš u njemu savršenu čast, jer Njezino Srce Ti pjeva uzvišenu pjesmu hvale i slave, koju samo ono može otpjevati kako Tebi dolikuje. Isuse, Ti se ugodno odmaraš na Njezinoj čistoći, kušaš neizrecivu radost u plamenu Njezine ljubavi, ali iznad svega Njezina poniznost je ona koja Te privlači da siđeš u Nju i očarava Tvoje veličanstvo.

Što je s čovjekom, zemljaninom, ljubi li Te on ljubavlju kakvom je to činila Tvoja Majka?

Naravno ne, nikad kako je to Majka Marija činila jer i onaj koji bi možda i htio, ne zna budući da je okaljan grijehom.

Bezgrješna – Majka iznad svih majki

Sv.Ambrozije veli, da je Marija do visokog stepena slave, časti i moći uzdignuta, da toga niti anđeli ne mogu shvatiti, to je samo Bogu pridržano.

„Naše molitve imaju pred Bogom posve drugu zaslugu, ako su Gospodinu po Mariji prikazane, jer Ona je jedini stvo, koji Boga nikad nije uvrijedilo.“ Sv.župnik Arški

Jednom velikom svecu, štovatelju Bezgrješne Marije, bila je podijeljena milost, da mu se češće prikazivala preblažena Djevica. Jednog je dana svetac upitao, radi koje milosne povlastice Ona najviše želi, da Je se poštuje. Dobio je odgovor: „Radi moje neokaljane čistoće“ . Sv. župnik Arški

Blažena Djevica Marija od vječnosti bijaše u ljubavi Božjoj. Njezino tijelo Duhom Svetim ispunjeno nije ostavljalo niti najmanji prostor grijehu. Oganj božanske ljubavi gorio je u njenoj mladenačkoj duši. Kad spoznaše Boga neizmjerno Ga je ljubila. Ovozemaljske stvari postaju joj nebitne. Povučena

Svjedočanstvo jednog svećenika: "Gospa me preko čudotvorne medaljice odvela na put u Fatimu, a zatim sam pošao put redovništva"

Zanimljiva i istinita priča svećenika čije ime smo odlučili da nećemo objaviti radi diskrecije. Priča je vrlo zanimljiva za pročitati:

"Već neko vrijeme imao sam silnu želju otići u Fatimu. Htio sam zahvaliti Gospi za sve milosti koje je izlila preobilno u moj život. Molio sam da mi Gospa pokaže gdje mi je mjesto, što Gospodin želi od mene, kakav je Njegov plan s mojim životom. Nisam imao novaca, a nikoga nisam htio tražiti jer sam slutio da je putovanje u Fatimu vrlo skupo. Moja želja mi se činila neostvariva. Razum mi je govorio da ju zaboravim i odreknem se nje kao dobar sin nebeskih roditelja. Smatrao sam, potrebno je umirati sebi i svojim željama no srce mi nije dalo mira. U njemu je silno gorjela želja za posjetom Gospi Fatimskoj.

Tako, vođen željom srca jedan dan započeo sam razgovor s mamom na tu temu. Pitao sam ju što misli koliko bi me koštao put u Fatimu. Pogledala me iznenađeno i odgovorila da ona to ne zna. Rekla mi je da se raspitam dalje, kod agencija, raznih drugih javnih prijevoznika...

Gospina pobjeda je sigurna, darovana Joj je velika vlast od Boga

Živimo usred velikoga rata. Vodi se bitka za duše, narode i cijelu civilizaciju. Čini se da svi znakovi na nebu i na zemlji ukazuju da smo, suprotno onome što bismo željeli, krenuli u smjeru u kojemu će trebati prijeći kroz Crveno more – more nemira i potresa.

Također znamo, konačna pobjeda mora doći jer Gospa je poručila da će njezino Bezgrješno Srce pobijediti!

Nije rekla ako... Obećala je pobjedu!

Hoće li ljudi biti dionici ove pobjede ili ne ovisi o njima.

Sveti Ljudevit Montfortski piše u Raspravi o pravoj pobožnosti prema Djevici Mariji – Po Presvetoj Djevici, Isus Krist je došao na svijet. Po njoj, također, treba kraljevati na svijetu.-

On piše o vjekovnoj borbi koja se vodi između Marije i Lucifera. Ta borba naviještena je već na prvim stranicama Božje Riječi u knjizi Postanka kada Bog nakon grijeha praroditelja govori zmiji: "Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu (Post 3,15).

Ovaj sveti pisac, piše o tome kako sotona u svojoj oholosti beskrajno više trpi jer ga pobjeđuje i kažnjava sićušna i tiha Službenica Božja čija ga poniznost ponižava više, nego li moć Božja.

Bog je Mariji dao toliko veliku vlast nad đavlima da su često i sami bili prisiljeni kroz usta opsjednutih priznati da se više boje jednog Marijina uzdaha, kojim se zalaže za neku dušu, nego li molitava svih svetih.

