Treća fatimska tajna i upozorenje da predstoji strašna apostazija u Crkvi

Svi se svjedoci slažu

Ako je istina, kako se čini i kako vjeruju milijuni vjernika katolika i odgovornih osoba diljem svijeta da Treća tajna ne sadrži samo mračno viđenje „Biskupa odjevena u bijelo“ bez riječi pojašnjenja Gospe Fatimske kako bi se to viđenje trebalo tumačiti, koji bi to dijelovi Tajne nedostajali? Već smo pokušali dati odgovor na to pitanje. U ovome poglavlju dodat ćemo druge pojedinosti s time u svezi.

Svi se svjedoci slažu

Svjedočenje svakoga pojedinog svjedoka koji se sučelio s pitanjem Fatime slaže se oko jedne temeljne točke: dio Treće fatimske tajne koji nedostaje nagovještava strahovit gubitak vjere i stege kod ljudskoga dijela u Crkvi – ukratko, strašno otpadništvo. Iz praktičnih razloga prisjetit ćemo se ovdje nekih svjedočanstava koja smo već spominjali u četvrtome poglavlju:

Glavni vatikanski egzorcist Amorth: Padre Pio znao je treću tajnu

U nedavnom članku o fatimskoj tajni, Steve Skojec, osnivač i urednik OnePeterFive, objavio je, koliko je meni poznato, po prvi put na engleskom jeziku riječi glavnog vatikanskog egzorcista oca Gabrielea Amortha (umro 2016.) o Padre Piju i njegovom poznavanju treće fatimske tajne. Te riječi dolaze iz nedavno objavljene knjige autora Joséa Marije Zavala pod naslovom “Najbolje čuvana fatimska tajna” (El Secreto Mejor Guardado de Fátima). Suradnik OnePeterFive-a Andrew Guernsey uvelike je pomogao u pronalaženju ovih citata. Budući da je Skojecov članak podugačak, mnogi čitatelji možda nisu shvatili važnost intervjua s ocem Amorthom, objavljenim tek nakon smrti tog svećenika. U tekstu koji slijedu citirat ću opsežno objavu Stevea Skojeca u kojem se po prvi put govori o tome kako je otac Amorth bio uvjeren da se posvećenje Rusije nije dogodilo, a potom započinje širu raspravu o Fatimi.

Odvajanje Crkve i države: zaboravljena zabluda modernoga društva

Autor:Matthew Plese

Često čujemo frazu „odvajanje Crkve i države“ izgovorenu s riječima ushićenja od političara, povjesničara i prosječnih birača. Nasuprot tome, katolik mora razumjeti da je odvajanje Crkve i države moderni napad na dostojanstvo Našega Gospodina Isusa Krista i Njegovo Kraljevanje koje svi diljem svijeta slavimo. Možda niti jedna moderna ideja nije toliko lažno slavljena kao što je ova zabluda.

Možemo mnogo naučiti čitajući uzvišene riječi kardinala Piea koji je živio 1815. – 1880. :

“Glavna zabluda, glavni zločin ovog stoljeća je pretenzija povlačenja javnoga društva od vlade i zakona Božjega… Načelo položeno u osnovi cijele moderne društvene strukture je ateizam zakona i institucija. Bio on maskiran riječima poput uzdržavanje, neutralnost, nesposobnost ili čak jednaka zaštita, bio čak i negiran nekim legislativnim rasporedom za detalje ili akcidentalnim i sekundarnim činima: načelo emancipacije ljudskog društva od vjerskog poretka ostaje na temelju stvari; to je suština onog što zovemo nova era“ (kardinal Pie, Pastoralna djela, vol. VII, pp. 3, 100)

Sedmo hodočašće SUMMORUM PONTIFICUM u RIM: OD 26. DO 28. LISTOPADA 2018.

Prenosimo obavijest o hodočašću u Rim. Uvijek me iznova obraduje kad primim novo pismo (Pismo Oremus) stranice Paix Liturgique. Preporučam da se na nju pretplatite i proširite ju među prijateljima i poznanicima. Pretplatiti se možete ukoliko na ovom linku http://hr.paix-liturgique.org/inscription.asp? ispunite pristupnicu i kliknete na potvrdi. 

