ponedjeljak, 31. prosinca 2018.

Toma Becket (1964) – scena izopćenja




Sveti Toma Becket, prije nego je postao nadbiskup i primas Engleske bijaše kancelar engleskog kralja, poslušan dvorjanin, prijatelj raskoši i pristaša kraljevskog apsolutizma. Postavši nadbiskupom god. 1162. pretvorio se u strogog asketu i vatrenog borca za prava Crkve protiv kraljevih presizanja. Jedna od glavnih značajki Tomina karaktera bijaše veoma razvijen osjećaj dužnosti. Stoga je smatrao da kao primas Engleske ima zastupati interese Crkve, a ne više interese kralja, koje je zastupao dok je bio njegov kancelar.

Zato je Toma unaprijed rekao kralju da će njih dvojica doći u sukob. A to se i dogodilo. Kralj je tražio od biskupa da se pod prisegom obveže da će se držati onog što je proglasio kao »consuetudines avitae« – prastari običaji. Pod Tominim vodstvom bili su engleski biskupi spremni to učiniti samo uz dodatak: »Salvo ordine nostro et iure ecclesiae«. No, Henrik II. nije dopuštao taj dodatak, koji brani pravo Crkve. Sve se to toliko zaoštrilo da je Toma bio već sklon popustiti, ali papa Aleksandar III. zabaci i osudi Henrikove »consuetudines avitae«, u kojima je kao zakonit običaj proglašeno sve što je ikad koji engleski kralj poduzeo ili učinio na crkvenom području protiv crkvenih zakona.

subota, 29. prosinca 2018.

Sv. Josip i otajstvo Božića








Kad je Gospa imala tri godine njezini roditelji prikazali su je u hramu. Marija i ostale hramske djevice dosegle su zrelu dob, a prvosvećenik Zaharija proglasio je da je vrijeme da se vrate svojim domovima kako bi se udale.

Marija je sama priznala kako se ona ne može udati jer je dala zavjet trajnog djevičanstva.   Vrlo zanimljivo svećenik prenosi kako se po štapu sv. Josipa prepoznao tko je suprug za Blaženu Djevicu Mariju.   Bog daje posebne milosti onima koje je izabrao za posebna poslanja. Majka Božja je imala najviše poslanje naspram bilo koje stvorene osobe. Ako skupimo sve anđele i svece i njihove milosti, nećemo dobiti milost koja se našla u blaženoj Majci.

Nakon uloge Majke Božje, najbitnija uloga u Božjem planu bila je uloga sv. Josipa: otac Krista djeteta i zaštitnik njegove najčednije majke. Sv. Josip bio je rođen bez ljage istočnoga grijeha, nikad nije počinio aktualni grijeh te je i on dao zavjet djevičanstva.

četvrtak, 27. prosinca 2018.

Na bijegu među razbojnicima (prema viđenju bl. Katarine Emmerick)


Viđenje bijega svete Obitelji u Egipat, govori o tome, kako su jedne večeri svetu Obitelj opkolili vrlo surovi razbojnici. Pogled na Malog Isusa tako je dirnuo u srce razbojničkog poglavice, te je naredio drugovima, da ne učine ništa nažao svetim osobama.

Razbojnik je svetu Obitelj poveo preko vrlo strmog puta i doveo u svoju kolibu u kojoj je razbojnikova žena nahranila Djevicu Mariju. Tu su dobili svu potrebnu pomoć i prenoćište.
Domaćin razbojnik je šapnuo ženi:" Ovo hebrejsko dijete nije obično dijete, ovo je jedno sveto dijete; daj zamoli mu majku, da nam dadne tu vodu u kojoj je oprala svoje dijete. Možda će pomoći našem gubavom sinčiću, ako ga u njoj okupamo."

Čim se žena približila Blaženoj Djevici Mariji, odmah joj Djevica reče i prije nego li je žena počela govoriti – neka samo umoči u tu vodu svoga gubavog sina. Tada žena iznese svoga gubavog sinčića.

ponedjeljak, 24. prosinca 2018.

Čestit Božić!




Betlehemske jaslice

Nalazimo se pred vratima najintenzivnijeg događanja u srcu i u duši svakog čovjeka. Božić želimo proslaviti onim istim žarom i radošću koja latentno čuči u nama, skrivena kroz cijelu godinu, i samo čeka neki poticaj da bi malo pomalo negdje buknula i rasplamsala se plamenom pa nam se najednom čini kao da smo za Božić živjeli cijelu godinu.

Hrvati su od početka kršćanskog življenja slavili Božić u svoj punini sadržaja. U stvaranju atmosfere Božića pomažu nam brojni simboli, bogata božićna tradicija, u kojoj vatra, svijeća, jabuka, žito, sjemenje, božićne kruh, jaslice, zelena grana igraju posebnu ulogu i značenje.

U hrvatskim krajevima jaslice su se pojavile početkom 17. stoljeća. Najstarije hrvatske jaslice iz tog vremena, čuvaju se na otočiću Košljunu kraj Krka. Među prvima su i jaslice u samostanskoj crkvi sv. Nikole u Komiži – otok Vis, a među najznamenitijim i one u crkvi sv. Jurja na Bregu kraj Štrigove . (18 st.)


NA DOBRO VAM DOŠAO BADNJI DAN ( SPOMENDAN ADAMA I EVE)


(Upravo dobih jednu pjesmu koju smatram vrijednom i zanimljivom podijeliti s čitateljima…)

ADAM: Svud priroda progovara cijela, sva su Bože silna tvoja djela.
Divno cvijeće i u polju trave, svuda gledam djelo tvoje slave.

VRAG: Dođi Evice, Adamova ženice, kušaj mudrost i ne brini,
ka božanstvu ti se vini.

EVA: "Oj Adame moj mileni, uzeh plod zabranjeni.
Jela sam ga, sladak mi je, pa gle meni ništa nije.
I ti ćeš ga sa mnom jesti, pa ćeš biti ko' Bog isti.
Ako mene pravo ljubiš, ništa time ti ne gubiš."

ADAM: "Evo, Evo, ja te ljubim, daj i meni kad ne gubim.
Ti si dio moga mesa, hajmo skupa do nebesa.
Uzet ću iz tvoje ruke, valjda neće biti muke."


nedjelja, 23. prosinca 2018.

Josip i Marija traže konak u Betlehemu


Josip i Marija stižu u Betlehem. Josip reče:
"Evo nas u zemlji Davidovoj, Marijo! Sad ćeš se odmoriti. Izgledaš mi tako umorno..."
"Ne." Marija uhvati ruku Josipovu i reče mu s blaženim smiješkom: "Mislim upravo da je vrijeme došlo..."
"Što ćemo sad?"
"Nemoj se bojati, Josipe. Budi postojan. Vidiš li kako sam ja mirna?"
"Ali mnogo trpiš."
"Oh! Ne. Puna sam radosti. Radost tolika, tako jaka, tako lijepa, tako nezadrživa, da moje srce udara jako, jako i kaže mi: 'On se rađa!On se rađa!' To kaže pri svakom otkucaju. To je moje Djetešce koje kuca na moje srce i govori: 'Mama, tu sam, dolazim. Oh! koje radosti, Josipe moj!"

petak, 21. prosinca 2018.

Idući Mariji kao najboljoj Majci, ići ćemo Isusu kao našem jedinom i milosrdnom Spasitelju


Gospodaru neba i zemlje, toliko je jaka ljubav koja Te veže s Tvojom Majkom da si ustanovio Euharistiju. Toliko si se naslađivao u Njezinom prečistom krilu tijekom devet mjeseci, da si ponovno htio više puta u Njoj otpočinuti u tišini. Izgnan iz srca grešnih ljudi, dolaziš u Njezino sveto Srce i primaš u njemu savršenu čast, jer Njezino Srce Ti pjeva uzvišenu pjesmu hvale i slave, koju samo ono može otpjevati kako Tebi dolikuje. Isuse, Ti se ugodno odmaraš na Njezinoj čistoći, kušaš neizrecivu radost u plamenu Njezine ljubavi, ali iznad svega Njezina poniznost je ona koja Te privlači da siđeš u Nju i očarava Tvoje veličanstvo.

Što je s čovjekom, zemljaninom, ljubi li Te on ljubavlju kakvom je to činila Tvoja Majka?

Naravno ne, nikad kako je to Majka Marija činila jer i onaj koji bi možda i htio, ne zna budući da je okaljan grijehom.

ponedjeljak, 17. prosinca 2018.