Krunica (Sv. Maksimilijan Marija Kolbe)

"Din, don, din, don, na krunicu, na krunicu!", zovu crkvena zvona. U predvečerje se njihov glas razliježe po ulicama, ulazi u kuće, u palače, podrume, ulazi u uši, u pamet, u srce: "Na krunicu, na krunicu!"

Mnogi s radošću čekaju ovaj znak i čim čuju prve zvuke zvona, završavaju poslove i skupa idu svojoj Kraljici.

Ali ima i onih koji oklijevaju: "Imam toliko posla! Tako sam umoran! Potreban mi je odmor. Krunica nije obveza kojoj trebam prisustvovati... Imam goste. Došli su izdaleka.... Moram proći ovamo ili onamo".

"Ići ili ne ići?"

Zar Gospa, Kraljica ne samo neba nego i zemlje, nije možda u stanju da me u mojem poslu blagoslovi tako da ga obavim lakše, brže i bolje? Zar ne bi mogla tako urediti stvari da mi bude bolje za dušu i za moju zemaljsku egzistenciju (sve dotle dok nije u suprotnosti s najvažnijom stvari, a to je spasenje)?

Majka Marija je posrednica vječnoga spasenja

"Najljepšu hvalu u čast Marije izrekla je Crkva, kada je Mariju nazvala Kćerkom Oca, Majkom Sina i Zaručnicom Duha Svetoga. Ona je primila više milosti, nego anđeli i svi sveti zajedno. Sačuvao ju je već u njezinom začeću od istočnog grijeha. Tu milost je samo Ona dobila. Njom se je htio Bog poslužiti da razori kraljevstvo đavla. Služila je tako što je rodila Spasitelja. Zato đavo dršće pred Njom jer zna da je gubitnik.

Poslije klanjanja vrijednog Tijela Isusa Krista Ona je najljepši ures mora. Majka Marija neprekidno drži svoje oči upravljene na nas, svoju djecu i zato u problemima, obratimo svoje srce k Njoj i budimo sigurni da ćemo dobiti potrebnu milost.

Prije Njezinog rođenja ležala je nad našim glavama srdžba Božja kao crni oblak, kao mač, spreman da padne na nas. No kad se preblažena Djevica pojavila na zemlji, Božja srdžba se ublažila.

Preblažena Djevica nas je dva puta rodila: - kod Utjelovljenja vječne Riječi i pod križem, Ona je stoga naša dvostruka Majka.

Nije lako, ali pomoći će nam opet Ona, Majka!

Sv. Bernardo kliče: „O bio ti tko mu drago, pa na te navale vjetrovi napasti ili se nasučeš na hridi teškoća: Respice Stellam, voca Mariam! - Svrni pogled svog srca na Zvijezdu, zazovi Mariju! Ako te bacaju valovi oholosti, ambicije, svađe, zavisti . .. ako te muči nečovječna zloća, zastiđuje rugoba vlastite savjesti, straši užas suda, guta vir tuge i očaja: Cogita Mariam! - Misli na Mariju! . . .“

Možda rijetko u kojem djelu nalazimo tako iskrenu prošnju, tako bolan vapaj i krik za oslobođenjem, kako je to napisano u Goetheovom „Faustu“. Jadna je Margareta prevarena, duboko ponižena i razočarana. Grijeh je nije usrećio, već naprotiv ispunio neizrecivom nostalgijom i tugom . Iz tog se duševnog stanja vinuo krik Bezgrešnoj: „Prikloni lice, Bogorodice; Djevo i jada se spomeni mog!“ Margaretinu molitvu ponavljali su toliki i tolike. Vjerujem da se Bezgrešna nije oglušila, već opet i opet satrla glavu zavodniku sotoni koji se vječno diže protiv Boga i njegova kraljevstva u dušama. Molimo je s pouzdanjem i mi! Jedan je suvremeni pisac u predvečerje svog života Majci Božjoj u čast napisao ove riječi: „Ti si, o Marijo, neviđeni Cvijet, koji svojom ljepotom čarom vječno privlačiš pčele ...

Hrvati su marijanski narod

Predanost Hrvata Djevici Mariji izražena je u Ispovijesti vjere Hrvata katolika, sastavljenoj prilikom proslave Branimirova jubileja u Ninu (najstarijem hrvatskom kršćanskom gradu), 1979. Ispovijest vjere hrvatski su biskupi preporučili hrvatskim vjernicima da je mole svakoga dana. Što molimo potrebno je i živjeti.

Molitva:

Čvrsto vjerujem u Boga Oca, Sina i Duha Svetoga. Životom želim potvrditi svoj krsni savez s Bogom i tako obnoviti sveti pradjedovski zavjet vjere u Isusa Krista i vjernosti Katoličkoj Crkvi. Svoju odluku polažem u Bezgrješno Srce Presvete Bogorodice Marije. Najvjernija odvjetnice na braniku stoj, čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom. Amen.

