Što znači pravo štovanje Srca Isusova prema sv. Franji Saleškom?

Pravo štovanje Srca Isusova znači sadržati mir, ne tužiti se i biti radostan ako:

1. si nepoznat i ne obaziru se na Tebe
2. se misli da Te ne mogu ni za što upotrijebiti
3. te ne pitaju za mišljenje
4. nemaju povjerenje u Tebe
5. ti se daju najniži poslovi i posljednje mjesto
6. ti se samo rijetko kaže koja ljubazna riječ.

Izvor: misli Franje Saleškog (u znaku susreta)

Glavni vatikanski egzorcist Amorth: Padre Pio znao je treću tajnu

U nedavnom članku o fatimskoj tajni, Steve Skojec, osnivač i urednik OnePeterFive, objavio je, koliko je meni poznato, po prvi put na engleskom jeziku riječi glavnog vatikanskog egzorcista oca Gabrielea Amortha (umro 2016.) o Padre Piju i njegovom poznavanju treće fatimske tajne. Te riječi dolaze iz nedavno objavljene knjige autora Joséa Marije Zavala pod naslovom “Najbolje čuvana fatimska tajna” (El Secreto Mejor Guardado de Fátima). Suradnik OnePeterFive-a Andrew Guernsey uvelike je pomogao u pronalaženju ovih citata. Budući da je Skojecov članak podugačak, mnogi čitatelji možda nisu shvatili važnost intervjua s ocem Amorthom, objavljenim tek nakon smrti tog svećenika. U tekstu koji slijedu citirat ću opsežno objavu Stevea Skojeca u kojem se po prvi put govori o tome kako je otac Amorth bio uvjeren da se posvećenje Rusije nije dogodilo, a potom započinje širu raspravu o Fatimi.

Zdravo Marijo, znak razlikovanja duhova i najučinkovitije sredstvo za obraćenje krivovjernika

Blaženi Alan de la Roche je pod zakletvom potvrdio tri primljene objave koje mu je objavila Presveta Djevica.

Prva je da su nemar, mlakost i odbojnost prema anđeoskom pozdravu (molitva Anđeo Gospodnji), vjerojatni i skori znak vječne osude.

Druga je da osobe pobožne tom istom božanskom pozdravu, imaju veliki predznak predodređenja.

Treći je da oni koji su primili od Boga milost da ljube Presvetu Djevicu i da joj s ljubavlju služe, u tome trebaju biti krajnje brižni i nastaviti je ljubiti i služiti joj sve dok ih njezin Sin po njoj ne učini građanima neba, u stupnju slave koja će biti srazmjerna njihovim zaslugama.

Krivovjernici i svi đavolski sinovi, koji imaju očigledne znakove odbačenja, preziru Zdravomariju.

Doduše, još nauče Oče naš, ali ne i Zdravo Marijo. Radije bi sa sobom nosili zmiju, nego li krunicu ili ružarij.

Sveti Josip i uvjeti za sretnu smrt (bl. Leon Dehon)

Čudesne stube svetog Josipa u kapeli od Loretta

Dragocjena je u očima Gospodnjim smrt pobožnika njegovih (Ps 116, 15).

Sveti Josip je zaštitnik sretne smrti. Vrlo je korisno moliti za njegov zagovor u svim potrebama, a osobito za sretan i blagoslovljen prelazak u vječnost. Sveti Franjo Saleški:"Sveti Josip je umro iz čiste ljubavi prema Bogu." Potpuno mirno i blago, bez uznemirenosti i straha jer je uvijek živio svetim životom. Preminuo je u Isusovom naručju i u Marijinoj prisutnosti.  