Biti zadovoljni Bogom u svemu


Ovaj stupanj je vrhunac ljestava poniznosti. Na sredini smo ljestava kojima se uspinjemo i sada kao da smo naišli na suženi dio: "most magaraca". Taj most, taj uski prolaz prelazimo jedan po jedan, jedan za drugim i nitko ga ne može prijeći namjesto drugoga.

Važno je da imamo dovoljno za život, za živjeti s Bogom. Da budemo poput malenih psića koji kupe ono malo što im je potrebno za život, ali najvažnije je da su blizu svome Gospodaru.

Sposobnost da budemo zadovoljni i onim što drugi preziru je posljedica temeljnog stava zadovoljstva. Ako postanemo zadovoljni onim što imamo, tada smo još uvijek djeca kojoj se daju stvari da bi ih se zadovoljilo. Duhovno zreli nisu zadovoljni zato što im se nešto daje nego budući je zadovoljan u Bogu, njemu je sve dobro.

Križ nije trpljenje već nerazumijevanje misterija kao takvog. Neku tešku stvarnost, kada razumijemo,

srijeda, 12. prosinca 2018.

Msgr. Athanasius Schneider odgovara na bitna pitanja vezana uz krizu vjere










Odgovori jednog od najistaknutijih biskupa Katoličke Crkve, msgr. Schneidera se odnose na pitanje novinara u vezi mise. U svijetu je primijećen porast zanimanja, posebno mladih osoba, prema tradicionalnoj latinskoj misi.

Msgr. Schneider odgovara kako su istina i ljepota sami po sebi privlačni. Mladi žele istinu. Tragaju za njom i žele da im Crkva da istinite odgovore. Oni žude za istinitom ljepotom koja dolazi od Boga. Po prirodi žele herojske stvari. Tradicionalna liturgija je prožeta jasnoćom katoličke vjere, a u isto vrijeme izražava duboko poštovanje i stav svetosti, uzvišenosti.... 

Duh vjere apostola i molitve jasniji je i izraženiji u tradicionalnoj liturgiji....

Biskup daje pojašnjenje zašto je to tako i kako se misa razvijala kroz povijest Crkve.

Odgovara na pitanje smatra li da je kriza vjere povezana s krizom liturgije. Veoma je zanimljiv njegov odgovor na ovo pitanje. U zapisu saznajemo mnogo zanimljivosti. 

utorak, 11. prosinca 2018.

Otkrivaj Gospodinu putove svoje i u Njega se uzdaj (govor o napastima)


Već smo prošli prvi - Memoria dei, drugi - samovolja donosi kaznu, treći- kušnja ljubavičetvrti-tko ustraje do kraja taj će se spasiti stupanj poniznosti. Nastavljamo s petim u kojem je govor o napastima.

Koji cilj ima napast? Ima samo jedan cilj: da nas uvjeri kako nam nije potrebna pomoć, da možemo sami. Korijen napasti krije se u tome da se želi prijeći iz režima podređenosti, svojstvenog svim stvorenjima, u autonomiju autoidolatrije, samoobožavanja, klanjanja samome sebi.

Peti stupanj poniznosti govori o otvorenosti srca ili exagoréusis. Otvorenost srce djeluje na radikalan način ne na posljedice napasti, već na korijen svakog grijeha, a ovaj uvijek počinje u misli. Prava borba za čistoću života u Bogu počinje od misli.

Sveti oci uče: kad ti dođe neka zla misao, otkrij je svom ispovjedniku i ona će izgubiti svoju snagu.

subota, 8. prosinca 2018.

Bezgrješna – Majka iznad svih majki


Sv.Ambrozije veli, da je Marija do visokog stepena slave, časti i moći uzdignuta, da toga niti anđeli ne mogu shvatiti, to je samo Bogu pridržano.

„Naše molitve imaju pred Bogom posve drugu zaslugu, ako su Gospodinu po Mariji prikazane, jer Ona je jedini stvo, koji Boga nikad nije uvrijedilo.“ Sv.župnik Arški

Jednom velikom svecu, štovatelju Bezgrješne Marije, bila je podijeljena milost, da mu se češće prikazivala preblažena Djevica. Jednog je dana svetac upitao, radi koje milosne povlastice Ona najviše želi, da Je se poštuje. Dobio je odgovor: „Radi moje neokaljane čistoće“ . Sv. župnik Arški

Blažena Djevica Marija od vječnosti bijaše u ljubavi Božjoj. Njezino tijelo Duhom Svetim ispunjeno nije ostavljalo niti najmanji prostor grijehu. Oganj božanske ljubavi gorio je u njenoj mladenačkoj duši. Kad spoznaše Boga neizmjerno Ga je ljubila. Ovozemaljske stvari postaju joj nebitne. Povučena

srijeda, 5. prosinca 2018.

"Tko primi jedno od mojih najmanjih Mene prima"


Iz dana u dan slušam dvije teme: 1. zalaganje za udomljavanje djece od istospolnih parova  i 2. mnogo mladih obitelji ne mogu imati djecu. Odlučih napisati post.

Tko je dijete?

Svaki ljudski život od začeća do prirodne smrti je slika Božja. Upravo se stoga zlo ili sotona toliko i bori da uništi taj ljudski život. Stoga borba protiv abortusa i za zaštitu života je jedna od prvih linija bojišnice. Gospodin govori:" Ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko." Dijete je nevinost, radost, svetost, čistoća, blistavost, žrtva vrijedna svakog napora i ljubavi, ono daruje poseban smisao životu čineći ga potpunijim. Bitno je imati i raditi na tome da imamo čisto srce poput djeteta i da gledamo češće dječjim očima kako bismo u malenosti spoznali vrijednost života. Gospodin je također došao kao dijete. Zagledajmo se u djetetovu nježnost, u osmijeh, plač dojenčeta, igru i traženje sigurnosti. Suočimo se s njegovim buntom i shvatimo da su to

petak, 30. studenoga 2018.

Ispovijed – prvi i posljednji čin obnove






Sveti kapucin iz Italije, o. Pio, vrlo je dobro znao koliko je primanje sakramenata bitno za vjerski život.

On je vršio samo jedan apostolat i po tome je bio poznat po cijelom svijetu. Bio je to apostolat dobre ispovijedi. Mnoge je duše učinio sretnima u tom sakramentu. Istina, i danas se, u nekim krajevima, još uvijek mnogo ispovijeda, "Ali malo ima dobrih ispovijedi"!
Jedna gospođa koja je u ispovijedi bila vođena Božjom milošću i riječima ispovjednika, spoznala je kako 10 godina nije dobro ispovjeđena jer je kroz te godina vukla sa sobom teški smrtni grijeh, svjedoči:" Posljedica moga susreta s ocem Pijem bila je ta da sam ponovila sve svoje ispovijedi i obećala da ću promijeniti svoj život. U moju dušu se naselio blaženi mir." - izjavila je ta žena kasnije.
Za nas je poučno da joj je Gospodin udijelio taj mir posredovanjem jednoga svećenika, svoga sluge, u ispovjedaonici.

Najbolji način da se pripremimo za dolazak Gospodina je dobro učinjen ispit savjesti, valjana skrušena ispovijed, za grijehe se iskreno pokajati i izreći ih po vrsti i broju ukoliko imamo teške grijehe, čvrsta odluka da ne griješim više, pokora, zadovoljština, promjena života.

Bitna forma su riječi koje izgovara svećenik: "I ja te odrješujem od grijeha tvojih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga." Nužne za valjanost sakramenta ispovijedi. (Ordo Paenitantiae, Praenotanda, 19.)

Za izvor se koristila i knjiga Doživljena vjera, N.Pavičić

četvrtak, 29. studenoga 2018.

Martin Luther o svetoj misi


Od početka je Martinu Lutheru sveta misa bila omražena. Već kod njegove mlade mise Luther je usred misnog kanona pobjegao od oltara i zaviknuo: „Ja nisam opsjednut!“. Godine 1523. izrugivao se misnom kanonu i zahtijevao da se misa „očisti od svih nagrđivanja“. Nasuprot samim Isusovim riječima (!) pretvorbe kaže Luther u svojem spisu „Formula Missae et Communionis“ iz 1523. „da misa nije nikakva žrtva.“ „Smatramo ju sakramentom ili testamentom. Nazovimo ju blagoslov, euharistija ili stol Gospodinov ili Gospodinova gozba ili communio. Neka joj se pridaje po volji svako pobožno ime, samo neka ju se ne okalja titulom neke žrtve ili [dobrih] djela“ (WA 1. Abt., sv. 12, str. 208)!

