ZABORAVLJENI KNJIŽEVNIK: Fra Lovro Šitović Iz Ljubuškog u priči intelekta, vjera i jezika

U 18. stoljeću u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini nema mnogo književnika. Jedino svjetlo podržavaju franjevci koji su poznavali potrebe svoga puka i na sve moguće načine pokušavali izvesti narod iz tame neznanja. Stoga je to razdoblje s pravom nazvano prosvjetiteljstvom.

Perom, jedinim jačim oružjem od turske i austrijske sablje, prozborili su fra Filip Grabovac Cvitom razgovora i fra Andrija Kačić Miošić Razgovorom ugodnim u Dalmaciji, te Antun Matija Relković Satirom u Slavoniji. U Bosni i Hercegovini istaknuto je djelovanje Tome Babića, Jerolima Filipovića i Filipa Lastrića. Svi su bili franjevci. Književna djela uglavnom su teološkog sadržaja, pisana su jezikom pučanstva, ikavskog, ijekavskog ili miješanog oblika. Susrećemo dva pisma: bosančicu i latinicu. U 18. stoljeću prevladala je latinica. Jednog franjevca, koji je svoj jezik nazvao hrvatskim, pjesnika koji je prvi propjevao narodu dragim desetercem, vrijedi posebno istaknuti. On je dijete ljubuškog kraja – fra Lovro Šitović ili, kako se često potpisivao, Laurentius de Gliubuschi.

Što je smisao ljudskog života?

Sveti Lovro Justinijani

(1381-1456)

Smisao ljudskog života je domoći se Božje mudrosti. Do nje se dolazi čistoćom srca jer samo oni koji su čista srca svuda vide divna Božja djela. Tko je čista srca ne zaustavlja se na površini i ne zaključuje samo po onome što oči vide i uši slušaju već proniče u dubinu i bit stvari. Površan čovjek čita slova Sv. Pisma no ne prodire u njezine dubine i smisao. Mudar čovjek čitajući Sv. Pismo osluškuje poruku koju mu Bog želi reći preko onoga što je pročitao. Da bi se u svemu moglo vidjeti Boga potrebno je iskustvo vjere, život, srce, potpuno pouzdanje i povjerenje u Boga.

Sveti Lovro je prvi mletački patrijarh. Rano je ostao bez oca. Njegova majka udovica sa 24 godine života i petero djece odgajala ih je najbolje kako je znala i mogla.

Prema tradiciji obitelji primio je i književnu naobrazbu. Njegovo najpoznatije djelo je Fasciculus amoris (Sveščić ljubavi).

Želja za užitkom i grubi materijalizam

Cilj je današnjeg čovjeka uživanje do iznemoglosti. Ljudi teže jedino za laganim i udobnim životom. Zato na jednoj strani neće da propuste ni jednog užitka, što im zemlja nudi, a na drugoj strani se klone i straše svake neprilike i teškoće. Put im do crkve postaje sve teži i teži. Služba Božja preduga. Svaki im je prigovor protiv crkve dobar. Kad netko spomene tradicionalni obred odmah biva crna ovca i pronalaze se razni izgovori samo kako bi se opravdala savjest umjesto da se prihvati ljepota drevne Mise. Nedjelja po podne služi samo zabavi. Građani su još gori. Oni jure već u subotu po podne na izlete i ostaju većinom bez nedjeljne sv. Mise. Čovjek postaje životinja, i ponosi se, čim je pao do većeg stupnja živine. Moda je postala izazovno besramna, drska, bez dostojanstva, bez srama i ukusa. A sve joj se klanja. Tako da su se počela i naša, nekad poštena sela, povoditi za gradom. Najstrašnije su pojave toga iživljavanja to što naše majke neće da imaju djece. Neće da se s djecom muče.

Treća fatimska tajna i upozorenje da predstoji strašna apostazija u Crkvi

Svi se svjedoci slažu

Ako je istina, kako se čini i kako vjeruju milijuni vjernika katolika i odgovornih osoba diljem svijeta da Treća tajna ne sadrži samo mračno viđenje „Biskupa odjevena u bijelo“ bez riječi pojašnjenja Gospe Fatimske kako bi se to viđenje trebalo tumačiti, koji bi to dijelovi Tajne nedostajali? Već smo pokušali dati odgovor na to pitanje. U ovome poglavlju dodat ćemo druge pojedinosti s time u svezi.

Svi se svjedoci slažu

Svjedočenje svakoga pojedinog svjedoka koji se sučelio s pitanjem Fatime slaže se oko jedne temeljne točke: dio Treće fatimske tajne koji nedostaje nagovještava strahovit gubitak vjere i stege kod ljudskoga dijela u Crkvi – ukratko, strašno otpadništvo. Iz praktičnih razloga prisjetit ćemo se ovdje nekih svjedočanstava koja smo već spominjali u četvrtome poglavlju:

Jao duši ne bude li Krist u njoj nastanjen!