Ne može biti takva smrt onih koji su vrijeđali Boga i zaslužili pakao. U trenutku smrti bit će veoma utješena duša koju bude štitio sveti Josip. On može otjerati đavle koji bi napastovali dušu u trenutku smrti i osloboditi je od opasnosti vječne smrti.  Pročitajmo koji su uvjeti o kojima piše bl. Leon Dehon za blagoslovljenu smrt po zagovoru svetog Josipa:

Bog je sve stvorio, sve uzdržava i svim upravlja

Prof. Arturo March iz Innsbrucka u svojoj vrlo uspješnoj knjizi: „Hod svemira“ pita se između ostaloga: „Može li se postojanje čovjeka, našega svijeta, svemira pripisati čistom slučaju kao stvarateljskoj sili?“. Potom odgovara: „Valja uzeti u obzir da stvaranje svemira kao djelo slučaja ima mnogo manju vjerojatnost od prijedloga da se sastavi tekst Božanstvene Komedije izvlačeći nasumce iz bubnja slova abecede: ili od vjerojatnosti da vaša mačka ludo trčeći po glasoviru odsvira bez pogrješke cijelu Beethovenovu simfoniju. Znanost to ne može prihvatiti.“

[Primjer uzet iz: „Kateheza u primjerima“, brat Remo od Isusa, izdavačka kuća „Sussidi“, 1956.]

Bl. A. Stepinac: “… Bog naš uzor. Bog naš život. Bog svjetlo naše na stazama ovoga zemaljskoga života!"

Blaženi Alojzije Stepinac

"Naši bi se ideali mogli sažeti u jednu riječ – Bog! Bog naš uzor. Bog naš život. Bog svjetlo naše na stazama ovoga zemaljskoga života!"

29. prosinac 1956., vrijeme krašičkog sužanjstva

Misli sv. Stepinca

Posebno istančana ljubav prema Bogu, kod Alojzija Viktora Stepinca, vidjela se i za vrijeme njegovog zaručništva sa zaručnicom Marijom Horvat.

Zaruke kakve su uobičajene tad bile u njegovom selu, pred župnikom i dva svjedoka, nikada se nisu ni dogodile. Zlatar Matko Janko je donio prstenje, koji su Alojzije i Marija izmijenili si. Kad je Matko nakon izmjene prstenja rekao neka se poljube, Alojzije se zacrvenio i odgovorio:“To nije sakramenat.“ Alojzijevo držanje na Mariju ostavi duboki dojam „ledene“ ljubavi zbog koje je nju „zeblo“. Alojzije joj je pokušao pojasniti kršćanski moral među mladima koji se vole, ali Mariju su počeli spopadati duševni nemiri. Dne 28. ožujka 1924. piše mu posljednje pismo. Priznaje uzbuđenost i nemir, a što se vidi i po rukopisu. Priopćuje mu da odustaje od ponude, jer ga drži „previše poštenim i plemenitim“, a sebe smatra nedoraslom za njegova visoka moralna načela.

Biti zadovoljni Bogom u svemu

Ovaj stupanj je vrhunac ljestava poniznosti. Na sredini smo ljestava kojima se uspinjemo i sada kao da smo naišli na suženi dio: "most magaraca". Taj most, taj uski prolaz prelazimo jedan po jedan, jedan za drugim i nitko ga ne može prijeći namjesto drugoga.

Važno je da imamo dovoljno za život, za živjeti s Bogom. Da budemo poput malenih psića koji kupe ono malo što im je potrebno za život, ali najvažnije je da su blizu svome Gospodaru.

Sposobnost da budemo zadovoljni i onim što drugi preziru je posljedica temeljnog stava zadovoljstva. Ako postanemo zadovoljni onim što imamo, tada smo još uvijek djeca kojoj se daju stvari da bi ih se zadovoljilo. Duhovno zreli nisu zadovoljni zato što im se nešto daje nego budući je zadovoljan u Bogu, njemu je sve dobro.

Križ nije trpljenje već nerazumijevanje misterija kao takvog. Neku tešku stvarnost, kada razumijemo,

Otkrivaj Gospodinu putove svoje i u Njega se uzdaj (govor o napastima)

Već smo prošli prvi - Memoria dei, drugi - samovolja donosi kaznu, treći- kušnja ljubavi i četvrti-tko ustraje do kraja taj će se spasiti stupanj poniznosti. Nastavljamo s petim u kojem je govor o napastima.