„Za tumačenje Lutherove odvratnosti prema sv. misi može se navesti nekoliko psiholoških razloga. Njegova prisilna (opsesivno-kompulzivna) neuroza naspram misnoj žrtvi pojavljuje se već potpuno kod njegove mlade mise. Zaređen za svećenika 3. travnja 1507. (Velika subota), on slavi svoju prvu misnu žrtvu u nedjelju, 2. svibnja, dakle, četiri tjedana kasnije. Kod ove prve svete mise on zbog straha pred Božjim veličanstvom i svoje nedostojnosti želi pobjeći od oltara, tako da ga prior kori: 'Hajde, naprijed! Dalje, dalje! Prestrašio sam se, dakle, pred ovim riječima.

ponedjeljak, 26. studenoga 2018.

Svjedočanstvo jednog svećenika: "Gospa me preko čudotvorne medaljice odvela na put u Fatimu, a zatim sam pošao put redovništva"


Zanimljiva i istinita priča svećenika čije ime smo odlučili da nećemo objaviti radi diskrecije. Priča je vrlo zanimljiva za pročitati:

"Već neko vrijeme imao sam silnu želju otići u Fatimu. Htio sam zahvaliti Gospi za sve milosti koje je izlila preobilno u moj život. Molio sam da mi Gospa pokaže gdje mi je mjesto, što Gospodin želi od mene, kakav je Njegov plan s mojim životom. Nisam imao novaca, a nikoga nisam htio tražiti jer sam slutio da je putovanje u Fatimu vrlo skupo. Moja želja mi se činila neostvariva. Razum mi je govorio da ju zaboravim i odreknem se nje kao dobar sin nebeskih roditelja. Smatrao sam, potrebno je umirati sebi i svojim željama no srce mi nije dalo mira. U njemu je silno gorjela želja za posjetom Gospi Fatimskoj.

Tako, vođen željom srca jedan dan započeo sam razgovor s mamom na tu temu. Pitao sam ju što misli koliko bi me koštao put u Fatimu. Pogledala me iznenađeno i odgovorila da ona to ne zna. Rekla mi je da se raspitam dalje, kod agencija, raznih drugih javnih prijevoznika...

subota, 24. studenoga 2018.

Dan u životu sjemeništarca



Institut Krista Kralja Velikog Svećenika je družba apostolskog života papinskog prava. I.C.R.S.S. Osnovan je 1990. g. Počeci sežu još u početak šezdesetih godina (1964.) proteklog stoljeća.

1. rujna 1990. godine kanonski je potvrđen Institut Krista Kralja Velikog Svećenika.

Zajednica se kasnije preselila u Firentinsku nadbiskupiju, Gricigliano, dijelu Pontassievea, koji je pripadao benediktincima iz Fontgombaulta. Uz odobrenje nadbiskupa Firence uspostavili su generalnu kuću i sjemenište sv. Filipa Nerija.

Ustanova je, ukratko, družba apostolskog života koja se ugleda na život svjetovnih kanonika. Sastavljena je od svećenika i kleričkih oblata, a svi zajedno su usmjereni “dostojnoj celebraciji svetih otajstava, naviještanju pune katoličke istine i pravom katoličkom načinu života.” Geslo Instituta je „Veritatem facientes in caritate“ – Istinovati u ljubavi. Poseban im je uzor sv. Franjo Saleški koji je istodobno bio pravi teolog i Doctor caritatis (naučitelj ljubavi).

četvrtak, 22. studenoga 2018.

Misno ruho i dr. (Lasinja, 30 km od Zagreba) – iz bogato očuvane riznice












U Lasinji se tijekom godine slave dva istoimena sveca: sv. Antuna Pustinjak (17. siječnja) i sv. Antun Padovanski (13. lipnja) kome je i posvećena župna crkva.

Iznad njih je Marija – Majka Crkve, Kraljica mučenika. Župa Lasinja nosi naziv Sv. Antuna Padovanskog i BDM Kraljice mučenika.

Videozapisom se želi prikazati ljepota misnog ruha i dr. sačuvani i vrijedni predmeti koji čine dio Lasinjske baštine, a očuvani su nakon što je Lasinja u Domovinskom ratu bila potpuno razorena. Crkva je bila do temelja srušena, a župnik i sav narod su morali otići iz svog zavičaja u progonstvo. Danas su ove vrijednosti ostavljene na čuvanje i skrb novom župniku, a može ih se svakodnevno 
razgledati prema dogovoru sa župnikom. Molitvenu podršku župi pružaju uvelike i članovi "Marijine legije".

U Božjoj Riječi otkrivamo kako je Bog već u Starom Zavjetu odredio posebno odijelo za Božju službu. U Novom Zavjetu propisuje Crkva liturgijsko ruho.


ponedjeljak, 19. studenoga 2018.

Posljednje stvari – 4.Kraljevstvo nebesko


Naša sreća se sastoji u uživanju Boga. U tome je sve dobro, bez trunke zla. Da bi to postigli potrebna nam je odlučna volja.

Sveti Pavao je bio uznesen u raj. Kad je došao k sebi, neprestano je ponavljao svojim učenicima: „Oko nije vidjelo, uho nije čulo, ljudski jezik ne može izreći ono što sam vidio i kušao u raju.“

Izvanredna uzvišenost mjesta, ugodnost zajedništva, gledanje Boga, slava tjelesa i savršenost sviju dobara, kojih je ondje najveće obilje su pojedine slike za raj. Tamo je sve dobro bez sjene zla. Na zemlji dobra su pomiješana sa zlom. Ako smo i sretni, nismo posve ili apsolutno. Radost na zemlji je prolazna. Kako god život bio dug, završit će. Eto, trna koji bode! U raju nema smrti, vječno je blaženstvo.

Razmotri ljepotu raja koju ni jedan jezik ne može opisati. Bog je odredio da raj bude mjesto boravišta Njegove slave, palača Njegova veličanstva, boravište Njegovih izabranika.

subota, 17. studenoga 2018.

Posljednje stvari – 3.Pakao


Spasonosno je razmišljati o posljednjim stvarima jer nas razmišljanje o njima čuva od grijeha. Posebno je spasonosno razmišljati o Paklu! Za nj bi najradije da ne postoji. Zašto? Zbog straha od pakla, vječnog gubitka milosti.

Užasan metež, podzemno jezero, strahovito duboka provalija koja je sva u plamenu, posve mračan i taman grad, sav u plamenu, a u njemu vika, zapomaganje, naricanje sviju neopisivih muka. Sve to su samo poneke predodžbe pakla.

U katekizmu Katoličke Crkve jasno piše pakao je vječna patnja, koja se s jedne strane sastoji u tome, da smo zauvijek lišeni Boga, svoje sreće, a s druge strane, da gorimo u ognju.
Postoje dvije vrste kazni: kazne osjetila i kazne gubitka.

petak, 16. studenoga 2018.

Posljednje stvari – 2.dio "Biti će znakovi na suncu, mjesecu i zvijezdama" (sud)


Kršćaninu je potrebno da razvija u sebi strah Božji i mržnju na grijeh.

Nakon smrti čeka nas sud. On je neizbježan. Bit će strog i posve pravedan. Presuda je neopoziva.

Sud će biti strog tako da će u dušama pravednika tražiti najmanje krivnje. Ispitat će i najsvetije duše sa svom strogošću. Prodrijet će u sve njihove tajne namjere i iznijeti sve na svjetlo dana. Tada će sve odvagnuti prema svojoj strogoj pravdi: djela, misli i najnedužnije riječi. Presuda je neopoziva- raj, čistilište ili pakao koji je vječan. Biti proklet od Boga! Kakva strašna sudbina!

Isus želi da se spasiš, a ti? Sad to biraš svojim djelovanjem.

Strašan će biti onaj dan u kojem će pasti odluka o svim prijepornim stvarima Adamovih sinova. Bit će dokrajčene sve parnice našega života, a što o njima za svu vječnost treba odlučiti, javno će se pred očima i u nazočnosti cijeloga svijeta proglasiti.

srijeda, 14. studenoga 2018.