Nekoć je Bog, ljut na Židove, predao Jeruzalem na ruglo njegovim neprijateljima, i Židovima su zagospodarili njegovi mrzitelji te nije bilo više ni blagdana ni prinosa.

Tako i ljut na dušu, zbog prekršaja zapovijedi, predade je neprijateljima, koji je zavedenu posve iznakaziše. Duša u kojoj nema Gospodina s anđelima koji Ga u njoj slave, ispunja se tminama grijeha, ružnim privrženostima i svakovrsnom sramotom. Jao takvoj duši, stan je zvjeradi!

Jao duši ako njome ne šeće Gospodin što glasom svojim goni iz nje zle duhovne zvijeri!

Jao duši ne bude li u njoj Krist nastanjen! Bit će ispunjena smradom zlih nagnuća i postat će stanom svih opačina.

Križem koji je prihvaćen dragovoljno i u duhu pokore iskorjenjuju se sva zla iz duše, trnje i drač zlih duhova. S njim se čupa ljulj grijeha i ognjem spaljuje.

Razmisli sad, kakav želiš da ti je kraj!

Sv. Makarije

Čudotvorna medaljica na smrtnoj postelji umiruće osobe (svjedočanstvo)

Pripovijeda časna i medicinska sestra: "Dužnost me pozvala k osobi koja je oboljela od obostrane upale pluća. Odmah sam uvidjela da mu je cijela obitelj daleko od vjere i Boga. Njegova supruga mi je rekla da je on želio da me pozovu, jer poznaje me iz viđenja, ali da moram činiti samo ono što je liječnik odredio, te da se ne smijem upuštati u pitanje vjere. Izrazito mi je naglasila da ne ulazim u područje vjere tijekom razgovora s oboljelim. Sasvim sam se predala brizi za tu oboljelu osobu. Međutim, njegovo stanje je bivalo sve teže. Nisam znala što mogu više učiniti. U subotu sam ga predala Gospi i njezinoj zaštiti. Usudila sam se upitati ga bi li mu smio doći svećenik kratko u posjet. Odgovorio mi je neka ga pozovem. Nažalost primio ga je veoma loše i čak ga je pogrdio. Kad sam ja došla, rekao mi je da ne želi svećenika, a ni sestre i neka se gubim. Unatoč toga, dolazila sam k njemu, iz poslušnosti prema svojoj poglavarici. Svaki put kad bih došla vrijeđao bi me, ali poslušnost i ljubav su me vodili dalje.

Blizu je utjeha koju žele vaša srca

"Uvijek ostaje istina da se ni list ne miče bez Boga. Koliko su veća Njegova iskušenja, toliko je bliže Božje obodrenje. Dakle, blizu je utjeha koju žele vaša srca."

„Čudim se svakog časa kako čovjek može staviti na kocku spas svoje duše zbog sasvim ništavnih i prolaznih razloga.“

Sv. Leopold Bogdan Mandić 

Nekoliko fotografija s hodočašća

Zaljev hrvatskih svetaca (prostran je i razgranati zaljev na Crnogorskom primorju, u blizini granice s Hrvatskom i BiH)

Nevina Dječica

Herod je, shvativši da su ga mudraci obmanuli, bio preplavljen gnjevom i tjeskobnim strahovima. Da bi ostvario svoj plan da će ubiti Mesiju, za kim su svi narodi čeznuli i koga je Izrael iščekivao, donio je krvavu odluku da će ubiti svu mušku djecu u Betlehemu i susjednom području koja nisu napunila dvije godine. Ovaj primjer daje nam promotriti koliko je slijepa i žestoka strast za visokim položajem. Ove su okrutne naredbe smjesta dane vojnicima koji su odjednom okružili grad Betlehem i poubijali svu mušku djecu koja su rođena zadnje dvije godine u tom i susjednim gradovima i selima. U ovo više nego zvjersko barbarstvo skoro da ne bismo mogli povjerovati, da to nije bilo Herodovo maslo i da častohleplje nije bilo pobuda. Ovaj je pokolj bio popraćen takvim kricima majki i djece, da ga sv. Matej povezuje s Jeremijinim proročanstvom za koje se dijelom može smatrati da se neposrednije odnosi na babilonsko sužanjstvo, ali koje je svakako dobilo svoje najprimjetnije ispunjenje u to vrijeme. „U Rami se čuje tužba, mnogi plač i jauk: Rahela plače za djecom svojom i ne će da se utješi, jer ih više nema.“