Koji cilj ima napast? Ima samo jedan cilj: da nas uvjeri kako nam nije potrebna pomoć, da možemo sami. Korijen napasti krije se u tome da se želi prijeći iz režima podređenosti, svojstvenog svim stvorenjima, u autonomiju autoidolatrije, samoobožavanja, klanjanja samome sebi.

Peti stupanj poniznosti govori o otvorenosti srca ili exagoréusis. Otvorenost srce djeluje na radikalan način ne na posljedice napasti, već na korijen svakog grijeha, a ovaj uvijek počinje u misli. Prava borba za čistoću života u Bogu počinje od misli.

Sveti oci uče: kad ti dođe neka zla misao, otkrij je svom ispovjedniku i ona će izgubiti svoju snagu.

"Tko primi jedno od mojih najmanjih Mene prima"

Iz dana u dan slušam dvije teme: 1. zalaganje za udomljavanje djece od istospolnih parova  i 2. mnogo mladih obitelji ne mogu imati djecu. Odlučih napisati post.

Tko je dijete?

Svaki ljudski život od začeća do prirodne smrti je slika Božja. Upravo se stoga zlo ili sotona toliko i bori da uništi taj ljudski život. Stoga borba protiv abortusa i za zaštitu života je jedna od prvih linija bojišnice. Gospodin govori:" Ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko." Dijete je nevinost, radost, svetost, čistoća, blistavost, žrtva vrijedna svakog napora i ljubavi, ono daruje poseban smisao životu čineći ga potpunijim. Bitno je imati i raditi na tome da imamo čisto srce poput djeteta i da gledamo češće dječjim očima kako bismo u malenosti spoznali vrijednost života. Gospodin je također došao kao dijete. Zagledajmo se u djetetovu nježnost, u osmijeh, plač dojenčeta, igru i traženje sigurnosti. Suočimo se s njegovim buntom i shvatimo da su to

Ispovijed – prvi i posljednji čin obnove

Sveti kapucin iz Italije, o. Pio, vrlo je dobro znao koliko je primanje sakramenata bitno za vjerski život.

On je vršio samo jedan apostolat i po tome je bio poznat po cijelom svijetu. Bio je to apostolat dobre ispovijedi. Mnoge je duše učinio sretnima u tom sakramentu. Istina, i danas se, u nekim krajevima, još uvijek mnogo ispovijeda, "Ali malo ima dobrih ispovijedi"!

Jedna gospođa koja je u ispovijedi bila vođena Božjom milošću i riječima ispovjednika, spoznala je kako 10 godina nije dobro ispovjeđena jer je kroz te godina vukla sa sobom teški smrtni grijeh, svjedoči:" Posljedica moga susreta s ocem Pijem bila je ta da sam ponovila sve svoje ispovijedi i obećala da ću promijeniti svoj život. U moju dušu se naselio blaženi mir." - izjavila je ta žena kasnije.

Za nas je poučno da joj je Gospodin udijelio taj mir posredovanjem jednoga svećenika, svoga sluge, u ispovjedaonici.

Najbolji način da se pripremimo za dolazak Gospodina je dobro učinjen ispit savjesti, valjana skrušena ispovijed, za grijehe se iskreno pokajati i izreći ih po vrsti i broju ukoliko imamo teške grijehe, čvrsta odluka da ne griješim više, pokora, zadovoljština, promjena života.

Bitna forma su riječi koje izgovara svećenik: "I ja te odrješujem od grijeha tvojih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga." Nužne za valjanost sakramenta ispovijedi. (Ordo Paenitantiae, Praenotanda, 19.)

Za izvor se koristila i knjiga Doživljena vjera, N.Pavičić

Davidovi psalmi (Domine quis habitabit – tipično i mistično tumačenje)

Na pitanje tko je vrijedan stanovati na svetom mjestu, odgovara sveti psalmist David.

On donosi 10 uvjeta, koji se traže od onoga, koji zalazi u sveto mjesto. Dijeli ih na općenite i posebne.