Posljednje stvari – 1.Stvoreni smo samo zato da spasimo dušu


Spas duše je od najveće važnosti. Ako spasimo dušu, sve je spašeno. Ako je izgubimo sve je zauvijek izgubljeno! (Sv. Aleksandar Veliki)

Mnogi se zavaravaju bogatstvom, bučnim zabavama, gozbama i drugim svjetovnim stvarima. Nažalost povode se za varkom, ali će ostati prevareni. Dva trenutka su najsigurnija u Tvom životu. Sad i trenutak prelaska u vječnost. Smrt ili prijelaz u vječnost će se dogoditi, a da ne znaš ni dan, ni mjesto ni stanje u kojem će te zadesiti.

Gospodin Ti govori: "Još noćas se može tražiti Tvoja duša... Bdij!"

Imaš samo jednu dušu. Dolazi čas kad ćeš polagati račune za svoj život.

U tom gorkom času smrti nećeš se morati odvojiti samo od stvari sadašnjega života, koje si volio, nego ćeš doživjeti razdvajanje duše od tijela.

ponedjeljak, 12. studenoga 2018.

Bezgrješno Srce će trijumfirati na očigled sviju


Gospe mila, pogledaj mlade, ljude u braku i stare gotovo je sve blud zavio u svoj plašt. Sotona napastuje one koji mu se čvrsti u vjeri ne odupru i strovaljuje ih u ponor pakla. Sve je više ljudi koji smatraju da žive u skladu s Bogom predajući se bludu i različitim nečistoćama tijela. U posljednje vrijeme sodoma i gomora, protu prirodno zlo i grijeh dostižu svoj vrhunac provlačeći se i kroz samu Crkvu. Odobrena riječju i djelom od strane mnogih svećenika, kardinala i biskupa riječima: „Tko sam ja da sudim?“,  i ne misleći pri tom da ne sude čovjeka već da trebaju zlo proglasiti zlim djelom ili grijehom! Pozvani smo za zlo reći da je zlo. Ne misle ni na žrtve koje stradavaju u vječnoj pogibelji pri tom njihovom lažnom milosrđu . Neki se čak usuđuju vrijeđati direktno u Boga i reći: „Bog ih je takvima stvorio.“ Zanimljivo! Prema tome Bog proturječi i u djelu stvaranja samome sebi. Grijehe protiv nečistoće tijela osuđuju i Božje zapovijedi, moralna teologija i Božja Riječ.

Zatim tu je i rodna ideologija. Tko s njom upravlja? Odgovor možete saznati OVDJE.


četvrtak, 8. studenoga 2018.

Majka Angelica - može li se izbjeći čistilište?













Majka Angelica, časna sestra klarisa, instrument u Božjim rukama za obraćenje mnogih koji su slušali i gledali njezine emisije. Pokrenula je najveću svjetsku katoličku medijsku mrežu EWTN, a televizijski studio je uredila u garaži iza samostana u kojem je živjela. Papa Benedikt XVI. joj je u listopadu 2009. dodijelio medalju ''Pro Ecclesia et Pontifice'', kao najveće priznanje koje Sveti Otac može dati za služenje Crkvi.

Direktor EWTN-a Michael Warsaw je rekao za časnu sestru Angelicu:"Još se divim tome što je Bog postigao uz pomoć ove redovnice. Bez ikakva iskustva u medijima uspjela je izgraditi svjetsku katoličku medijsku kuću i to potvrđuje moju vjeru svaki dan."

Voljela je jako Padre Pia kojega spominje u ovom zapisu. Zahvaljujmo Bogu....

Majka Angelica je preminula u ožujku 2016., ali njezino djelo i dalje živi s nama...

ponedjeljak, 5. studenoga 2018.

Propovijed svećenika mladomisnika


"Slijediti Gospodina je zahtjevno. Pogledajmo apostole, uglavnom svi su položili svoj život završivši mučeničkom smrću. Posvjedočili su na taj način svoju ljubav prema Bogu. To je najradikalniji način. Isus je održao svoje obećanje i priznao se onda njihovim pred svojim nebeskim Ocem. Mnogi sveci su svoj život položili završivši mučeničkom smrću. Potrebno je braniti na taj način Isusovu istinu, ono što nam je On donio. Potrebno je na taj način pokazati ljubav prema njemu jer ljubav je Bog. Ljubav nije samo željeti nekome dobro već prije svega željeti da se ispuni Božji plan i naum na osobi. To je ljubav. Danas više nego ikad potrebna je radikalnost.

Mučeništvo

Je li mučeništvo autodistrukcija vlastitog života? Nije! Je li to potpuno uništenje vlastitog života i svega onoga što smo gradili kroz svoj život? Nije!
Mučeništvo je kruna i vrhunac ljubavi! To je najveći dokaz naše ljubavi prema Bogu! Najdublji stupanj nasljedovanja Isusa Krista raspetoga. Najveći je izraz da smo Isusovi i da naše srce pripada Njemu.

petak, 2. studenoga 2018.

Memento mori - o. Rodriguez





Citat sv.Alfonsa Liguoria, crkvenog naučitelja: "Smrtna osuda izdana je protiv svih ljudi. Ti si čovjek, moraš umrijeti. Naša druga dobra i zla", kaže sv. Augustin, "nesigurna su. Samo smrt je sigurna."

"Kakva je korist od kraljevstva u času smrti?"

četvrtak, 1. studenoga 2018.

Davidovi psalmi (Domine quis habitabit – tipično i mistično tumačenje)


Na pitanje tko je vrijedan stanovati na svetom mjestu, odgovara sveti psalmist David.

On donosi 10 uvjeta, koji se traže od onoga, koji zalazi u sveto mjesto. Dijeli ih na općenite i posebne.

Općeniti uvjeti su:
  1. ne činiti zlo
  2. činiti dobro
Posebni uvjeti su:
  1. govoriti istinu i ne kleveći (govoriti laž o drugome)
  2. ne činiti drugome zla
  3. ne sramotiti bližnjega
  4. daleko stajati od društva opakih
  5. štovati dobre
  6. održati zadanu riječ
  7. ne davati novac na dobit
  8. ne primiti mita
Tko tako radi, potvrđuje psalmist, biti će dostojan stajati na svetom mjestu i bit će do vijeka čestit.

nedjelja, 28. listopada 2018.

Kako ljudi odbijaju Krista Kralja – O. Ripperger









Pater Chad Alec Ripperger je poznati teolog, svećenik, egzorcist...

Je li vjera stvar pojedinca?
Smatramo li da je vjera stvar pojedinca te da vjera ne smije utjecati na javni život ulazimo u zabludu!
Sistematski se ide za tim da se upliv Katoličke Crkve potpuno uništi, da se vjera sve više potisne iz javnog i privatnog života, iz škole i obitelji, iz ureda i sudnica i uopće iz ljudske zajednice. U nekim zemljama tako je daleko otišlo u mržnji na Boga i katoličku vjeru, da pojedincu nije slobodno ispovijedati svoje vjersko uvjerenje. Protiv ove strašne zablude Crkva je često podizala svoj glas, naglašavala da je svaka vlast od Boga, da je Krist Kralj svega stvorenoga i Kristu kao Kralju mora se svako pokloniti i Njemu samome služiti. Krist mora ponovno zavladati u javnom i privatnom životu. Ovo je Crkva potvrdila i pred čitav svijet iznijela ustanovom blagdana Krista Kralja, kao ustuk protiv javnog otpada od Krista i njegove vjere. Sveti Otac papa Pio IX je 1925.godine uveo blagdan Krista Kralja enciklikom "Quas primas", želeći da Kristovo kraljevstvo zavlada svijetom, da mir Kristov zavlada među pojedincima i narodima kao zalog vremenita i vječne sreće.


petak, 26. listopada 2018.

Migrantska opasnost – 10. prosinca u Hrvatskoj izlazi ugovor koji će Hrvatsku uvesti u još veću opasnost (sporazum unutar svih zemalja UN)


U posljednje vrijeme imamo jednu nezapamćenu situaciju do sad, a to je da stotine i stotine migranata pokušavaju ući u Hrvatsku. Pokušavaju ući na način da se čak sukobljavaju s policijom.

Stanovnici Hrvatske više nisu sigurni kao ranije, a službeni podaci BiH je da je kroz nju prošlo više od 12 tisuća migranata. Službeni podaci EU su 25 tisuća migranata.

Migranti ulaze na potpuno nelegalan način, bez dokumenata.

