Engleski karmel potpuno prelazi na tradicionalni obred

Časne sestre karmela Birkenhead, blizu Liverpoola u Engleskoj, napravit će potpuno prijelaz s Novus Orda na tradicionalni rimski obred. Karmel je ustanovljen 1918. godine. Sestre nose puni karmelski habit i prate načela iz 1990. godine. Vode život neprestane molitve u tišini i samoći. Karmelski je život slobodan od ograničenja svijeta. Za to je ključna zatvorenost samostana.

Izvor (kliknite i pogledajte i prekrasan videozapis)

Msgr. Athanasius Schneider odgovara na bitna pitanja vezana uz krizu vjere

Odgovori jednog od najistaknutijih biskupa Katoličke Crkve, msgr. Schneidera se odnose na pitanje novinara u vezi mise. U svijetu je primijećen porast zanimanja, posebno mladih osoba, prema tradicionalnoj latinskoj misi.

Msgr. Schneider odgovara kako su istina i ljepota sami po sebi privlačni. Mladi žele istinu. Tragaju za njom i žele da im Crkva da istinite odgovore. Oni žude za istinitom ljepotom koja dolazi od Boga. Po prirodi žele herojske stvari. Tradicionalna liturgija je prožeta jasnoćom katoličke vjere, a u isto vrijeme izražava duboko poštovanje i stav svetosti, uzvišenosti.... 

Duh vjere apostola i molitve jasniji je i izraženiji u tradicionalnoj liturgiji....

Biskup daje pojašnjenje zašto je to tako i kako se misa razvijala kroz povijest Crkve.

Odgovara na pitanje smatra li da je kriza vjere povezana s krizom liturgije. Veoma je zanimljiv njegov odgovor na ovo pitanje. U zapisu saznajemo mnogo zanimljivosti. 

Martin Luther o svetoj misi

Od početka je Martinu Lutheru sveta misa bila omražena. Već kod njegove mlade mise Luther je usred misnog kanona pobjegao od oltara i zaviknuo: „Ja nisam opsjednut!“. Godine 1523. izrugivao se misnom kanonu i zahtijevao da se misa „očisti od svih nagrđivanja“. Nasuprot samim Isusovim riječima (!) pretvorbe kaže Luther u svojem spisu „Formula Missae et Communionis“ iz 1523. „da misa nije nikakva žrtva.“ „Smatramo ju sakramentom ili testamentom. Nazovimo ju blagoslov, euharistija ili stol Gospodinov ili Gospodinova gozba ili communio. Neka joj se pridaje po volji svako pobožno ime, samo neka ju se ne okalja titulom neke žrtve ili [dobrih] djela“ (WA 1. Abt., sv. 12, str. 208)!

„Za tumačenje Lutherove odvratnosti prema sv. misi može se navesti nekoliko psiholoških razloga. Njegova prisilna (opsesivno-kompulzivna) neuroza naspram misnoj žrtvi pojavljuje se već potpuno kod njegove mlade mise. Zaređen za svećenika 3. travnja 1507. (Velika subota), on slavi svoju prvu misnu žrtvu u nedjelju, 2. svibnja, dakle, četiri tjedana kasnije. Kod ove prve svete mise on zbog straha pred Božjim veličanstvom i svoje nedostojnosti želi pobjeći od oltara, tako da ga prior kori: 'Hajde, naprijed! Dalje, dalje! Prestrašio sam se, dakle, pred ovim riječima.

Mali Lošinj 2018 - fotografije sa sv.mise i dva kraća videozapisa s klanjanja

                                                Sveta Misa u Malom Lošinju

Slava Očeva je bez prestanka primati žrtvu svoga žrtvovanog Sina i u svom Sinu žrtvu svih spašenih ljudi koji su obnovljeni u sakramentima, ponovno postali njegova posinjena djeca, sjedinjeni s Isusovom žrtvom, zaštićeni njom, preobraženi po njoj i potpuno utopljeni u njoj.