Putem pisama koja mi stižu na mail gotovo uvijek otkrivam nove spoznaje i zasigurno su mi jedna velika pomoć i izvrstan način kako da neprekidno produbljujem spoznaje o svetoj misnoj žrtvi i katoličkoj vjeri.

Zašto SUMMORUM PONTIFICUM?

Hodočašće je u znak zahvale papi Benediktu XVI. koji je donio dokument Sumorum Pontifikum i na taj način potvrdio da tradocionalna misa nije nikada ukinuta. Pregled dokumenta donosimo OVDJE.

Ono što me posebno privuklo pozvati vas na ovo hodočašće osim iz zahvalnosti je to što će susret u petak (prvi dan) voditi kardinal Burke, koji će podijeliti blagoslov prilikom otvaranja programa.

Ekskluzivno – Kardinal Arinze: ”Ako protestanti žele primati Pričest, trebaju postati katolici”

Kardinal Arinze: ”Sveta Euharistija, nije naše privatno vlasništvo” (CNS)  

Kardinal Arinze govori o raspravi o Pričesti i prisjeća se blaženika koji je nadahnuo njegovo zvanje

Kardinal Francis Arinze kršten je u Katoličkoj crkvi 1. studenog 1941., na svoj deveti rođendan. Bio je dijete željno obraćenja na kršćanstvo od afričke religije, ne zbog želja odraslih ili drugih oko njega, već po svojoj vlastitoj volji i milošću Božjom.

Osoba po kojoj je primljen u vjeru bio je blaženi Ciprijan Tansi, u to vrijeme župnik čiji je primjer velike svetosti na dječaka ostavio dojam koji je trajao čitavoga života. Ovo je bio svećenik koji je, možda najznačajnije, pomogao učiti Arinzea da prepozna i voli Našega Gospodina prisutnoga u Euharistiji.

“On je bio prvi svećenik koga sam ikada poznavao,” prisjeća se kardinal Arinze, kojemu je sada 85 godina. “On mi je dao prve sakramente – krštenje, zatim pokoru i svetu Pričest.. Pripremio me za sv. Potvrdu i ministrirao sam pri njegovoj Misi 1945. godine.

“On je bio ono što biste željeli vidjeti kod župnika – gorljiv, iskren. Kada je on služio Misu, vidjelo se da je on vjerovao u ono što služi, tako da je sam njegov život bio privlačan. Nije čudo da je, gdjegod je on radio, bilo mnogo sjemeništaraca i žena koje su ulazile u redovnički život.“

Upozorenje Gospe Fatimske čovječanstvu

U svom blogu Antonio Socci, napominje bitnost nedavno objavljene službene biografije sestre Lucije, karmelićanke iz Karmela u Coimbri (u ovom samostanu je sestra Lucija živjela i umrla), pod nazivom "Un caminho sob o olhar de Maria" (Put pod pogledom Marije). Socci citira dio teksta koji se čini iznimno bitan i odnosi se na svetog Ivana Pavla II izrečenoga u Fuldi (Njemačka) 1980.godine. Radi se o viziji koju je imala sestra Lucija što joj je pomoglo da prevlada svoj strah u svezi toga hoće li ili ne bi trebala zapisati sadržaj Treće tajne:

NEOBJAVLjENI DIO

Nešto prije 16.00 sati, 3. siječnja 1944. godine u kapelici samostana pred svetohraništem Lucija zamoli Isusa da joj kaže Svoju volju. Taj događaj opisuje slijedećim riječima: "Tada sam osjetila kako me nježno i majčinski po ramenu dodiruje prijateljska ruka." Majka Marija joj je rekla: "Budi mirna, napiši ono što Ti oni određuju, ali ne i ono što Ti je dano razumjeti o značenju toga."