Najveća opasnost je događaj koji će uslijediti 10. prosinca 2018., a radi se o potpisivanju ugovora koji se zove Globalni sporazum za sigurnu, urednu i redovnu migraciju. To je jedan sporazum između svih zemalja unutar UN-a. Biti će potpisan u Maroku. Predsjednica Hrvatske, gđa Kolinda Grabar Kitarović je radosna što će potpisati taj ugovor, a s njim se liberaliziraju i olakšavaju migracije.

srijeda, 24. listopada 2018.

Nadbiskup Fulton Sheen - Snaga ljubavi i Mir duše



Nadbiskup Sheen, blaženik,  bio je priznati američki intelektualac, poznat u medijima i instrument u Božjim rukama za obraćenje mnogih na katoličku vjeru. Vodio je tv-program pod nazivom Život je vrijedan življenja. Redovito ga je gledalo preko 30 milijuna gledatelja. Za svoj televizijski rad dva puta je osvojio nagradu Emmy.   Autor 64 knjige. Najveći utjecaj na njegovo pisanje imao je G. K. Chesterton. Imao je veliku strast za pomaganje siromašnima i veći dio svoga osobnog dohotka je donirao upravo za siromahe. Bio je kritičan prema monopolističkim kapitalistima i idealističkim zagovornicima socijalne države. Borio se protiv svih društvenih nepravdi.


nedjelja, 21. listopada 2018.

Čistoća nakane i sv. Leonardo


Čistoća nakane bila je još jedna stvar o čijoj je važnosti Leonardo bio potpuno svjestan:

„Gledat ću kao na stvar od najveće važnosti (on piše u XV. poglavlju) da sve čine u danu izvršim, ne samo s nekom dobrom nakanom, nego s čistom i jednostavnom nakanom tako da mogu biti zaslužne pred Bogom i ugodne Njegovu Božanskom Veličanstvu. Vidim da ovome trebam posvetiti najveću pažnju. U očima Božjim jedan čin napravljen s čistom i jednostavnom nakanom vrjedniji je od stotine drugih učinjenih iz nesavršenih motiva. … Stoga ću uložiti sav trud, po Božjoj milosti, kako bih sve svoje čine izvršio s ovom čistom i jednostavnom nakanom koja se sastoji u tome da pokušavam učiniti sve da ugodim Bogu, bez bio kojeg drugog motiva. … Započinjući svako djelo, reći ću „Moj Isuse, milost“ i čineći tako, želim obnoviti jednom zauvijek ovu jednostavnu i čistu nakanu, gledajući samo Boga i ne tražeći ništa osim Njegove dobre volje i ugode.“

Evo nečega što Leonardo kaže o svom velikom životnom djelu, misijama:

srijeda, 17. listopada 2018.

Tko ustraje do kraja, taj će se spasiti


Božja Riječ nam govori:"Tko ustraje do kraja, on će se spasiti." Makar ti bilo mučno i teško, podnosio nepravdu šuteći poput Učitelja, ustraj. Svjesno prigrli strpljivost. Čvrsto neka bude srce tvoje i izdrži kušnju Gospodnju. Božja Riječ uči:"Zbog Tebe nas ubijaju svaki dan i mi smo im kao ovce za klanje." No budući da se s veseljem nadaju nagradi svjesno govore:"Iskušavao si nas, Bože, očistio si nas ognjem kao što se čisti srebro. Pustio si da padnemo u zamku, položio si nevolje na naša leđa. Ispunjavajući Gospodnju zapovijed o strpljivosti u protivštinama i nepravdama, udare li ih po jednom obrazu, oni mu okrenu i drugi, a onom tko mu otima donju odjeću prepuštaju i gornju; ako su prisiljeni ići jednu milju, pođu dvije. Poput apostola Pavla podnose lažnu braću i blagoslivljaju one koji ih proklinju." (RB VII, 35-43)

Četvrti stupanj poniznosti je stupanj strpljivosti. "U svemu tome pobjeđujemo po Onome koji nas ljubi". (RB VII, 39)

Pavao u poslanici Filipljanima kaže: "Sve mogu u Onome koji me jača" (Fil 4,13).

ponedjeljak, 15. listopada 2018.

Vječni zavjeti časne sestre iz Družbe Kćeri Srca Isusova u Lasinji


Župa Lasinja smještena je na obje strane obale rijeke Kupe, 30 km od Zagreba. Povijest joj seže u daleku prošlost. Mjesto Lasinja poznato je po izlošcima u Arheološkom muzeju pod imenom LASINJSKA KULTURA koja datira svoje postojanje skoro 4000 g. prije Krista.

1789. utemeljena je župa sv. Antuna Padovanskog u Lasinji, a crkva je sagrađena 1833. Ta lijepa crkva srušena je 17. listopada 1991., a jubilarne godine 2000. posvetio ju je kardinal Bozanić. Crkva ima dva titulara: sv. Antun Padovanski i BDM Kraljica Mučenika. U dogovoru s kardinalom Kuharićem nadodan je i drugi Blažene Djevice Marije, da bi u njemu bile obuhvaćene sve nedužne žrtve koje su pale u cvijetu mladosti braneći ove prostore.

Tim ljudima koji su kroz povijest bili proganjani i mnogo trpjeli Bog je podario još jednu milost. U centru župe sagrađen je samostan časnih sestara Kćeri Srca Isusova. Njihovu družbu utemeljila je Bl.

petak, 12. listopada 2018.

Gospina pobjeda je sigurna, darovana Joj je velika vlast od Boga


Živimo usred velikoga rata. Vodi se bitka za duše, narode i cijelu civilizaciju. Čini se da svi znakovi na nebu i na zemlji ukazuju da smo, suprotno onome što bismo željeli, krenuli u smjeru u kojemu će trebati prijeći kroz Crveno more – more nemira i potresa.

Također znamo, konačna pobjeda mora doći jer Gospa je poručila da će njezino Bezgrješno Srce pobijediti!

Nije rekla ako... Obećala je pobjedu!

Hoće li ljudi biti dionici ove pobjede ili ne ovisi o njima.

Sveti Ljudevit Montfortski piše u Raspravi o pravoj pobožnosti prema Djevici Mariji – Po Presvetoj Djevici, Isus Krist je došao na svijet. Po njoj, također, treba kraljevati na svijetu.-

On piše o vjekovnoj borbi koja se vodi između Marije i Lucifera. Ta borba naviještena je već na prvim stranicama Božje Riječi u knjizi Postanka kada Bog nakon grijeha praroditelja govori zmiji: "Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu (Post 3,15).

Ovaj sveti pisac, piše o tome kako sotona u svojoj oholosti beskrajno više trpi jer ga pobjeđuje i kažnjava sićušna i tiha Službenica Božja čija ga poniznost ponižava više, nego li moć Božja.
Bog je Mariji dao toliko veliku vlast nad đavlima da su često i sami bili prisiljeni kroz usta opsjednutih priznati da se više boje jednog Marijina uzdaha, kojim se zalaže za neku dušu, nego li molitava svih svetih.

srijeda, 10. listopada 2018.

Je li eutanazija psihijatrijski tretman?



    Napisao: Alex Schadenberg, izvršni direktor Koalicije za prevenciju eutanazije

Damiaan Denys M.D. Ph.D., predsjednik Nizozemskog društva psihijatara, napisao je komentar koji je objavljen u rujanskom broju časopisa „The American Journal of Psychiatry“ pod naslovom: „Je li eutanazija psihijatrijski tretman“?

Komentari stručnjaka, poput Denysa, o psihijatrijskoj eutanaziji nevjerojatno su važni za zemlje koje, kao Kanada, razmišljaju o proširivanju eutanazije i na ljude s psihijatrijskim problemima.

Denysov komentar temelji se na slučaju udane žene od 42 godine koja je, primajući psihijatrijsku pomoć, zatražila smrt eutanazijom. Psihijatrijski tim, čiji je član bio i Denys, nije odobravao smrt eutanazijom, budući da su postojale mogućnosti liječenja, ali žena je svejedno umrla eutanazijom.

Denys je napisao:
„Iako smo ju intenzivno liječili dvije godine, naš je savjet odbačen. Osam mjeseci kasnije, dobili smo osmrtnicu pacijentice.“

ponedjeljak, 8. listopada 2018.

Mali Lošinj 2018 - fotografije sa sv.mise i dva kraća videozapisa s klanjanja

                                                Sveta Misa u Malom Lošinju

Slava Očeva je bez prestanka primati žrtvu svoga žrtvovanog Sina i u svom Sinu žrtvu svih spašenih ljudi koji su obnovljeni u sakramentima, ponovno postali njegova posinjena djeca, sjedinjeni s Isusovom žrtvom, zaštićeni njom, preobraženi po njoj i potpuno utopljeni u njoj.