Eto svrhe Isusove žrtve; da bi svi ljudi radi, predmet srdžbe Nebeskoga Oca zbog grijeha, postali njegova djeca u Isusu Kristu i kako bi s Isusom Kristom postali žrtva paljenica, žrtva prinesena na slavu Očevu. Onaj koji izlazi iz tog sjedinjenja s Isusom, izlazi iz žrtve i plodova božanske Žrtve.

Svaki kucaj naših srdaca trebao bi biti čin prinošenja Isusa i sjedinjenja s Njegovom trajnom Žrtvom na slavu Očevu.

Kalvarija još stoji. Križ je još uvijek uspravljen na Euharistijskoj Kalvariji. Isus se na mističan način žrtvuje i prinosi svaki dan.

Duša koja se potpuno daruje Isuse pripada posve Njemu, ali i On njoj. 

Krunica (Sv. Maksimilijan Marija Kolbe)

"Din, don, din, don, na krunicu, na krunicu!", zovu crkvena zvona. U predvečerje se njihov glas razliježe po ulicama, ulazi u kuće, u palače, podrume, ulazi u uši, u pamet, u srce: "Na krunicu, na krunicu!"

Mnogi s radošću čekaju ovaj znak i čim čuju prve zvuke zvona, završavaju poslove i skupa idu svojoj Kraljici.

Ali ima i onih koji oklijevaju: "Imam toliko posla! Tako sam umoran! Potreban mi je odmor. Krunica nije obveza kojoj trebam prisustvovati... Imam goste. Došli su izdaleka.... Moram proći ovamo ili onamo".

"Ići ili ne ići?"

Zar Gospa, Kraljica ne samo neba nego i zemlje, nije možda u stanju da me u mojem poslu blagoslovi tako da ga obavim lakše, brže i bolje? Zar ne bi mogla tako urediti stvari da mi bude bolje za dušu i za moju zemaljsku egzistenciju (sve dotle dok nije u suprotnosti s najvažnijom stvari, a to je spasenje)?

Sveta Žrtva – najtjesnije sjedinjenje sa živim Bogom

To je sveta Misa, središnji liturgijski čin. Sveta Misa nosi na sebi sve biljege potpune žrtve. lzvanjski, vidljivi prinos ove Žrtve jest Tijelo i Krv Isusa Krista pod prilikama kruha i vina. S ovim prinosom združeno je i najsavršenije klanjanje i zahvaljivanje, prošnja i pomirenje. U ovoj Žrtvi glavni Nadsvećenik, koji Žrtvuje jest Krist Bog - Čovjek, a svećenik je njegov sluga. Bitni obred i čin, kojim se izvršava Žrtvovanje i prinošenje, jest pretvorba kruha i vina u sveto Tijelo i Krv Gospodnju. Taj čin pretvorbe ustanovio je sam Isus, a ostalo je dodala Crkva, koja je primila puninu vlasti od Krista Spasitelja. Tako se sjedinjuje čovjek najtješnje sa Živim Bogom. Pričest svetih prinosa dopunjuje i usavršuje Žrtvu. Po njoj čovjek najpotpunije izražava unutarnju žrtvu srca te postiže divne plodove žrtve. Tako se u svetoj Misi i u glavnim njezinim dijelovima: prikazanju, pretvorbi i pričesti najdivnije ispunjavaju svi uvjeti žrtve.

Ta žrtva svete Mise je obnavljanje žrtve na križu. One neizmjerne, nepojmljive Žrtve Božje ljubavi. Razlika je samo u tom, što je na Kalvariji Krist osobno prinio žrtvu krvnu, a sada prinosi preko ruku svećeničkih nekrvnu. Žrtva križa zaslužila nam je spasenje, a žrtva oltara primjenjuje ljudima plodove toga spasenja. Žrtve Starog Zavjeta bile su tek sjene, tek pralik i naviještanje ove neizmjerno svete žrtve, gdje Bog sam žrtvuje, sam biva žrtva. Po ovoj Žrtvi teče spasenje svijetu, jer u njoj se žrtvuje Krist, koji živi-svagda. da zagovara ljude (Hebr. 7,23). Ova žrtva daje život Crkvi Božjoj, u njoj je nepresušni izvor i ocean, odakle se napajaju djeca Božja, koja kao dionici žrtve Jaganjčeve na zemlji dobivaju čvrsti zalog, da će ga jednom uživati na vijeke u nebu.