Otkrivena istina o pričešćivanju na ruku

Don Federico Bortoli je danas župnik Župe Svetog Andrije Apostola u Acquavivi u biskupiji San Marino Montefeltro. Također je biskupijski kancelar, sudski vikar i crkveni savjetnik za Unione Cristiana Imprenditori Dirigenti. On je branitelj ženidbene veze na Crkvenom sudu u Bologni. Njegova knjiga, objavljena 22. veljače, La distribuzione della Comunione sulla mano (Primanje Pričesti na ruku), je njegova doktorska disertacija o kanonskom pravu. Razgovarali smo s njim o ovoj bitnoj temi.

Ključni dokument koji se odnosi na podjelu Svete Pričesti na ruku jest naputak Svete kongregacije za bogoštovlje Memoriale Domini (od 29. svibnja 1969.) (nadalje „M.D.“), izdan po smjernicama Pavla VI. U osnovi, možete li nam reći kako je došlo do ovog dokumenta i koje je smjernice sadržavao?

Treća fatimska tajna i upozorenje da predstoji strašna apostazija u Crkvi

Svi se svjedoci slažu

Ako je istina, kako se čini i kako vjeruju milijuni vjernika katolika i odgovornih osoba diljem svijeta da Treća tajna ne sadrži samo mračno viđenje „Biskupa odjevena u bijelo“ bez riječi pojašnjenja Gospe Fatimske kako bi se to viđenje trebalo tumačiti, koji bi to dijelovi Tajne nedostajali? Već smo pokušali dati odgovor na to pitanje. U ovome poglavlju dodat ćemo druge pojedinosti s time u svezi.

Svi se svjedoci slažu

            Svjedočenje svakoga pojedinog svjedoka koji se sučelio s pitanjem Fatime slaže se oko jedne temeljne točke: dio Treće fatimske tajne koji nedostaje nagovještava strahovit gubitak vjere i stege kod ljudskoga dijela u Crkvi ukratko, strašno otpadništvo. Iz praktičnih razloga prisjetit ćemo se ovdje nekih svjedočanstava koja smo već spominjali u četvrtome poglavlju:

Papa Pio XII.

             Zabrinut sam zbog poruke koju je Blažena Djevia dala Luciji u Fatimi. Ovo Gospino uporno ponavljanje pogibelji koje ugrožavaju Crkvu jest božansko upozorenje protiv samoubojstva iskrivljavanja vjere, u Njezinoj liturgiji, Njezine teologije i Njezine duše....

Istinito i lažno milosrđe

Nadbiskup Fulton J. Sheen: „Za spas duše potrebno je biti svet: Bog ne upotrebljava prljave alate.“

Čitajući članak o pravom milosrđu došla mi je misao podijeliti to sa svima vama koje zanima što je istinsko milosrđe. Članak možete pročitati OVDJE.

Božja Riječ nas uči: "Ako se bezbožnik odvrati od svih grijeha što ih počini, i bude čuvao sve moje naredbe , i vršio zakon i pravdu, živjet će i neće umrijeti. Sva njegova nedjela što ih počini biti će zaboravljena: zbog pravednosti što je čini, živjet će..." (Ez 18.21)

"Bog ne želi bezbožnikovu smrt, nego da se bezbožnik odvrati od svoga lošeg puta i živi." (Ez 33,11)

To podrazumijeva pokajanje i obraćenje, novi život u Gospodinu. Potvrđuje riječima: "Ako se ne obratite, svi ćete tako propasti."(Lk 13,5) "Pokajte se i obratite da se izbrišu grijesi vaši." (Dj 3,19)

Božja Riječ je jasna: "Obratite se!" (Mt 3,2), „Idi i od sada ne griješi više!“ (Iv 8,11). 

Koliko nam puta i Gospa upućuje poziv na obraćenje, molitvu i pokoru? Tko to sluša?