Eto svrhe Isusove žrtve; da bi svi ljudi radi, predmet srdžbe Nebeskoga Oca zbog grijeha, postali njegova djeca u Isusu Kristu i kako bi s Isusom Kristom postali žrtva paljenica, žrtva prinesena na slavu Očevu. Onaj koji izlazi iz tog sjedinjenja s Isusom, izlazi iz žrtve i plodova božanske Žrtve.

Svaki kucaj naših srdaca trebao bi biti čin prinošenja Isusa i sjedinjenja s Njegovom trajnom Žrtvom na slavu Očevu.

Kalvarija još stoji. Križ je još uvijek uspravljen na Euharistijskoj Kalvariji. Isus se na mističan način žrtvuje i prinosi svaki dan.

Duša koja se potpuno daruje Isuse pripada posve Njemu, ali i On njoj. 

petak, 5. listopada 2018.

Muka Crkve i dva stupa


U jednom vrlo lijepom tekstu oca Emmanulea Andréa koji je naslovljen La Sainte Eglise, autor govori o posljednjim vremenima Crkve i citirajući papu svetog Grgura Velikog, kaže: “[Crkva će biti] kao Job patnik, izložen podmuklim insinuacijama svoje supruge i gorkim prijekorima svojih prijatelja; on, ispred kojeg su se starci ustajali i prinčevi šutjeli! Crkva, kaže više puta veliki Papa, pred kraj svojeg hodočasničkog puta, bit će lišena vremenite vlasti; pokušat će joj se oduzeti svako uporište na zemlji. Kaže štoviše i izjavljuje da će joj biti svučen i sam sjaj koji potječe od nadnaravnih darova. „Moć čudesa – kaže – bit će povučena, uzeta milost ozdravljenja, proroštvo će nestati, dar dugog posta će se umanjiti, učenja nauka će zašutjeti, prestat će čudesne pojave. Govoreći tako ne želi se reći da neće biti ništa od toga; ali svi ovi znakovi neće više blistati otvoreno i u tisuću oblika kao u prvim stoljećima. Bit će to također prigoda divne sabranosti. U ovom poniženom stanju Crkve porast će nagrada dobrih koji će uz nju pristajati jedino gledajući nebeska dobra; kao i zlih koji, ne vidjevši više u njoj nikakvu vremenitu privlačnost, neće više imati što skrivati, pokazat će se kakvi jesu“ (Moralia in Job, knjiga 35)

ponedjeljak, 1. listopada 2018.

Krunica (Sv. Maksimilijan Marija Kolbe)


"Din, don, din, don, na krunicu, na krunicu!", zovu crkvena zvona. U predvečerje se njihov glas razliježe po ulicama, ulazi u kuće, u palače, podrume, ulazi u uši, u pamet, u srce: "Na krunicu, na krunicu!"

Mnogi s radošću čekaju ovaj znak i čim čuju prve zvuke zvona, završavaju poslove i skupa idu svojoj Kraljici.

Ali ima i onih koji oklijevaju: "Imam toliko posla! Tako sam umoran! Potreban mi je odmor. Krunica nije obveza kojoj trebam prisustvovati... Imam goste. Došli su izdaleka.... Moram proći ovamo ili onamo".

"Ići ili ne ići?"

Zar Gospa, Kraljica ne samo neba nego i zemlje, nije možda u stanju da me u mojem poslu blagoslovi tako da ga obavim lakše, brže i bolje? Zar ne bi mogla tako urediti stvari da mi bude bolje za dušu i za moju zemaljsku egzistenciju (sve dotle dok nije u suprotnosti s najvažnijom stvari, a to je spasenje)?

subota, 29. rujna 2018.

Sveti hodočasnici – Padre Pio i Franjo Asiški

      Brdo ukazanja sv. arkanđela Mihaela


Padre Pio je pokazivao veliku odanost svetomu arkanđelu Mihaelu. Kada je, u dobi od šest godina, vodio ovce na pašu, iz gline bi izrađivao svete figure: dijete Isusa, Djevicu Mariju, svetoga Josipa, a najviše svetoga Mihaela. Ova ljubav prema Arkanđelu opravdana je viđenjem, značajnim za njegovu budućnost: muškarac iznimne ljepote stajao je uz njega pozivajući ga da ga slijedi u borbi protiv sotone. Zajedno su se našli u otvorenom prostoru gdje su na suprotnim stranama staje bile dvije guste skupine (formacije). U jednoj skupini su se nalazili lijepi muškarci, a u drugoj užasna bića. Pratitelj je ohrabrio dječakovu dušu: "Budi hrabar; s vjerom uđi u borbu, hrabro idi naprijed, ja ću biti pokraj tebe; pomoći ću ti i ne ću dopustiti da te obori. Kao nagradu za pobjedu darovat ću ti predivnu krunu." Mladićeva se duša borila i uspjela je zastrašiti one koji su stajali na užasnoj i strašnoj strani. Bila je to borba dobra nad zlim.

četvrtak, 27. rujna 2018.

PROPOVIJED 48. Osamnaesta Nedjelja po Duhovima. (Lijek protiv zlih misli– propovijedi sv.Alfonsa Liguoria, crkvenog naučitelja i zaštitnika svih ispovjednika)


               „ Isus prozre pomisli njihove i reče: Zašto mislite zlo u srcima svojim? „ Mt. 9, 4

Danas je u Evanđelju obznanjeno kako je uzeti bio predstavljen Isusu Kristu kako bi ga mogao izliječiti. Gospodin nije izliječio samo njegovo tijelo, već i dušu te mu je rekao:Utješi se, sinko, oprošteni su ti grijesi tvoji (redak 2).“ Čim su čuli te riječi, neki od pismoznanaca su rekli u svojim srcima: „Ovaj huli na Boga.“ No, naš Spasitelj im je ubrzo dao do znanja da vidi njihove zle misli, rekavši im: „Zašto mislite zlo u srcima svojim?“

Prionimo k temi našeg izlaganja.

Bog vidi najsakrivenije zle misli našeg srca; On ih vidi i kažnjava ih. Ljudski suci zabranjuju i kažnjavanju izvanjske zločine jer ljudi vide samo izvanjsko: „Ljudi gledaju na vanjštinu, a Gospod gleda na srce.“ (1 Knjiga o Kraljevima, 16, 7). Bog zabranjuje i kažnjava zle misli.

prvoj točki istražit ćemo kada su zle misli grešne, u drugoj točki veliku opasnost po pristanku na zle misli dok ćemo u trećoj točki predstaviti lijek protiv zlih misli.

utorak, 25. rujna 2018.

PROPOVIJED 48. Osamnaesta Nedjelja po Duhovima. – sv.Alfonso Liguori, crkveni naučitelj, propovijeda o velikoj opasnosti po pristanku na zle misli

Đavao, ne djeluje uvijek direktno na misli. Progovara i kroz druge osobe te na taj način djeluje na misli.


Isus prozre pomisli njihove i reče: Zašto mislite zlo u srcima svojim? „ Mt. 9, 4

Danas je u Evanđelju obznanjeno kako je uzeti bio predstavljen Isusu Kristu kako bi ga mogao izliječiti. Gospodin nije izliječio samo njegovo tijelo, već i dušu te mu je rekao:Utješi se, sinko, oprošteni su ti grijesi tvoji (redak 2).“ Čim su čuli te riječi, neki od pismoznanaca su rekli u svojim srcima: „Ovaj huli na Boga.“ No, naš Spasitelj im je ubrzo dao do znanja da vidi njihove zle misli, rekavši im: „Zašto mislite zlo u srcima svojim?“

Prionimo k temi našeg izlaganja.

Bog vidi najsakrivenije zle misli našeg srca; On ih vidi i kažnjava ih. Ljudski suci zabranjuju i kažnjavanju izvanjske zločine jer ljudi vide samo izvanjsko: „Ljudi gledaju na vanjštinu, a Gospod gleda na srce.“ (1 Knjiga o Kraljevima, 16, 7). Bog zabranjuje i kažnjava zle misli.

U prvoj točki (vidi ovdje) istražit ćemo kada su zle misli grešne, u drugoj točki veliku opasnost po pristanku na zle misli dok ćemo u trećoj točki predstaviti lijek protiv zlih misli.

nedjelja, 23. rujna 2018.