Trostruki vid Srca Isusova

„Sve je tako veliko u našem Gospodinu Isusu Kristu te se čini ako bi se mogli brojati otkucaji njegova Božanskog Srca, svaki bi zaslužio posebno štovanje, jer iz svakoga od njih kao iz izvora proizlaze žive vode milosti. Srce Isusovo ponor je bez dna u kojemu se uvijek nalaze sve uzvišenija, sve bogatija te sve neizmjernija blaga u mjeri u kojoj se više prodire u nju. Ono najdivnije u žrtvi Isusa kao svećenika zbilo se u Njegovom Srcu. Ondje je ljubav pripremila i prinijela žrtvu. Na kraju, ondje se ljubav sama prinijela i žrtvovala.“ Misli blažene Majke Marije od Isusa

Premda je ono u sebi jedno i nedjeljivo, to divno Srce nam se prikazuje pod trostrukim vidom, koji pobožnosti ljubavi i zadovoljštine kao našem činu, utiskuje razdijeljen oblik i drugačiji izraz, ovisno o načinu gledanja na pobožnost kojom Mu se iskazuje štovanje. Ova tri vida su nam susljedno otkrivena: prvi u Cenakulu (Dvorani posljednje večere), drugi u Getsemanskom vrtu, treći na Kalvariji, kad je to Presveto Srce bilo otvoreno vojnikovim kopljem.

Kratka povijest religije – načela i temeljni pojmovi

1. Budući da je Bog premudro rasporedio sve stvari, koje je stvorio s konačnom svrhom da mu dadu slavu očitovanjem njegovih božanskih savršenosti i čovjek je osobito u vidljivom svijetu, morao promicati i ispuniti tu svrhu, prema svojoj razumnoj naravi, slobodnim djelima svoje volje, tako da Boga upozna i ljubi i da mu služi i na taj način postigne nagradu, koju će mu Bog poslije dati. Ova duhovna sveza ili općeniti zakon, po kojemu se čovjek po svojoj naravi nalazi povezan s Bogom, zove se naravna religija.

2. Međutim, budući da je Bog zbog svoje dobrote želio čovjeku pripremiti mnogo veću i uzvišeniju nagradu, nego što je to čovjek mogao misliti i željeti, i budući da ga je želio učiniti sudionikom svoje vlastite sreće, zbog toga za tu svrhu naravna religija više nije bila dovoljna, pa je sam Bog htio poučiti čovjeka njegovim vjerskim dužnostima. Iz toga se razumije da je religija od početka morala biti objavljena, odnosno da ju je Bog morao otkriti čovjeku.

Glavni vatikanski egzorcist Amorth: Padre Pio znao je treću tajnu

U nedavnom članku o fatimskoj tajni, Steve Skojec, osnivač i urednik OnePeterFive, objavio je, koliko je meni poznato, po prvi put na engleskom jeziku riječi glavnog vatikanskog egzorcista oca Gabrielea Amortha (umro 2016.) o Padre Piju i njegovom poznavanju treće fatimske tajne. Te riječi dolaze iz nedavno objavljene knjige autora Joséa Marije Zavala pod naslovom “Najbolje čuvana fatimska tajna” (El Secreto Mejor Guardado de Fátima). Suradnik OnePeterFive-a Andrew Guernsey uvelike je pomogao u pronalaženju ovih citata. Budući da je Skojecov članak podugačak, mnogi čitatelji možda nisu shvatili važnost intervjua s ocem Amorthom, objavljenim tek nakon smrti tog svećenika. U tekstu koji slijedu citirat ću opsežno objavu Stevea Skojeca u kojem se po prvi put govori o tome kako je otac Amorth bio uvjeren da se posvećenje Rusije nije dogodilo, a potom započinje širu raspravu o Fatimi.

Krist nam se neprekidno daruje do kraja, darujmo se i mi Njemu!

"Ne živimo za sebe, sve treba gledati u nacrtima Božjim. Naše sadašnje boli - ako dosežu vrhunac i ako bismo i sami bili žrtvovani u velikoj nevolji – pripravljaju buduće i sigurne trijumfe Crkve.

Trebalo je da Krist trpi i tako uđe u svoju slavu. I Crkva i duše trebaju proći istim putem. Crkva ne živi samo jedan dan. Kada su mučenici padali kao što padaju zimi snježne pahulje, nije li se moglo vjerovati kako je sve izgubljeno? Ne, njihova krv pripremala je trijumfe budućnosti.

Za žrtvu treba krvi, krvi srca ili krvi iz žila! Naš Gospodin dao je obje odjednom. Darujmo s Blaženom Djevicom Marijom barem krv srca!"

Izvor