Novo ruho Martina Luthera od heretika do „svjedoka evanđelja“ i „učitelja vjere“

Pokušat ćemo zbog novih rezultata istraživanja o Lutheru kritički preispitati izjave o njemu kao „zajedničkom učitelju vjere“, „svjedoku evanđelja“ i „ekumenskoj perspektivi“, koliko god to bilo nezahvalno i/ili jednostrano, ne želeći stavljati sol na stare rane, ali i ne nasjedati uljepšanoj slici povijesnog konstrukta o Lutheru pomalo kao u bajci o Carevom novom ruhu, unatoč pokušaja rehabilitacije Luthera. „Rane se ne mogu liječiti ako se ih iz krivo shvaćene ljubavi prekriva ili prešućuje … Nezanemariva šuteća većina katoličkih laika i svećenika, koji se nisu mogli poistovjetiti s priopćenim rezultatima priredaba o Lutheru i međukonfesionalnih komisija – a još manje s onima 'ekumenske avangarde', odnosno, s onima koji se takvima smatraju – prevelika je i preznačajna. … Sveobuhvatno se ne dade nijedan čovjek ispitati i razumjeti (individuum est ineffabile - pojedinac je neizraziv), čak ako se oko toga trude sve znanosti i discipline, a kamoli ličnost značenja kao Luther, koji je kao rijetko drugi promijenio Crkvu i svijet“ (Albert Mock, Abschied von Luther, str. 106-107).

Otkrijte koji su postovi po vašem izboru obilježili 2017.godinu i blagoslovljena vam 2018. godina!

Dragi i poštovani čitatelji bloga budući da ste nam vi bitni odlučili smo se na kraju 2017.godine prisjetiti 7 postova koji su tijekom godine najviše generirani prema broju vaših klikova. 

Mi poštujemo vaš izbor i zajedno s vama drago nam se toga prisjetiti! Klikom na naslov posta otvara se post za čitanje. 

Vi ste ona dragocjenost koja se ugrađuje u ovaj blog i bez vas, a podržavani prvenstveno Gospinim zagovorom i Božjom milošću i providnošću ovaj blog ne bi imao smisla.

Želimo da svi zajedno svakim danom postajemo makar samo malo bolji i privrženiji Gospodinu koji je Put, Istina i Život.

Zahvalni smo svima vama koji nas podržavate duhovno i moralno bilo vašim javljanjem kako je djelovalo pozitivno i korisno na vas, bilo lajkanjem stranice, a posebno izrečenom molitvom bez koje ne bismo mogli dalje.

Evo Gospodin dolazi i svi sveti njegovi s njime, aleluja!

"Evo doći će Gospodin Svemogući: ali tko će podnijeti dan Njegova dolaska, i tko će opstati kad Ga ugleda? Jer On pristupi kao oganj ljevačev i kao lužina bjeliočeva: i sjest će kao onaj što topi i pročišćava. 

Očitovala se milost Boga Spasitelja svih ljudi, učeći nas da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih želja, razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu, čekajući blaženu nadu i očitovanje slave velikoga Boga i spasitelja našega Isusa Krista."

Iz Kateheza svetoga Ćirila Jeruzalemskoga, biskupa

"Pripravimo se s mnogo molitve da bismo mogli činiti dobra djela, premda smo mi sami samo nedostatna oruđa Božje slave! 

Djetešce Isus poziva nas da razmišljamo o štalici i uči nas o nužnosti trpljenja, da bi moglo nastati dobro. Majka Marija i sveti Josip su nam utjeha u našem djelovanju. Vol i magarac griju Djetešce Isusa. Vol je simbol teškog rada. Prihvaćanje prijezira, čak i kad čovjek radi dobar posao, simbolizirano je u magarcu: on radi, a da se nitko za njega ne brine. Konačno, Isusovo djetinjstvo nas potiče da budemo u duhu poput djeteta, i to treba biti naša radost. Neka nas Gospodin za vrijeme ovih dana ispuni najvećom vatrenom revnošću za Njegovu slavu!"