PROPOVIJED 48. Osamnaesta Nedjelja po Duhovima. – O ZLIM MISLIMA (propovijedi sv. Alfonsa Liguoria, crkvenog naučitelja i zaštitnika svih ispovjednika)


     „ Isus prozre pomisli njihove i reče: Zašto mislite zlo u srcima svojim? „ Mt. 9, 4

Danas je u Evanđelju obznanjeno kako je uzeti bio predstavljen Isusu Kristu kako bi ga mogao izliječiti. Gospodin nije izliječio samo njegovo tijelo, već i dušu te mu je rekao:Utješi se, sinko, oprošteni su ti grijesi tvoji (redak 2).“ Čim su čuli te riječi, neki od pismoznanaca su rekli u svojim srcima: „Ovaj huli na Boga.“ No, naš Spasitelj im je ubrzo dao do znanja da vidi njihove zle misli, rekavši im: „Zašto mislite zlo u srcima svojim?“

Prionimo k temi našeg izlaganja.

Bog vidi najsakrivenije zle misli našeg srca; On ih vidi i kažnjava ih. Ljudski suci zabranjuju i kažnjavanju izvanjske zločine jer ljudi vide samo izvanjsko: „Ljudi gledaju na vanjštinu, a Gospod gleda na srce.“ (1 Knjiga o Kraljevima, 16, 7). Bog zabranjuje i kažnjava zle misli.

U prvoj točki istražit ćemo kada su zle misli grešne, u drugoj točki veliku opasnost po pristanku na zle misli dok ćemo u trećoj točki predstaviti lijek protiv zlih misli.

četvrtak, 20. rujna 2018.

Sveti Padre Pio i Luisa Piccareta


Pater Pio je slao mnoge ljude Luisi Piccareti. Govorio bi ljudima koji su iz Corata otišli u San Giovanni Rotondo: "Zašto ste došli ovamo? Imate Luisu, idite k njoj". Kad je Luisu ispitivao Sveti Oficij, a njezina djela stavljena na Indeks, Padre Pio joj je poslao poruku preko Federika Abrescha:

"Draga Luisa, sveci služe za dobro duša, ali njihova patnja ne zna granica."

Luisa i Padre Pio su molili jedno za drugo. Luisa je slala posjetitelje Padru Piju, a Padre Luisi.

"Recite pateru Piju da moli za mene, jer mi je to potrebno i sa svim poštovanjem ljubim njegovu desnu ruku."

Padre Pio umro je 23. rujna 1968. u 23.00 u 81 godini života, u svojoj sobi. Njegove posljednje riječi bile su: „Isus, Marija! Isus, Marija!" Više od 100. 000 ljudi uključujući oca Bernardina Bucci, autora Biografija i knjiga o službenici Božjoj Luisi Piccarreti, prisustvovalo je pogrebu Padre Pija u San Giovanni Rotondu.

petak, 14. rujna 2018.

Postade poslušan do smrti - kušnja ljubavi

Treći stupanj poniznosti je kad se tko iz ljubavi prema Bogu u svemu podvrgava autoritetu u savršenom posluhu. Savršen posluh, do granice grijeha budući je Bog najviši Autoritet.

Pred nama je jedan od najznačajnijih stupnjeva poniznosti. Srž duhovnog života.

Uz poniznost ide ljubav prema Bogu i posluh. Možemo to ovako reći: "Pro Dei Amore omni oboedientia."

Sveti Benedikt nam ovdje upućuje: "Ako nakon izjave podložnika autoritetu, autoritet i dalje ostane kod svoje odluke, neka podložnik zna da je tako dobro za njega i ex caritate, confidens de diutorio Dei, oboediat, to jest neka posluša iz ljubavi, uzdajući se u Božju pomoć."

Ovdje se ne radi o tome je li nešto ispravno učiniti ili nije, već koliko smo u danoj situaciji naučili ljubiti, dati vlastiti život.

srijeda, 12. rujna 2018.

Djelo za vječni blagoslov


Riječi koje Majka upućuje preko vidjelice Lucije u Fatimi svima koji iskrena srca u punini žele biti posve Njezini i po Njoj posve Božji: "Kćeri moja, vidi moje srce okrunjeno trnjem, kojim ga nezahvalni ljudi stalno ranjavaju uvredama, psovkama i nezahvalnošću.

Potrudi se barem Ti, utješi me i razglasi kako onome tko se tijekom pet mjeseci bude na prvu subotu ispovjedio, pričestio, izmolio krunicu i sa mnom tijekom 15 minuta razmatrao svih petnaest otajstava krunice, u nakani da čini pokoru, obećavam da će na svom smrtnom času primiti potrebne milosti za spasenje svoje duše. Te duše Bog će ljubiti poput cvijeća koje sam pripremila za ukras Njegovom prijestolju."

ponedjeljak, 10. rujna 2018.

Fulda – grad apostola Njemačke, sv.Bonifacija

                                           Unutrašnjost katedrale sv. Salvatora 

Fulda je grad u njemačkoj pokrajini Hessen, na rijeci Fuldi. Grad je administrativno sjedište istoimenog administrativnog okruga.

Razvoj Fulde neraskidivo je vezan uz benediktinsku opatiju Fulda (Kloster Fulda), koju je osnovao sv. Sturm - 744., učenik sv. Bonifacija, pokrštavatelja germanskih plemena. Opatija Fulda je bila izuzetno bitna u tom vremenu ranog kršćanstva, jer je služila kao rasadnik misionara koji su kasnije pratili vojske Karla Velikog i na taj način pokrstili poganske Sase.

Od samog početka protureformacije Fulda je dobila posebno značajnu ulogu, kao jedan od njemačkih katoličkih centara borbe protiv luteranske reformacije.

subota, 8. rujna 2018.

Majka Marija je posrednica vječnoga spasenja


"Najljepšu hvalu u čast Marije izrekla je Crkva, kada je Mariju nazvala Kćerkom Oca, Majkom Sina i Zaručnicom Duha Svetoga. Ona je primila više milosti, nego anđeli i svi sveti zajedno. Sačuvao ju je već u njezinom začeću od istočnog grijeha. Tu milost je samo Ona dobila. Njom se je htio Bog poslužiti da razori kraljevstvo đavla. Služila je tako što je rodila Spasitelja. Zato đavo dršće pred Njom jer zna da je gubitnik.

Poslije klanjanja vrijednog Tijela Isusa Krista Ona je najljepši ures mora. Majka Marija neprekidno drži svoje oči upravljene na nas, svoju djecu i zato u problemima, obratimo svoje srce k Njoj i budimo sigurni da ćemo dobiti potrebnu milost.

Prije Njezinog rođenja ležala je nad našim glavama srdžba Božja kao crni oblak, kao mač, spreman da padne na nas. No kad se preblažena Djevica pojavila na zemlji, Božja srdžba se ublažila.
Preblažena Djevica nas je dva puta rodila: - kod Utjelovljenja vječne Riječi i pod križem, Ona je stoga naša dvostruka Majka.

petak, 7. rujna 2018.

Ako se ne obratite, svi ćete jednako propasti

                                                     Sakrament pokore ili sv.Ispovijedi

Sveta Marija Ana je kao djevojčica ostala bez roditelja i već tad je Bogu zavjetovala djevičanstvo. Živjela je kod kuće asketski život u molitvi. Blistala je čestitošću života, a ipak je u želji da ispašta više za grijehe drugih ljudi nego svoje, dragovoljnim trpljenjima i posebno čestim postovima trapila djevičansko tijelo, mučila oštrim pasom i do krvi krotila jakim bičevanjem. Bila je član Trećeg reda svetog Franje.

Natovarena teškim križem išla je od postaje do postaje patnika Isusa Krista proživljavajući bol Božanskoga Otkupitelja, i uzvraćajući ljubavlju za beskrajnu ljubav gorke je suze prolijevala.

Ležeći kadšto na tlu, kad što na golim daskama, ona je kratko uživala u snu jer veći dio noći je, klečeći na koljenima – uzdignuta duha i duše Bogu, provodila u usrdnim molitvama i razmišljanju o nebeskim stvarima.

Osobito u naše vrijeme ne shvaćamo ovu vrstu pokorničkog života kako treba, niti ga cijenimo kako treba, štoviše mnogi danas do toga malo drže ili preziru i posve zanemaruju.

nedjelja, 2. rujna 2018.