Sad nam je jasno, zašto je sveta Misa sredšte liturgije, najsvetiji liturgijski čin. Sad shvaćamo i to, zašto se u istočnoj Crkvi Misa zove jednostavno Liturgija: bez žrtve svete Mise nema istinskog ni pravog bogoštovlja, u svetoj Misi nalazi se punina božanske službe, da, sveta Misa je najuzvišenija liturgija. Točno je da ima i drugih liturgijskih čina božanske naravi, neizmjerne vrijednosti. No svi oni dobili su nadnaravnu milost i snagu tek po Žrtvi i zato smjeraju svi k žrtvi, k Euharistiji, gdje prebiva središte svega života Krist Otkupitelj. Poštujmo i ljubimo zato ovu božansku Žrtvu!

Izvor: Glasnik Gospe Lurdske, 1934 

Pročitajte o Tradicionalnoj Misi OVDJE. 

Također je korisno pročitati i što to govori savjetnik s Drugog vatikanskog koncila, a pročitajte njegov govor OVDJE.

Sedmo hodočašće SUMMORUM PONTIFICUM u RIM: OD 26. DO 28. LISTOPADA 2018.

Prenosimo obavijest o hodočašću u Rim. Uvijek me iznova obraduje kad primim novo pismo (Pismo Oremus) stranice Paix Liturgique. Preporučam da se na nju pretplatite i proširite ju među prijateljima i poznanicima. Pretplatiti se možete ukoliko na ovom linku http://hr.paix-liturgique.org/inscription.asp? ispunite pristupnicu i kliknete na potvrdi. 

Putem pisama koja mi stižu na mail gotovo uvijek otkrivam nove spoznaje i zasigurno su mi jedna velika pomoć i izvrstan način kako da neprekidno produbljujem spoznaje o svetoj misnoj žrtvi i katoličkoj vjeri.

Zašto SUMMORUM PONTIFICUM?

Hodočašće je u znak zahvale papi Benediktu XVI. koji je donio dokument Sumorum Pontifikum i na taj način potvrdio da tradocionalna misa nije nikada ukinuta. Pregled dokumenta donosimo OVDJE.

Ono što me posebno privuklo pozvati vas na ovo hodočašće osim iz zahvalnosti je to što će susret u petak (prvi dan) voditi kardinal Burke, koji će podijeliti blagoslov prilikom otvaranja programa.

Sveta Pričest i zanimljivi podatci iz bogate riznice svetaca

Sveti Apostol Jakov Stariji, prvi biskup Jeruzalema, pogubljen od Heroda Agripe godine 44.

U Liturgiji Svetoga Jakova svećenik kod Svete Pričesti moli:

"Neka nas Gospodin blagoslovi i učini dostojnima

da sa čistim kliještima prstiju užarenih ugalj primimo

te položimo vjernicima na jezik."

Grkokatolička opcija

Napomena: U ovome se članku govori isključivo o Božanskoj Liturgiji služenoj od istočnih KATOLIČKIH svećenika (kod nas najčešće grkokatolika) koji su u jedinstvu s papom.

Aktivno sudjelovanje u službama raskolničkih pravoslavnih „crkava“ teška je povrjeda božanskoga zakona.