Sveti Gašpar del Bufalo, naš svakidašnji suputnik – iz pisama svetog Gašpara

"Bdijte, jer dok tijelo spava, narav u nama vlada i mi sva svoja djela obavljamo pod pritiskom naravi, prisiljeni, a ne svojevoljno. Isto tako kad dušom zavlada velika pospanost, kao npr.malodušnost ili žalost, njome vlada njezin neprijatelj i u njoj čini što ona ne bi htjela. Naravlju vlada prisila, a dušom neprijatelj. Gospodin je dakle, budnost zapovijedio i preporučio za čitavo čovječje biće: za tijelo da se čuva pospanosti, za dušu da se čuva mlitavosti i bojažljivosti, kao što kaže Pismo: Pravednici, budite budni, i Ustadoh i još sam s tobom, i opet: Nemojte malaksati. Zato ne sustajemo jer je Gospodin s nama." 

Iz Tumačenja Diatessarona svetoga Efrema, đakona

Posvećenje - drugi dio (za svećenike i laike V.dio)

Drugi dio kanona: od konsekracije do Očenaša

Žrtvovanje je dovršeno.

Unde et mémores, Dómine, nos servi tui , sed et plebs tua sancta, ejúsdem Christi Filii tui Dómini nostri tam beátae passiónis, necnon et ab inferis resurrectiónis, sed et in caelos gloriósae ascensiónis: offérimus praeclárae majestáti tuae de tuis donis, ac datis (svećenik sklopi ruke i pet puta načini znak križa) hóstiam + puram, hóstiam + sanctam, hóstiam + immaculátam, Panem + sanctum vitae aetérnae, et Cálicem + salútis perpétuae (Stoga, Gospodine, mi Tvoji sluge kao i Tvoj sveti puk, spominjući se blažene muke istoga Krista Sina Tvoga, Gospodina našega, te uskrsnuća od mrtvih , kao i slavnog uzašašća na nebo: prinosimo preslavnome Tvome veličanstvu od Tvojih darova i poklona, žrtvu + čistu, žrtvu + svetu, žrtvu + neokaljanu, sveti + Kruh života vječnoga i Kalež + vječnoga spasa). Najprije Bog s Oltara dobiva svoj dio milosti. Tek nakon toga mi primamo svoj dio milosti, koje nam je božanska žrtva zaslužila kada je žrtva Gospodu prikazana.

Tri su izričita otajstva Kristova života, kojima je Bog bio najviše počašćen, bitni dijelovi žrtve Njegovog Sina:

Nas 4865 pisalo je kardinalu Robertu Sarahu, izražavajući mu svoje poštovanje i prijateljstvo

Dragi prijatelji,

zahvaljujemo Vam na sudjelovanju. Zaključujemo prikupljanje potpisa u zahvalnosti onima koji su potpisali (i pomalo začuđeni zbog nekih kojih nema na popisu).

Od 25/10/2017 22:50:10 do sada, 1. studenoga 2017. u 19,05 sati.

Izvor

„Zlosretna sekta“ – sveta Terezija Avilska o Lutherovoj reformaciji

                                                 „Kakvo je to držanje kršćana danas?“

(Rim) Katolička Crkva štuje Tereziju Avilsku kao sveticu i proglašena je crkvenom naučiteljicom. Rođena je u 1515. godine u gradu Avili u Kastilji kao Tereza Sánchez de Cepeda y Ahumada. Zanimljivo je da je se slavi spomendanom i u anglikanskoj i evangeličkoj crkvenoj zajednici. Razlog bi mogao biti isti zbog kojega danas i katolički crkveni predstavnici na nevjerojatan način izriču nekritičku pohvalu Martina Luthera: nisu ih čitali.

                                                           Sveta Terezija Avilska

Terezija Avilska označila je protestantizam, navlastito luterane, „zlosretnom sektom“ koja nanosi „štete i pokolje“.

Svetica koja je živjela od 1515. do 1582. bila je svjedokom podjele latinskoga kršćanstva koju su pokrenuli Luther i drugi „reformatori“. Kardinal Müller poradi toga ga je prije nekoliko dana nazvao „revolucionarom“. Prema njegovom mišljenju on nije nikakav reformator, jer „reforma“ Crkve drukčije izgleda – onda i danas.