Sveta Žrtva – najtjesnije sjedinjenje sa živim Bogom


To je sveta Misa, središnji liturgijski čin. Sveta Misa nosi na sebi sve biljege potpune žrtve. lzvanjski, vidljivi prinos ove Žrtve jest Tijelo i Krv Isusa Krista pod prilikama kruha i vina. S ovim prinosom združeno je i najsavršenije klanjanje i zahvaljivanje, prošnja i pomirenje. U ovoj Žrtvi glavni Nadsvećenik, koji Žrtvuje jest Krist Bog - Čovjek, a svećenik je njegov sluga. Bitni obred i čin, kojim se izvršava Žrtvovanje i prinošenje, jest pretvorba kruha i vina u sveto Tijelo i Krv Gospodnju. Taj čin pretvorbe ustanovio je sam Isus, a ostalo je dodala Crkva, koja je primila puninu vlasti od Krista Spasitelja. Tako se sjedinjuje čovjek najtješnje sa Živim Bogom. Pričest svetih prinosa dopunjuje i usavršuje Žrtvu. Po njoj čovjek najpotpunije izražava unutarnju žrtvu srca te postiže divne plodove žrtve. Tako se u svetoj Misi i u glavnim njezinim dijelovima: prikazanju, pretvorbi i pričesti najdivnije ispunjavaju svi uvjeti žrtve.

Ta žrtva svete Mise je obnavljanje žrtve na križu. One neizmjerne, nepojmljive Žrtve Božje ljubavi. Razlika je samo u tom, što je na Kalvariji Krist osobno prinio žrtvu krvnu, a sada prinosi preko ruku svećeničkih nekrvnu. Žrtva križa zaslužila nam je spasenje, a žrtva oltara primjenjuje ljudima plodove toga spasenja. Žrtve Starog Zavjeta bile su tek sjene, tek pralik i naviještanje ove neizmjerno svete žrtve, gdje Bog sam žrtvuje, sam biva žrtva. Po ovoj Žrtvi teče spasenje svijetu, jer u njoj se žrtvuje Krist, koji živi-svagda. da zagovara ljude (Hebr. 7,23). Ova žrtva daje život Crkvi Božjoj, u njoj je nepresušni izvor i ocean, odakle se napajaju djeca Božja, koja kao dionici žrtve Jaganjčeve na zemlji dobivaju čvrsti zalog, da će ga jednom uživati na vijeke u nebu.

Sad nam je jasno, zašto je sveta Misa sredšte liturgije, najsvetiji liturgijski čin. Sad shvaćamo i to, zašto se u istočnoj Crkvi Misa zove jednostavno Liturgija: bez žrtve svete Mise nema istinskog ni pravog bogoštovlja, u svetoj Misi nalazi se punina božanske službe, da, sveta Misa je najuzvišenija liturgija. Točno je da ima i drugih liturgijskih čina božanske naravi, neizmjerne vrijednosti. No svi oni dobili su nadnaravnu milost i snagu tek po Žrtvi i zato smjeraju svi k žrtvi, k Euharistiji, gdje prebiva središte svega života Krist Otkupitelj. Poštujmo i ljubimo zato ovu božansku Žrtvu!

Izvor: Glasnik Gospe Lurdske, 1934 








Pročitajte o Tradicionalnoj Misi OVDJE

Također je korisno pročitati i što to govori savjetnik s Drugog vatikanskog koncila, a pročitajte njegov govor OVDJE.

petak, 31. kolovoza 2018.

Nije lako, ali pomoći će nam opet Ona, Majka!


Sv. Bernardo kliče: „O bio ti tko mu drago, pa na te navale vjetrovi napasti ili se nasučeš na hridi teškoća: Respice Stellam, voca Mariam! - Svrni pogled svog srca na Zvijezdu, zazovi Mariju! Ako te bacaju valovi oholosti, ambicije, svađe, zavisti . .. ako te muči nečovječna zloća, zastiđuje rugoba vlastite savjesti, straši užas suda, guta vir tuge i očaja: Cogita Mariam! - Misli na Mariju! . . .“

Možda rijetko u kojem djelu nalazimo tako iskrenu prošnju, tako bolan vapaj i krik za oslobođenjem, kako je to napisano u Goetheovom „Faustu“. Jadna je Margareta prevarena, duboko ponižena i razočarana. Grijeh je nije usrećio, već naprotiv ispunio neizrecivom nostalgijom i tugom . Iz tog se duševnog stanja vinuo krik Bezgrešnoj: „Prikloni lice, Bogorodice; Djevo i jada se spomeni mog!“ Margaretinu molitvu ponavljali su toliki i tolike. Vjerujem da se Bezgrešna nije oglušila, već opet i opet satrla glavu zavodniku sotoni koji se vječno diže protiv Boga i njegova kraljevstva u dušama. Molimo je s pouzdanjem i mi! Jedan je suvremeni pisac u predvečerje svog života Majci Božjoj u čast napisao ove riječi: „Ti si, o Marijo, neviđeni Cvijet, koji svojom ljepotom čarom vječno privlačiš pčele ...

nedjelja, 26. kolovoza 2018.

Na koju ćeš stranu kako ne bi jeo i pio vlastitu osudu?

                                   Duga predstavlja i u Božjoj Riječi znak saveza s Bogom

Božja Riječ svaki dan ispred nas stavlja opredjeljenje, izbor. Upućuje nas da biramo. Biramo između prokletstva i blagoslova. Bog želi sve spasiti, ali i o tebi ovisi što ćeš izabrati. Ti odlučuješ na koju ćeš stranu. Nije to izbor lijeve ili desne strane već između prokletstva i blagoslova koje može biti vječno! Želiš li slušati ljudski ili Božji nauk? Božji nauk je nepromjenjiv. Bog grijeh osuđuje.
Često smo svjedoci tome kako iz lažnog osjećaja dobrote ili lažnog milosrđa, sveti sakramenti posebno Pričest se udjeljuje osobama koje nemaju baš ništa od kršćanstva i koje se, unatoč tomu što se ispovijedaju kršćanima, protive Crkvenom nauku.

I danas sam žalosno svjedočila tome priznanju od strane dvije osobe koje su govorile o tome kako za vrijeme Mise gledaju koliko je tko zgodan, a posebno da se to odnosi na svećenike. Kad su čule što im govorim brzo su promijenile temu. Svjedočila sam razgovoru katolika o horoskopskim znakovima, a i katolicima koji sebe i ne čuju kada psuju ili ružno govore. Na lijep način sam im odgovorila kako onaj tko je katolik ne može biti u znaku već je Božje dijete, a iza svakog znaka je demon. Pitala sam čuju li sebe što govore? Slušala sam mlade kako dozivaju duh umrle osobe, a odgovorila sam im da im se ne javlja osoba već demon iz pakla.

petak, 24. kolovoza 2018.

Sveta Pričest Svetaca u djelima slikara:


  1. slika prikazuje posljednju Pričest svete Marije Egipatske, pokornice, slikar Marcantonio Franceschini, 1648.- 1729.
Tko je bila sveta Marija Egipatska?

Marija je rodom iz sjevernog Egipta. Živjela je od 344.- 421. Kad joj je bilo 12 godina, pobjegla je iz bogate očinske kuće u lučki grad Aleksandriju da bi ondje provodila život u raspuštenosti. Tako je proživjela 17 godina. Jednog dana, vidjevši skupinu hodočasnika kako se ukrcavaju u lađu da bi pošli u Jeruzalem, vođena više znatiželjom i avanturizmom, i sama se ukrcala u brod. Nadala se da će njezin ženski čar biti dostatan da plati troškove putovanja. Ni slutila nije kako će njezinom pokvarenom i raspuštenom životu biti kraj u Jeruzalemu.

Na blagdan Svetog Križa htjela je s ostalim hodočasnicima ući u staru časnu baziliku. No, kakogod je pokušavala prekoračiti prag crkve, neka ju je tajanstvena sila neprestano zaustavljala. Opazivši u to jednu milosnu sliku Bogorodice Marije, pala je na koljena i zamolila je da je oslobodi. Bio je to za nju trenutak milosti i obraćenja. Mogla je s ostalima ući u crkvu te ondje počastiti relikviju svetoga Križa. Udovoljivši svojoj pobožnosti, zamolila je Presvetu Bogorodicu da joj pokaže put pokore.U taj je čas osjetila unutarnji poziv da se uputi prema rijeci Jordanu, a zatim je ušla u rijeku da se očisti. Nakon što je primila Pričest otišla je u pustinju i započela pustinjski život.