Nakon Drugoga vatikanskoga koncila mnogi su katolici s nevjericom gledali u nagle i esencijalne promjene na svim razinama crkvenoga života. Jedna od najvećih promjena koja je nakon Koncila uslijedila bila je svakako i Novus Ordo Misa. Činjenica da se obred Mise, slavljen po našim župama stoljećima, promijenio tako naglo zbunio je mnoge katolike. Kroz stoljeća u obredu su se dogodile neke manje modifikacije, ali te su promjene tako male i, rekli bismo, skrupulozne, da se nikako ne mogu niti uspoređivati s promjenama koje su se dogodile nakon Koncila. Nove generacije su, posredstvom manjkave kateheze, potpuno izgubili smisao o žrtvenome karakteru sv. Mise i ostalim elementima katoličke duhovnosti koje nikako ne spadaju nekakvim apstraktnim sanjarenjima, već redovnome životu pobožnoga katolika. Ipak, brojni su se katolici željeli držati drevnih obreda. U kratkoj postkoncilskoj povijesti vidjeli smo različite primjere ljudi koji su djelovali vrlo požrtvovno kako bi imali i širili drevne obrede Katoličke crkve. Zadnjih godina možemo svjedočiti osobitoj rasprostranjenosti Tradicionalne Mise po drevnome rimskome obredu. Ipak, s obzirom da je u Hrvatskoj situacija takva da je, u mnogim krajevima Lijepe Naše, Liturgija po istočnome obredu raširenija od Tradicionalne Latinske Mise, činilo nam se da bi bilo Bogu na slavu, a ljudima na korist podijeliti i ovu stranu priče.

Misli Josipa Benedikta o novoj i staroj liturgiji

Nije pretjerano reći da je papa Benedikt XVI posvećivao veliku pažnju i brigu svetoj liturgiji u Katoličkoj Crkvi, čak bi se moglo reći da je Liturgija bila jedan od prioriteta u njegovom intenzivnom teološkom i pastoralnom razmišljanju. Njegove su se misli kretale od fundamentalnih pitanja do realizacije liturgije u današnjemu zapadnom svijetu, a posebno se bavio odnosima »stare« i »nove« liturgije. Tekstovi se nalaze na mnogim mjestima: knjigama, člancima, govorima. Iako je nešto od toga već dostupno i na našemu jeziku, ne čini nam se da je kod nas shvaćena važnost koju on tome pitanju daje. Pod »novom liturgijom« smatra se današnji obred Mise koji je na snazi od 1970. »Stara liturgija« je obred koji se posvuda upotrebljavao dotada; neki ga zovu »klasičnim«, neki »tridentinskim« ili »tradicionalnim«. U Hrvatskoj je taj obred posve nestao (iako je postojao u dva oblika, latinskom i staroslavenskom) dok u svijetu, a posebno u Francuskoj i SAD doživljava pravu renesansu s rastućim brojem svećeničkih i redovničkih zvanja. Posebno se za nj zanimaju mladi svećenici i svećenički kandidati. Ratzingerov interes za stari obred i nastojanje da on ponovno nađe svoje mjesto u liturgijskome životu treba barem dijelom pripisati njegovom veoma kritičnom stavu prema liturgiji. Doslovno je govorio o današnjoj »krizi liturgije a time i Crkve«. Kolikogod su navedeni citati opširni, oni su samo poticaj za razmišljanje; za solidnije razumijevanje potrebno je pročitati izvorna djela. Ipak, ovako tematski zgusnuti, ovi citati govore na neki način i više nego u okružju djela u kojima se nalaze.

Nadbiskup Fulton Sheen: Značenje sv.Mise - tri videozapisa

NAPOMENA:
Pri prevođenju se činilo bitnim napomenuti kako se oko 7:18 ovoga videa, nadbiskupu Sheenu, u toku dužeg govora, potkrala pogrješka. Naime, za služenje svete Mise nužna je valjana tvar, a valjana tvar za svetu Misu je isključivo grožđano vino. Biskup Sheen ovdje govori o izvanrednim uvjetima u kojima se nalazio biskup progonjen od komunističkih vlasti, no valjana tvar je za Misu apsolutno nužna jer o njoj ovisi sama valjanost Mise. Za one koji žele znati više o ovom pitanju prilažemo odlomak iz Teološke sume svetoga Tome Akvinskog (Tertia Pars, pitanje 74., članak 5.): OVDJE

Pozivamo vas posebno da pogledate prvi protuargument i odgovor na prvi protuargument, budući da oni posebno objašnjavaju kako "vina" rađena od drugih materijala nisu vina u punom smislu riječi i da ne mogu biti korištena u svetoj Misi. Čini se važno ovo napomenuti da se izbjegnu pogubna liturgijska "eksperimentiranja".