Općeniti uvjeti su:

1. ne činiti zlo
2. činiti dobro

Posebni uvjeti su:

3. govoriti istinu i ne kleveći (govoriti laž o drugome)
4. ne činiti drugome zla
5. ne sramotiti bližnjega
6. daleko stajati od društva opakih
7. štovati dobre
8. održati zadanu riječ
9. ne davati novac na dobit
10. ne primiti mita

Tko tako radi, potvrđuje psalmist, biti će dostojan stajati na svetom mjestu i bit će do vijeka čestit.

Nadbiskup Fulton Sheen - Snaga ljubavi i Mir duše

Nadbiskup Sheen, blaženik,  bio je priznati američki intelektualac, poznat u medijima i instrument u Božjim rukama za obraćenje mnogih na katoličku vjeru. Vodio je tv-program pod nazivom Život je vrijedan življenja. Redovito ga je gledalo preko 30 milijuna gledatelja. Za svoj televizijski rad dva puta je osvojio nagradu Emmy.   Autor 64 knjige. Najveći utjecaj na njegovo pisanje imao je G. K. Chesterton. Imao je veliku strast za pomaganje siromašnima i veći dio svoga osobnog dohotka je donirao upravo za siromahe. Bio je kritičan prema monopolističkim kapitalistima i idealističkim zagovornicima socijalne države. Borio se protiv svih društvenih nepravdi.

Čistoća nakane i sv. Leonardo

Čistoća nakane bila je još jedna stvar o čijoj je važnosti Leonardo bio potpuno svjestan:

„Gledat ću kao na stvar od najveće važnosti (on piše u XV. poglavlju) da sve čine u danu izvršim, ne samo s nekom dobrom nakanom, nego s čistom i jednostavnom nakanom tako da mogu biti zaslužne pred Bogom i ugodne Njegovu Božanskom Veličanstvu. Vidim da ovome trebam posvetiti najveću pažnju. U očima Božjim jedan čin napravljen s čistom i jednostavnom nakanom vrjedniji je od stotine drugih učinjenih iz nesavršenih motiva. … Stoga ću uložiti sav trud, po Božjoj milosti, kako bih sve svoje čine izvršio s ovom čistom i jednostavnom nakanom koja se sastoji u tome da pokušavam učiniti sve da ugodim Bogu, bez bio kojeg drugog motiva. … Započinjući svako djelo, reći ću „Moj Isuse, milost“ i čineći tako, želim obnoviti jednom zauvijek ovu jednostavnu i čistu nakanu, gledajući samo Boga i ne tražeći ništa osim Njegove dobre volje i ugode.“

Evo nečega što Leonardo kaže o svom velikom životnom djelu, misijama:

Tko ustraje do kraja, taj će se spasiti

Božja Riječ nam govori:"Tko ustraje do kraja, on će se spasiti." Makar ti bilo mučno i teško, podnosio nepravdu šuteći poput Učitelja, ustraj. Svjesno prigrli strpljivost. Čvrsto neka bude srce tvoje i izdrži kušnju Gospodnju. Božja Riječ uči:"Zbog Tebe nas ubijaju svaki dan i mi smo im kao ovce za klanje." No budući da se s veseljem nadaju nagradi svjesno govore:"Iskušavao si nas, Bože, očistio si nas ognjem kao što se čisti srebro. Pustio si da padnemo u zamku, položio si nevolje na naša leđa. Ispunjavajući Gospodnju zapovijed o strpljivosti u protivštinama i nepravdama, udare li ih po jednom obrazu, oni mu okrenu i drugi, a onom tko mu otima donju odjeću prepuštaju i gornju; ako su prisiljeni ići jednu milju, pođu dvije. Poput apostola Pavla podnose lažnu braću i blagoslivljaju one koji ih proklinju." (RB VII, 35-43)

Četvrti stupanj poniznosti je stupanj strpljivosti. "U svemu tome pobjeđujemo po Onome koji nas ljubi". (RB VII, 39)

Pavao u poslanici Filipljanima kaže: "Sve mogu u Onome koji me jača" (Fil 4,13).