Navedene riječi o Lutheru i njegovome nauku Terezija Avilska napisala je u predgovoru svoje knjige „Put k savršenosti“ (Camino de Perfeccíon) koja je izišla 1566./1567.

Doslovno je svetica napisala:

Promjenom nauka Kristova želi se razoriti Crkvu, ali Krist mora kraljevati po pobjedi Bezgrješnog Srca!

                     Pročitajmo prvi dio oporučnog pisma Blažene majke Marije od Isusa

Životno geslo bl.Marije Deluil-Martiny je "Vitam et sanguinem pro Christo hostro Rege! Oportet Illum regnare!" ("Život i krv za Krista našeg Kralja! On mora kraljevati!)

Blažena Marija je neprekidno radila za kraljevstvo Kristovo. Poticala je riječima na odanost bez granica svetim interesima Crkve, katoličkih svećenika i redovničkih zajednica toliko progonjenih za vrijeme Francuske revolucije, vremenu u kojem je živjela. Djelo koje je ona širila već kao laikinja Počasna Straža Srca Isusova opstalo je i jako se proširilo kako u krugovima klera tako i laika jer je Marija mnogo vremena provodila u molitvi pred Presvetim.

Govorila je:"Molimo, vapimo, dajmo zadovoljštinu, žrtvujmo se bez pridržaja; budimo gladne i žedne žrtve koja, združena s Krvlju Gospodinovom, iskupljuje zločine, zaziva milosrđe i postiže oprost. Budimo revne u žrtvi i molitvi, kako bismo dušama svećenika priskrbile obilne milosti savršenstva. U sjećanju na okrutnu Ranu nanesenu Srcu Gospodina našeg Isusa Krista, kao i Srcu Svete Crkve, Njegove zaručnice, od strane onih svećeničkih i redovničkih duša koje su, nažalost tako nisko pale u Njemačkoj i drugdje, te koje razdiru, do one mjere do koje se ono u njima nalazi, Srce njihove Majke, koje ga probadaju mačem načinjenim od prezira, nezahvalnosti, pobune, oholosti, oskvrnuća i svetogrđa svih vrsta; na taj spomen pun boli i gorčine, kao i na spomen na neizrecive i teške muke koje je Srce Gospodina našeg Isusa Krista pretrpjelo kad Mu je, u Njegovoj agoniji i smrti, predstavljen stravični prizor. Ah, udvostručimo žar i revnost! Potičimo se na zadovoljštinu, molitvu, trpljenje! Takve rane ne zarastaju osim uz pomoć krvi i suza. Prikažimo Isusovu Krv i

Izrazimo svoju podršku i poštovanje prema kardinalu Sarahu!

Portal Cultura Cattolica pokrenuo je prikupljanje potpisa podrške kardinalu Robertu Sarahu.

U ovom trenutku važno je da uzoriti kardinal Robert Sarah osjeti da ima našu podršku ne samo u molitvi, nego i na konkretan način. I da u Domu svete Marte uzmu u obzir da iza katoličkih kardinala stoji puk vjeran Kristu Gospodinu.

POTPIŠI I TI klikom OVDJE

(Potrebno je pri dnu popisa imena gdje se nalazi prostor za napisati ime i prezime, e-mail adresu, popuniti i pritisnuti INVIA- pošalji!)

Poslušnost papi (izjave kardinala Müllera, Burkea, Caffare i biskupa Atanazija Schneidera o trenutnom stanju u Crkvi)

1.Gdje je i kada proglašena dogma o papinoj nepogrješivosti? U kojim slučajevima katolik treba bespogovorno poslušati papu? Koje od kršćanskih Crkava priznaju papinu nepogrješivost?

Dogma papine nezabludivosti (nepogrješivosti) proglašena je na Prvom vatikanskom koncilu (1869.–1870.) papinskim dekretom Pastor aeternus,18. srpnja 1870.