              Ukoliko se titlovi ne vide molim Vas kliknite na videozapisu na ikonicu za titlove

Otkrijte koji su postovi po vašem izboru obilježili 2017.godinu i blagoslovljena vam 2018. godina!

Dragi i poštovani čitatelji bloga budući da ste nam vi bitni odlučili smo se na kraju 2017.godine prisjetiti 7 postova koji su tijekom godine najviše generirani prema broju vaših klikova. 

Mi poštujemo vaš izbor i zajedno s vama drago nam se toga prisjetiti! Klikom na naslov posta otvara se post za čitanje. 

Vi ste ona dragocjenost koja se ugrađuje u ovaj blog i bez vas, a podržavani prvenstveno Gospinim zagovorom i Božjom milošću i providnošću ovaj blog ne bi imao smisla.

Želimo da svi zajedno svakim danom postajemo makar samo malo bolji i privrženiji Gospodinu koji je Put, Istina i Život.

Zahvalni smo svima vama koji nas podržavate duhovno i moralno bilo vašim javljanjem kako je djelovalo pozitivno i korisno na vas, bilo lajkanjem stranice, a posebno izrečenom molitvom bez koje ne bismo mogli dalje.

Mons.dr.Georg May: Kriza pokoncilske Crkve i mi

1. Jedna gora kriza nije mogla zahvatiti Crkvu od gubitka sigurnosti u vjeri. Ćudoređe se može poboljšati, urušena se stega može opet uspostaviti dok su temelji zdravi, dok se kod pozivanja na poboljšanje i na obnovu prava života možemo oslanjati na vjeru. Svi ovi apeli pak odlaze u prazno ako se ne mogu zasnivati na vjeri. Ako vjera više ne stoji čvrsto te nije nesumnjivo sigurna, onda je položena sjekira na korijenje Crkve. Ako katolici nisu više uvjereni u istinu svoje vjere, ako većma nemaju katoličku svijest, onda svoju vjeru neće štititi ni braniti, neće je čuvati ni prenositi. Tada prodiru krivovjerje, praznovjerje i nevjera u srca, u obitelji i župne zajednice i rastaču ih iznutra. Onda fasade mogu stajati još neko vrijeme. Ali kada dođe sljedeća oluja, urušavaju se kao kula od karata.

2. Što svakoga kršćanina katolika koji ljubi svoju Crkvu mora ispuniti najvećom strepnjom jest činjenica da ovu odlučujuću ugrozu Crkve vodeći ljudi Crkve ili dovoljno ne vide ili se protiv nje dovoljno ne borimo. Pokoncilska se Crkva zanosi statistikama, ali ne pita što iza toga stoji. Što predstavljaju silni brojevi djelitelja Pričesti ako se urušava vjera u Gospodina prisutnoga u sakramentu i u pretvorbu? Što znače čete propovjednika, pastoralnih referenata i povjerenika za obrazovanje odraslih ako ne izgrađuju vjeru svojih slušatelja, nego im njihovu vjeru uzdrmaju?

Sveta Misa – ono što vidiš i ono što se zbilja događa!

"Neka svakoga obuzme strah, neka cijeli svijet zadrhti, i neka se nebesa uzraduju, kada je Krist, Sin Boga živoga, prisutan na oltaru u rukama svećenika!" (Sveti Franjo Asiški)

Ljepota i vrijednost gregorijanskog korala

„Gregorijansko je pjevanje oduvijek bilo smatrano kao najviši uzor svete glazbe. Crkvena glazba treba da zadovoljava tri uvjeta:da bude sveta, umjetničkog oblika i općenita. Sve ove vlastitosti u najvećoj mjeri ima gregorijansko pjevanje, pa je ono stoga vlastito pjevanje Rimske.

O koralu se dosta pisalo kao o mračnom, ružnom i dosadnom pjevanju. Međutim takvi sudovi potječu samo iz ne znanja ili iz lošeg iskustva. Tko čuje koral u lošoj izvedbi nekoliko puta ne može postati njegovim pristašom nego samo protivnikom. Tako je to sa svime sve dok temeljito nešto ne upoznamo i ne prodremo u bit.

