četvrtak, 17. svibnja 2018.

Što uzrokuje otpad od vjere?


Prvi kršćani (na slici rimski mučenici) su život svoj dali kako bi posvjedočili za jedinog pravog Boga

Došlo je vrijeme ponovno ili jesi ili nisi katolik koji je spreman i život položiti za Gospodina, nema mlakosti i sredine jer ćeš biti ispljunut iz Božjih usta (Božja Riječ u knjizi Otkrivenja). Doduše, to vrijeme je uvijek bilo, ali danas se posebno očituje.

U Starom zavjetu otpad se događa profinjenije, suptilnije. Sjetimo se Arona i zlatnog teleta. Tako se i danas možda može činiti da se ne događa apostazija jer prividno ostajemo kod jednog Trojedinog Boga. Ipak sve je to otpad ili apostazija od prave vjere.

Koje ga stvari uzrokuju?

Grijeh protiv Božje zapovijedi koja nas uči da se ne klanjamo idolima, lažnom i krivom nauku.

Ljudi najčešće zaboravljaju na grijeh propusta.

Bog nas poziva i da ne činimo nikakva božanstva niti se damo vezati ičime osim ljubavlju Božjom i borbom za dobrobit vjere i naroda.

Bl. Stepinac je rekao pravi katolik se prepoznaje po tome koliko ljubi Boga i Domovinu.
Hrvatski biskupi su prilikom dolaska pape Ivana Pavla II izabrali geslo:”Obitelj- put crkve i naroda”

Gdje su biskupi (osim pojedinih) koji su toliko branili obitelj? Čini se da su izdali sebe i svoj narod! Kako je prekrasno vidjeti suradnju sa svećenicima koji su Kristovi borci, a ovih dana ne samo da se želi zaštititi obitelj, djeca, vjera (komentar čl.28 Istanbulske konvencije katoličke svećenike, prisiljava da dokinu “sakramentalni pečat ispovijedi”)
U konvenciji piše da nije dopušteno odstupanje od ovog pravila.

Kako je lijepo vidjeti suradnju obje inicijative na terenu, upućivanje jednih na druge.

Niti jedan čovjek, a niti stvar ili bilo što drugo ne smiju zarobiti naše srce koje treba biti posve slobodno za Gospodina Boga.

Ljudima je u svakom vremenu teško izdržati uz nevidljivog, tajanstvenog Boga.

Oni Ga žele spustiti na svoju razinu da bude vidljiv i razumljiv. Time vjera više nije uspon do Boga, već dovlačenje Boga k nama. Ljudi zamišljaju Boga i smatraju da On treba biti onakav kakav njima treba. Time se čovjek stavlja iznad Boga. Klanjanje Bogu tako postaje kruženje oko samih sebe. Današnjem čovjeku daj kruha i igara i on je zadovoljan. Kako je to zapravo duboko žalosno!

Istinski susret s Bogom je istinska sloboda, a sloboda znači živjeti prema Božjim zapovijedima i činiti dobro. Slobodan za ljubav. Slobodan da činim dobro sebi i drugima!

Bog nam je rekao kako bez Njega ne možemo učiniti nikakvo dobro.

Tko istinski ne ljubi Boga ne može ljubiti ni čovjeka jer u njemu nema istinske ljubavi.

Bližnjega smo pozvani ljubiti kao sebe, ne kao Boga. Bližnjemu ne dugujemo ljubav koju dugujemo Bogu jer naš bližnji nije Spasitelj, Apsolutan. Naš bližnji nije savršen već nesavršen čovjek. Ljubiti bližnjega ne izražava se samo u tome da mu damo jesti i piti, da ga odjenemo i obujemo.

Ljubiti je daleko zahtjevnije, a znači izložiti sebe i dati bližnjemu priliku upoznati vjerske istine i istinitu nauku Gospodina našega Isusa Krista.

To znači ljubiti ga odmah i ne čekati da se popravi i bude bolji.

Ljubav prema bližnjemu kroz onoga koji ljubi očituje Božju ljubav prema čovjeku.

Živimo Božje zapovijedi, a to znači nemaj drugoga Boga osim Oca, Sina i Svetoga Duha.

Kumir može biti i nezadovoljstvo životom koji živiš, a posljedica očaj i traženje života mimo Božje volje i Božjih zapovijedi. To u konačnici vodi čovjeka u još teže stanje.

Sva druga životna traženja Božje volje su životni promašaj i dovođenje u pitanje spasenja za vječnost. Božju volju tražimo u danim okolnostima kroz vršenje Božjih zapovijedi!

Božje zapovijedi nisu moje ili Tvoje mišljenje. Bog ih je dao jednom za svagda, a jer je On nepromjenjiv i one ostaju nepromjenjive!

Tko vrši Božje zapovijedi i živi vjerske istine u njima će naći život!