Gospina pobjeda je sigurna, darovana Joj je velika vlast od Boga

Živimo usred velikoga rata. Vodi se bitka za duše, narode i cijelu civilizaciju. Čini se da svi znakovi na nebu i na zemlji ukazuju da smo, suprotno onome što bismo željeli, krenuli u smjeru u kojemu će trebati prijeći kroz Crveno more – more nemira i potresa.

Također znamo, konačna pobjeda mora doći jer Gospa je poručila da će njezino Bezgrješno Srce pobijediti!

Nije rekla ako... Obećala je pobjedu!

Hoće li ljudi biti dionici ove pobjede ili ne ovisi o njima.

Sveti Ljudevit Montfortski piše u Raspravi o pravoj pobožnosti prema Djevici Mariji – Po Presvetoj Djevici, Isus Krist je došao na svijet. Po njoj, također, treba kraljevati na svijetu.-

On piše o vjekovnoj borbi koja se vodi između Marije i Lucifera. Ta borba naviještena je već na prvim stranicama Božje Riječi u knjizi Postanka kada Bog nakon grijeha praroditelja govori zmiji: "Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu (Post 3,15).

Ovaj sveti pisac, piše o tome kako sotona u svojoj oholosti beskrajno više trpi jer ga pobjeđuje i kažnjava sićušna i tiha Službenica Božja čija ga poniznost ponižava više, nego li moć Božja.

Bog je Mariji dao toliko veliku vlast nad đavlima da su često i sami bili prisiljeni kroz usta opsjednutih priznati da se više boje jednog Marijina uzdaha, kojim se zalaže za neku dušu, nego li molitava svih svetih.

Muka Crkve i dva stupa

U jednom vrlo lijepom tekstu oca Emmanulea Andréa koji je naslovljen La Sainte Eglise, autor govori o posljednjim vremenima Crkve i citirajući papu svetog Grgura Velikog, kaže: “[Crkva će biti] kao Job patnik, izložen podmuklim insinuacijama svoje supruge i gorkim prijekorima svojih prijatelja; on, ispred kojeg su se starci ustajali i prinčevi šutjeli! Crkva, kaže više puta veliki Papa, pred kraj svojeg hodočasničkog puta, bit će lišena vremenite vlasti; pokušat će joj se oduzeti svako uporište na zemlji. Kaže štoviše i izjavljuje da će joj biti svučen i sam sjaj koji potječe od nadnaravnih darova. „Moć čudesa – kaže – bit će povučena, uzeta milost ozdravljenja, proroštvo će nestati, dar dugog posta će se umanjiti, učenja nauka će zašutjeti, prestat će čudesne pojave. Govoreći tako ne želi se reći da neće biti ništa od toga; ali svi ovi znakovi neće više blistati otvoreno i u tisuću oblika kao u prvim stoljećima. Bit će to također prigoda divne sabranosti. U ovom poniženom stanju Crkve porast će nagrada dobrih koji će uz nju pristajati jedino gledajući nebeska dobra; kao i zlih koji, ne vidjevši više u njoj nikakvu vremenitu privlačnost, neće više imati što skrivati, pokazat će se kakvi jesu“ (Moralia in Job, knjiga 35)

Postade poslušan do smrti - kušnja ljubavi

Treći stupanj poniznosti je kad se tko iz ljubavi prema Bogu u svemu podvrgava autoritetu u savršenom posluhu. Savršen posluh, do granice grijeha budući je Bog najviši Autoritet.

Pred nama je jedan od najznačajnijih stupnjeva poniznosti. Srž duhovnog života.

Uz poniznost ide ljubav prema Bogu i posluh. Možemo to ovako reći: "Pro Dei Amore omni oboedientia."

Sveti Benedikt nam ovdje upućuje: "Ako nakon izjave podložnika autoritetu, autoritet i dalje ostane kod svoje odluke, neka podložnik zna da je tako dobro za njega i ex caritate, confidens de diutorio Dei, oboediat, to jest neka posluša iz ljubavi, uzdajući se u Božju pomoć."