Iste godine kad je izdao svoj Motu proprio Papa Pijo X piše kardinalu Respighi-ju:“Gregorijansko pjevanje, koje smo baštinili od naših otaca i koje je sačuvano u raznim rukopisima naših crkava, slatko je i ugodno i tako izvanredne ljepote, da će svagdje gdje bude uvedeno oduševljavati i osvajati mlade pjevače.“ Papa je podrazumijevao da se koral mora dobro, upoznati, naučiti, pravilno i sa razumijevanjem pjevati. Međutim, ne pazi se uvijek na to u dovoljnoj mjeri. Tu leži razlog antipatije prema koralu i to osobito kod onih koji ne mogu da se sami njegovom studiju posvete nego su ovisni samo o slušanju.

Kolikima je put do korala bio težak i trnovit, često i bez njihove krivice! Ali kad su ga jednom upoznali nisu mogli, a da ga ne vole i cijene.

Zahvala poslije svete mise (za svećenike i laike VII.dio)

Sveti Ivan evanđelist govori o Judi izdajniku, uzevši zalogaj odmah iziđe, a bila je noć (Iv 13,30). Ne čine li nažalost tako i pojedini svećenici, koji jedva što su sišli s Oltara i vratili se u sakristiju sa žurbom skidaju svećeničko odijelo, bacaju ga nedostojno i postupaju sa njim tako kao da se radi o svjetovnom odijelu i odmah slušaju svakoga tko želi s njima razgovarati izuzev Spasitelja koji bi imao toliko toga im za reći. Nakon toga brzo bježe iz crkve kao sužnji iz svoje tamnice noseći božanskoga Gosta u poslove i lakomislene razgovore, a zaboravljaju ga u svome srcu, kao što se zaboravlja na mrtvaca u grobu. Gdje je tu vjera? Koja žalosna sljepoća!

Sveti Ivan Zlatousti govori: "Isus Krist vam daje svoje Tijelo da ga blagujete, a od vas ne prima niti riječ zahvalnosti! Za tako veliko dobročinstvo ni malo mu se ne zahvaljujete! Zar to ne znači vrijeđati Boga i zaslužiti najgoru kaznu?" (Homil .de bapstim. Christi, in fine)

Pričest i posljednje molitve svete Mise (za svećenike i laike VI.dio)

Dómine, non sum dignus (Gospodine, nisam dostojan)

Žrtva je žrtvovana i Krist s nestrpljenjem čeka kad će se dati onima koje ljubi.

Rekao je:“Vrlo sam želio da ovu Pashu jedem s vama.“

Svećenik, celebrant ovdje pada na koljena i duboko se klanja Onome koji se toliko snizuje da postane našom hranom. Ohrabren neizmjernom naklonošću i nježnošću Boga ponovno se podiže pun svetog žara i gorljivošću moli. Poziva Gospodina da bude naša snaga, naš život, naše svjetlo. Napokon je žuđeni čas došao. Svećenik stavlja svoju dušu pod zaštitu božanskog tijela, koje se žrtvovalo za njegov spas.

Izgovara riječi:

„Corpus Dómini nostri Jesu Christi custódiat ánimam meam in vitam aetérnam. Amen!“ (Tijelo Gospodina našega Isusa Krista neka čuva dušu moju za život vječni.)

Svećenik na vrhuncu svojih želja pozvan je i sjedinjuje svoje srce sa srcem svoga Boga, i kroz malo vremena koje je potrebno da uzme svete prilike, on na trenutak zaroni u razmatranje i u duši razgovara s Bogom kao prijatelj s Prijateljem. Gleda kako anđeli prostrti oko njega slave njegovu sreću dijeleći s njime njegovo veselje i sluša ih kako govore:"Veseli se i raduj prebivalište sionsko, jer Gospod prebiva u sredini tvojoj, Sveti Izraelov." (Izaija 12,6). S poštovanjem skuplja svaku česticu i pri tom misli što ću uzvratiti Gospodu za sve što mi je učinio? Uzimajući kalež osjeća da dug njegov raste. Uzima kalež spasenja i prizva ime Gospodnje. Takvo je srce Božje, voli da nas obogati svojim darovima i mi mu zahvaljujemo za primljena dobročinstva pružajući ruku da primimo nova dobročinstva. S kolikom živom vjerom pobožni svećenik pije krv Kristovu! (komentar:imamo li danas pobožnih svećenika, koliko ih je i što ja kao vjernik mogu pridonjeti tome da se svećenički žar u njihovim srcima rasplamsa za prvu ljubav Krista, Trojstva, Žrtve, prema Majci Mariji, svecima i na kraju i prema bližnjima jer sve zapovjedi svode se na dvije koliko sam Bože Tebe ljubio i svoje bližnje? (Iv 13,34) To možemo cijelim svojim životom govoriti i svjedočiti, ako Ga zaista volimo.)

