Prijatelji, najvažniji dan u mojem životu bio je dan kada sam bio zaređen za svećenika.
“SACERDOS IN AETERNUM” Rimska Crkva je u vrijeme pape Pija XII to tako tad zvala.
“SACERDOS IN AETERNUM” u prijevodu sa latinskog na bilo koji jezik znači svećenik zauvijek.
Noć prije ređenja dobio sam knjigu MISSALE ROMANUM odnosno Rimski Misal. Ta knjiga se koristi u vrijeme Mise rimskog obreda. Papa, kardinali, biskupi i većina današnjih (u vrijeme kad je bio intervju) svećenika prije reformacije Drugog Vatikanskog Sabora su polagali zakletvu. Kao što je bio slučaj sa svima njima, biskup koji me je redio zamolio me da stavim lijevu ruku na tu knjigu, a desnu da podignem i da izgovorim ovu zakletvu:
“Dobrovoljno i bezrezervno prihvaćam Apostolsku i Crkvenu tradiciju svete, katoličke i Apostolske Rimske Crkve i obećavam, zavjetujem i svečano se zaklinjem da ću održati i ispovijedati cijelu tradiciju, nepromijenjenu, do zadnjeg daha života."
Najvažnije i najsvetije od tradicije je Sveta Misa. Misa naših predaka, Tradicionalna Latinska Misa. Ponekad ju nazivamo Tridentinska Misa Pape Pija V. zato jer je na zahtjev koncilskih otaca koji su se sakupili između 1545. i 1563.godine u Talijanskom gradu Tridentu papa Pio V dao trajno dopuštenje za Tradicionalnu Latinsku Misu, kako smo je nazvali i zavoljeli.
Papa Pio V nije uveo Novu Misu da bi bila nazvana po njemu jer da je ikad napravio i najmanji potez u tom smjeru, ni jedan od njegovih nasljednika na prijestolju Sv. Petra ne bi ikada pomislio da ga kanonizira kao službenog svetca naše Crkve. To je učinio papa Klement XI proglasivši papu Pia V 1712.godine. svetcem katoličke crkve. Sveti papa Pio V., od tada ulazi u knjigu povijesti kao papa prave katoličke Mise i također papa svete krunice. Prava katolička Misa i sveta krunica, kakva li nepobjediva kombinacija!!
Dozvolite da ponovim, Sveti Pio V NIJE uveo 'novu' Misu. Sve što je učinio je da je eliminirao iz tadašnje Latinske Mise vrlo dugačke molitve posvećenja koje na vlastitu inicijativu, s najboljom namjerom, ali pretjerano pobožni biskupi i svećenici u toku stoljeća su dodali Misi koju su naslijedili od apostola. Povijesna intervencija Svetog Pia V. Nije rezultirala stvaranjem Novus Ordo, Novi Red Mise u Crkvi (kojega imamo danas), nego povratku vrlo stare Mise u cijelosti svoje svete jednostavnosti. Toliko stare da neke od njezinih ceremonija i molitva datiraju iz dana Gospodnjih i Njegovih Apostola iz Rimskih katakombi gdje su prve Latinske Mise nastale i to prije 1900 godina. Nisu se slavile na stolovima nego na grobnicama, kamenim grobovima mučenika. Prvi članovi naše Crkve, oni predivni muškarci i žene, isto tako predivni dječaci i djevojčice koji su imali više čežnje poći u smrt nego li da izdaju ili da kompromitiraju njihovu i našu jednu katoličku vjeru.
Apostolska bula pa kojoj je Sveti Pio V vratio natrag originalnu Latinsku Misu je bila datirana 19. srpnja, 1570.godine i kao svi takvi Papinski dokumenti poznata je po svojim prvim latinskim riječima, u ovom slučaju, "QUO PRIMUM". Kompletni tekst bule je postao integralni dio i to još u početnim stranicama službenog Rimskog Misala, kojega je isti papa naredio trajno i za sva vremena da se ima upotrebljavati za slavlja svete Misne žrtve. Uistinu su vrlo rijetki slučajevi u povijesti kada je papa nedvosmisleno rekao svijetu da upotrebljava puninu svojeg Apostolskog autoriteta kao vrhovni poglavar Kristove Crkve da bi izdao dekret koji obavezuje neprekidno i za sva vremena prijeteći onima koji bi se usudili da ga prekrše ne samo sa ekskomunikacijom iz Crkve nego i sa Božjim gnjevom.