Ovdje se ne radi o tome je li nešto ispravno učiniti ili nije, već koliko smo u danoj situaciji naučili ljubiti, dati vlastiti život.

Samovolja donosi kaznu, a kroćenje pribavlja krunu

U drugom stupnju nalazimo se pred nečim veoma snažnim.

Drugi stupanj poniznosti je kad djelima slijedimo glas Gospodina koji kaže:"Siđoh s neba ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla." (Iv 6, 38)

Jedan od glavnih problema u duhovnom životu je razlikovanje vlastite i Božje volje. Božja Riječ govori da tražimo mir i za njim idemo... Nameće se pitanje što mi može dati mir i kako da nađem lijek stalnoj dvojbi koja me prati sve do groba: jesam li činio svoju ili Božju volju?

Jedno od mogućih rješenja je da imamo ili steknemo sposobnost pristati činiti ono što je potrebno, privoljeti uz potrebu. To predstavlja radikalan prijelaz s jednog traženja Boga vlastitim umom na prihvaćanje te volje, upravo kroz tu nužnost.

Sveti Benedikt govori:"Samovolja donosi kaznu, a kroćenje pribavlja krunu."

Kada se osjećamo dobro potrebno je tražiti putove kako bi pokazali svoju ljubav i svoju predanost, ali kada nastupi potreba, kucnuo je čas da uberemo plod askeze.

Prva i simbolična potreba je voditi brigu o naravi moje osobnosti i osobnosti bližnjega. Potrebno je zaboraviti na svoju volju.

Kako razlikovati istinita od lažnih ukazanja

Izvori objava

Postoje, u konačnici, tri izvora objava, vizija, znamenja, i sličnih stvari: Bog, čovjek ili đavao.

Pod naslovom Bog, uključujem Božja sveta stvorenja, kao što su Gospa ili neki drugi svetac ili anđeo.

Pod čovjekom, mislim bilo koje ljudsko znanje ili moć imaginacije, bilo koju ljudsku vještinu ili prijevaru, ili neku ljudsku aktivnost ili uređaj koji uzrokuje da se nešto dogodi.

Pod đavlom, uključujem đavla osobno ili bilo kojega od drugih demona.

Đavlova moć

Vrlo je malo ljudi svjesno punih đavlovih moćiju i njegove sposobnosti prijevare. Mnogi katolici misle da, čim se nešto čudno dogodi, to mora biti Božje djelo. Ali, kao što sam rekao, poruke i znamenja mogu proizići iz tri krajnja izvora: Bog, čovjek ili đavao. Djelo je razlikovanja identificirati tko je posrijedi u pojedinom slučaju.

Memoria Dei

Sveti Benedikt – mistik, monah, utemeljitelj Reda benediktinaca, Bog je preko njega već za vrijeme njegova života učinio mnogo čuda....

U središtu je tvrdnja svetog Benedikta: "Želimo li doći k vrhuncu savršene poniznosti, summae humilitatis, i brzo dospjeti do nebeskog uzvišenja do kojeg se dolazi poniznošću sadašnjeg života, onda moramo to djelima posvjedočiti. Ukoliko smo ozbiljni, češće podrazumijeva to i borbu s Bogom prsa u prsa (Taulero govori o "ljubavnom klinču") jer iziskuje hrabrost od onoga koji istinski želi biti ponizan. Duhovna borba u kojoj osoba biva pobijeđena prepuštajući se sve više Gospodaru."

"Prvi stupanj poniznosti je onaj u kome čovjek ima uvijek pred očima strah Božji i pomno se čuva da to ne zaboravi. U svom srcu neprekidno razmišlja kako će oni koji prezru Boga gorjeti zbog svojih grijeha u paklu te se bez prestanka sjeća svih Božjih zapovijedi. Neka svi budu svjesni da Bog svakog časa s neba gleda na njega..."

Memoria Dei možemo živjeti samo tako da smo neprekidno svjesni kako je Bog neprekidno prisutan u našem životu i kako nas neprekidno s ljubavlju promatra s neba.