Posvećenje - drugi dio (za svećenike i laike V.dio)

Drugi dio kanona: od konsekracije do Očenaša

Žrtvovanje je dovršeno.

Unde et mémores, Dómine, nos servi tui , sed et plebs tua sancta, ejúsdem Christi Filii tui Dómini nostri tam beátae passiónis, necnon et ab inferis resurrectiónis, sed et in caelos gloriósae ascensiónis: offérimus praeclárae majestáti tuae de tuis donis, ac datis (svećenik sklopi ruke i pet puta načini znak križa) hóstiam + puram, hóstiam + sanctam, hóstiam + immaculátam, Panem + sanctum vitae aetérnae, et Cálicem + salútis perpétuae (Stoga, Gospodine, mi Tvoji sluge kao i Tvoj sveti puk, spominjući se blažene muke istoga Krista Sina Tvoga, Gospodina našega, te uskrsnuća od mrtvih , kao i slavnog uzašašća na nebo: prinosimo preslavnome Tvome veličanstvu od Tvojih darova i poklona, žrtvu + čistu, žrtvu + svetu, žrtvu + neokaljanu, sveti + Kruh života vječnoga i Kalež + vječnoga spasa). Najprije Bog s Oltara dobiva svoj dio milosti. Tek nakon toga mi primamo svoj dio milosti, koje nam je božanska žrtva zaslužila kada je žrtva Gospodu prikazana.

Tri su izričita otajstva Kristova života, kojima je Bog bio najviše počašćen, bitni dijelovi žrtve Njegovog Sina:

Posvećenje (za svećenike i laike IV.dio)

Treba razlikovati tri stvari:

(iz razloga opsežnosti teksta navodim samo poneke dijelove knjige koja pojašnjava svetu drevnu Tradicionalnu Misu, Misu svih vremena. Knjigu u cijelosti možete naći u knjižnici bloga)

- predslovlje ili uvod u veliki žrtveni čin

- dio kanona prije i za vrijeme posvete

- dio kanona od posvete do Očenaša

Predslovlje ili uvod u veliki žrtveni čin

Svećenik poziva puk na molitvu i dalje se sabire u dubokoj šutnji da sam moli. Sve što je zemaljsko nestaje ispred pogleda njegove duše i prodire sve do otajstvene blizine sa Gospodinom.

Oratio secreta - tajna molitva. Govori samo o vječnim stvarima - Per omnia saecula saeculórum. Vatra božanske ljubavi gori u njegovom srcu i sa njom bi htio upaliti srca svih prisutnih.

Sveti Jeronim uvjerava."U prvo vrijeme kršćanstva, kad je krv Kristova takoreći bila još svježa, a vjera puna žara cijeli puk je sa izvanrednom pobožnošću odgovarao Amen koji se orio sa svih strana crkve kao buka grmljavine."

Kako izgleda kad jedna tradicionalna zajednica hodočasti u Fatimu

Nije nam cilj samo prenijeti lijepe utiske jednoga tradicionalnoga hodočašća, nego upozoriti na neke fotografije koje nam se čine vrlo zanimljivima.

Ponajprije na preobrazbu oltarā.

Sve sv. Mise koje su služene tih dana bile su u crkvama i kapelicama koje su uređene nakon liturgijske reforme ili pak posve preuređene za novus ordo. Tako je bila nužna liturgijska prilagodba o kojoj donosimo nekoliko zanimljivih fotografija.