Jedan takav rijetki papinski dekret je dao Sveti Pio V u dogmatskoj buli "QUO PRIMUM" koji se bavi Tadicionalnom Latinskom Misom, i (govori svećenik) citiram doslovno prevodeći s latinskog teksta koji se nalazi ispred mene...
„Po ovom našem dekretu, važećem neprekidno, mi odlučujemo i naređujemo da nikada ne smije biti išta dodano, isključeno ili promijenjeno u ovom Misalu. Ni u koje vrijeme u budućnosti svećenik ne smije biti prisiljen da upotrijebi bilo koji drugi način da slavi Misu, i to potpuno slobodno bez skrupula u savjesti i bojazni od Crkvenih kazni, osuda ili cenzura. Mi od sada proglašavamo s obzirom na naš Apostolski autoritet da ova naredba i dekret traju neprekidno i ne može nikada, da bude legalno opozvana ili promijenjena u budućnosti i ako bi se itko usudio da pokusa bilo što suprotno učiniti ovoj našoj naredbi, danoj za sva vremena, neka zna da će upasti u srdžbu blaženih Apostola Petra i Pavla i Svemogućeg Boga.“
Prijatelji, po zasluzi Apostolskog dekreta "QUO PRIMUM", i oslanjajući se na dogmatski model i kanoničku osnovu koju ovaj dekret pruža i kao bivši glavni profesor koji je služio kao teolog i kanonik te savjetnik u Rimu tijekom Drugog Vatikanskog Koncila, trebao bih biti sposoban da precizno ocijenim takve dokumente. Po zasluzi te bule danoj za sva vremena, ja slavim Tradicionalnu Latinsku Misu danas na točno isti način kao što je slavljena prvi puta. Kako je Crkva dala svim njezinim svećenicima, jedinstvenu, bi-lateralno obavezujuću neopozivu privilegiju namjeravam s Božjim blagoslovom da zadržim i po njemu živim i to svečano obećavam , do zadnjeg daha života.
Father Gommar A De Pauw
“Dobrovoljno i bezrezervno prihvaćam Apostolsku i Crkvenu tradiciju svete, katoličke i Apostolske Rimske Crkve i obećavam, zavjetujem i svečano se zaklinjem da ću održati i ispovijedati cijelu tradiciju, nepromijenjenu, do zadnjeg daha života."
Najvažnije i najsvetije od tradicije je Sveta Misa. Misa naših predaka, Tradicionalna Latinska Misa. Ponekad ju nazivamo Tridentinska Misa Pape Pija V. zato jer je na zahtjev koncilskih otaca koji su se sakupili između 1545. i 1563.godine u Talijanskom gradu Tridentu papa Pio V dao trajno dopuštenje za Tradicionalnu Latinsku Misu, kako smo je nazvali i zavoljeli.
Papa Pio V nije uveo Novu Misu da bi bila nazvana po njemu jer da je ikad napravio i najmanji potez u tom smjeru, ni jedan od njegovih nasljednika na prijestolju Sv. Petra ne bi ikada pomislio da ga kanonizira kao službenog svetca naše Crkve. To je učinio papa Klement XI proglasivši papu Pia V 1712.godine. svetcem katoličke crkve. Sveti papa Pio V., od tada ulazi u knjigu povijesti kao papa prave katoličke Mise i također papa svete krunice. Prava katolička Misa i sveta krunica, kakva li nepobjediva kombinacija!!