Definicija dogme: Kada rimski biskup govori ´ex cathedra´, tj. kada, obnašajući svoju službu, kao pastir i učitelj svih kršćana, konačno odlučuje na temelju svoje najviše apostolske vlasti da se cijela Crkva treba pridržavati nauka o vjeri i moralu, onda on na temelju božanske potpore, koja mu je obećana, posjeduje onu nepogrješivost kojom je božanski Spasitelj htio da bude opremljena njegova Crkva u konačnoj odluci u nauku o vjeri i moralu. Zato su takve konačne odluke rimskoga biskupa nepromjenjive po sebi samima, a ne na osnovi odobrenja Crkve.

EKSKLUZIVNO – Monsinjor Livi: „Prisiljeni na Correctio filialis, u Crkvi vlada velika pomutnja“

„Crkva se nalazi u nezapamćenoj pomutnji, ali to vrijedi samo za one koji daju da ih se u nju dovede“, kaže to za La Fede Quotidiana monsinjor Antonio Livi, poznati teolog, voditelj stranice Fides et Ratio i, u prvom redu, jedan od svećenika potpisnika pisma – dokumenta „Correctio filialis“ koje je poslano Papi.

Mons. Livi, zašto ste odlučili pisati ovo pismo i poglavito objaviti ga u javnosti?

„Stoga što Papa nije poslušao kardinale koji su već ranije zakonitim putem predložili i podastrli Dubia glede pobudnice Amoris Latitia, ali i stoga što nije odgovorio nama koji smo mu se bili obratili dana 11. kolovoza. Dakle, nije bilo drugoga rješenja nego da ga u cijelosti objavimo u javnosti. Jasno, svjesni smo i predviđamo da ne će dati odgovor ni nama ako nije odgovorio četvorici kardinala.“

Je li Bergoglio izrekao hereze?

„Naša je nakana podsjetiti Svetoga Oca da ne daje glas heretičnim teolozima te mogućnost da provode svoju volju. Oni ga sada okružuju i imaju utjecaj na njega. Mislim na kardinala Kaspera i na eksponente Njemačke i argentinske biskupske konferencije. Papin način djelovanja jest poguban. Imamo pravo na jasnoću i na sigurnu riječ o toliko osjetljivim temama.“

Ukor Pape zbog širenja hereza prodrmao je katolički svijet

Papa Franjo ukoren je zbog poticanja hereza. Ukor Pape potresa katolički svijet.

(Rim) Correctio filialis de haeresibus propagatis, ukor papa Franje zbog širenja hereza, eksplodirao je kao bomba i prodrmao katolički svijet. Mnoge je čak i prestrašio. Prekjučer su ugledni katolički klerici, znanstvenici i intelektualci posegli za sredstvom koje je korišteno posljednji put u 14. stoljeću. New York Times izvijestio je još u noći (prema srednjeeuropskome vremenu) na nedjelju o spektakularnoj akciji.

Ukor Pape od prekjučer je glavna tema razgovora u Rimu. Iz Papina okruženja izvješćuje se o napetoj opuštenosti. „Demonstrativna opuštenost prema van, napeti nemir prema unutra“, glasi povjerljivo izvješće.

Neki katolički mediji pokušali su ovu spektakularnu akciju proglasiti nevažnom. Djelomično pišu, očito ne poznajući ili ne želeći znati za ovu praksu i crkveno pravo, o „takozvanome“ ukoru. Međutim, ne može postojati sumnja da inicijatori kore papu Franju i da ga žele ukoriti i da su odabrali posve točan oblik za to.

K tome, upozorava se na to da „nijedan kardinal“ nije potpisao Correctio filialis. No to zapravo u ovoj stvari ne igra nikakvu ulogu, isto kao ni broj potpisnika. Za razliku od političkih sustava, čuvanje vjerskih istina i crkvenoga reda nije pitanje demokratskih glasovanja niti bilo kako sastavljenih većina. Riječ je samo o tome je li jedna stvar ispravna ili pogrješna. Ako je ispravna, onda je dostatno da je zastupa i samo jedna jedina osoba. Ova je okolnost prekjučer prodrmala i probudila Rim.