Majka Marija uvijek je prisutna u hrvatskom narodu. Bila je prisutna i tijekom višestoljetne osmanlijske tiranije, kod mletačkih, austrijskih, ugarskih nasrtaja, a nije nam dopustila da izgubimo duše ni tijekom nacističke, fašističke i komunističke vlasti 20. stoljeća. Od velikog srpskog imperijalizma također smo se obranili zahvaljujući pobožnosti svete krunice koja je postala jedan od simbola obrane Hrvatske u Domovinskom ratu.

Sveti Josip - vjerni hranitelj i čuvar (zaštitnik Hrvatske - povijesni prikaz)

Kad god Božja milost odabere nekoga za kakvu posebnu službu ili za kakav uzvišeni poziv, daje mu sve darove koji su tako izabranoj osobi potrebni u njezinoj službi i obilato je krase.

U najvećoj mjeri se to obistinilo u svetom Josipu, poočimu Gospodina Isusa Krista i pravom zaručniku Kraljice neba i zemlje i Vladarice anđelâ. Njega je vječni Otac izabrao za vjernog hranitelja i čuvara svoga najvećeg blaga, svoga Sina i svoje Zaručnice. Tu je službu sveti Josip najvjernije izvršio. Zato mu je Bog rekao: "Dobri i vjerni slugo, uđi u veselje svoga Gospodara."

Istina, cijela sveta Crkva mnogo duguje Djevici Mariji, jer je po njoj bila dostojna primiti Krista. Ali poslije Marije Crkva posebnu zahvalnost i štovanje duguje svetom Josipu.

Bez sumnje Krist nije ni na nebu uskratio odanost, poštovanje i onu osobitu čast što ju je iskazivao Josipu kao sin svome ocu dok je bio na zemlji.

Srce Isusovo Te poziva da budeš i Ti Njegov počasni stražar

Isusove riječi koje je zabilježila sv. Margareta Marija Alacoque:

„Isus neće dozvoliti da se ikada izgube Apostoli njegovog Srca, i biti će im sigurnim zaklonom protiv svih zasjeda njihovih neprijatelja; osobito će ih ljubazno primiti ovo Srce na času njihove smrti, osiguravši njihovo spasenje; On će se zauzeti da ih učini velikima u očima svoga Vječnog Oca, to više što budu više poradili da prošire u dušama kraljevstvo njegove ljubavi. Obećao je da će platiti bogatstvom svoga Presvetog Srca sve dobro što se bude za njega učinilo.“

Počasna straža ima svoj početak na Golgoti, svoj temelj u rani Presvetog Srca Isusova, svoje uzore u prvim «počasnim stražarima» koje su okružile osamljeni Križ na Kalvariji, kad je Srce Isusovo bilo probodeno kopljem.

Počasnu stražu su činili Presveta Djevica, sv. Ivan i sv. Marija Magdalena. Bilo ih je, dakle, troje koji su „čuvali“ stražu i razmatrali otajstvo otvorenog Srca za spasenje čovječanstva. Počevši od tog trenutka, jedinstvenog u povijesti, Duh Sveti je pobuđivao u Crkvi tisuće i tisuće duša okrenutih prema Onome koga su proboli, kako bi Mu iskazivali čast, ljubav i zadovoljštinu za ono što je učinio za nas. Tako je na poticaj jedne ponizne redovnice, Marije od Presvetog Srca iz Družbe Pohođenja Marijina, kojoj je pripadala i sveta Margareta Marija Alacoque, u mjestu Bourgen Bresse (Francuska) godine 1863. rođena Počasna straža Presvetog Srca. Zamisao ne bi nikada zaživjela zbog mnogih strašnih prepreka da u tome nije aktivno i mudro sudjelovala Marija Deluil-Martiny, koja nije postala prvom vatrenom članicom nego vatrenom laikinjom i glavnom promicateljicom Počasne straže.

Raju duhovni, utječemo se Tvojoj brzoj pomoći

Zbog Tebe, Omilostivljena, raduje se svako stvorenje: anđeoski zbor i ljudski rod, o posvećeni hrame i raju duhovni, o djevičanska pohvalo! Bog se po Tebi utjelovi i postade djetetom – Onaj koji je odvjeka Bog naš. On si od krila Tvoga stvori prijestolje, a utrobu Tvoju učini širom od nebesa! Zbog Tebe, Omilostivljena, raduje se svako stvorenje. Slava Tebi!

Izvor: iz Liturgije Svetog Bazilija Velikoga 

Komentar: Što više ljubimo Bogorodicu i vazda Djevicu to više rastemo i u ljubavi prema Bogu. On nam ju je dao za Majku da nas vodi na putu svetosti u nebesku domovinu!

Zanima li Vas tko je bio sveti Bazilije Veliki možete odgovor potražiti OVDJE i OVDJE

Danas je i Gospa od Brze Pomoći. Pobožnost prema Gospi od Brze Pomoći 27. rujna 1851. odobrio je Sveti Otac Pio IX. i odredio da se slavi 8. siječnja. Utecimo joj se u zagovor jer Majka zna kako će nam pomoći i povesti na put svetosti.