Dozvolite da ponovim, Sveti Pio V NIJE uveo 'novu' Misu. Sve što je učinio je da je eliminirao iz tadašnje Latinske Mise vrlo dugačke molitve posvećenja koje na vlastitu inicijativu, s najboljom namjerom, ali pretjerano pobožni biskupi i svećenici u toku stoljeća su dodali Misi koju su naslijedili od apostola. Povijesna intervencija Svetog Pia V. Nije rezultirala stvaranjem Novus Ordo, Novi Red Mise u Crkvi (kojega imamo danas), nego povratku vrlo stare Mise u cijelosti svoje svete jednostavnosti. Toliko stare da neke od njezinih ceremonija i molitva datiraju iz dana Gospodnjih i Njegovih Apostola iz Rimskih katakombi gdje su prve Latinske Mise nastale i to prije 1900 godina. Nisu se slavile na stolovima nego na grobnicama, kamenim grobovima mučenika. Prvi članovi naše Crkve, oni predivni muškarci i žene, isto tako predivni dječaci i djevojčice koji su imali više čežnje poći u smrt nego li da izdaju ili da kompromitiraju njihovu i našu jednu katoličku vjeru.
Apostolska bula pa kojoj je Sveti Pio V vratio natrag originalnu Latinsku Misu je bila datirana 19. srpnja, 1570.godine i kao svi takvi Papinski dokumenti poznata je po svojim prvim latinskim riječima, u ovom slučaju, "QUO PRIMUM". Kompletni tekst bule je postao integralni dio i to još u početnim stranicama službenog Rimskog Misala, kojega je isti papa naredio trajno i za sva vremena da se ima upotrebljavati za slavlja svete Misne žrtve. Uistinu su vrlo rijetki slučajevi u povijesti kada je papa nedvosmisleno rekao svijetu da upotrebljava puninu svojeg Apostolskog autoriteta kao vrhovni poglavar Kristove Crkve da bi izdao dekret koji obavezuje neprekidno i za sva vremena prijeteći onima koji bi se usudili da ga prekrše ne samo sa ekskomunikacijom iz Crkve nego i sa Božjim gnjevom.
Jedan takav rijetki papinski dekret je dao Sveti Pio V u dogmatskoj buli "QUO PRIMUM" koji se bavi Tadicionalnom Latinskom Misom, i (govori svećenik) citiram doslovno prevodeći s latinskog teksta koji se nalazi ispred mene...
„Po ovom našem dekretu, važećem neprekidno, mi odlučujemo i naređujemo da nikada ne smije biti išta dodano, isključeno ili promijenjeno u ovom Misalu. Ni u koje vrijeme u budućnosti svećenik ne smije biti prisiljen da upotrijebi bilo koji drugi način da slavi Misu, i to potpuno slobodno bez skrupula u savjesti i bojazni od Crkvenih kazni, osuda ili cenzura. Mi od sada proglašavamo s obzirom na naš Apostolski autoritet da ova naredba i dekret traju neprekidno i ne može nikada, da bude legalno opozvana ili promijenjena u budućnosti i ako bi se itko usudio da pokusa bilo što suprotno učiniti ovoj našoj naredbi, danoj za sva vremena, neka zna da će upasti u srdžbu blaženih Apostola Petra i Pavla i Svemogućeg Boga.“
Prijatelji, po zasluzi Apostolskog dekreta "QUO PRIMUM", i oslanjajući se na dogmatski model i kanoničku osnovu koju ovaj dekret pruža i kao bivši glavni profesor koji je služio kao teolog i kanonik te savjetnik u Rimu tijekom Drugog Vatikanskog Koncila, trebao bih biti sposoban da precizno ocijenim takve dokumente. Po zasluzi te bule danoj za sva vremena, ja slavim Tradicionalnu Latinsku Misu danas na točno isti način kao što je slavljena prvi puta. Kako je Crkva dala svim njezinim svećenicima, jedinstvenu, bi-lateralno obavezujuću neopozivu privilegiju namjeravam s Božjim blagoslovom da zadržim i po njemu živim i to svečano obećavam , do zadnjeg daha života.
Father Gommar A De Pauw
izvor: https://youtu.be/G-vRfsQEUWY
