Bl. A. Stepinac: “… Bog naš uzor. Bog naš život. Bog svjetlo naše na stazama ovoga zemaljskoga života!"

Blaženi Alojzije Stepinac

"Naši bi se ideali mogli sažeti u jednu riječ – Bog! Bog naš uzor. Bog naš život. Bog svjetlo naše na stazama ovoga zemaljskoga života!"

29. prosinac 1956., vrijeme krašičkog sužanjstva

Misli sv. Stepinca

Posebno istančana ljubav prema Bogu, kod Alojzija Viktora Stepinca, vidjela se i za vrijeme njegovog zaručništva sa zaručnicom Marijom Horvat.

Zaruke kakve su uobičajene tad bile u njegovom selu, pred župnikom i dva svjedoka, nikada se nisu ni dogodile. Zlatar Matko Janko je donio prstenje, koji su Alojzije i Marija izmijenili si. Kad je Matko nakon izmjene prstenja rekao neka se poljube, Alojzije se zacrvenio i odgovorio:“To nije sakramenat.“ Alojzijevo držanje na Mariju ostavi duboki dojam „ledene“ ljubavi zbog koje je nju „zeblo“. Alojzije joj je pokušao pojasniti kršćanski moral među mladima koji se vole, ali Mariju su počeli spopadati duševni nemiri. Dne 28. ožujka 1924. piše mu posljednje pismo. Priznaje uzbuđenost i nemir, a što se vidi i po rukopisu. Priopćuje mu da odustaje od ponude, jer ga drži „previše poštenim i plemenitim“, a sebe smatra nedoraslom za njegova visoka moralna načela.

Vječni zavjeti časne sestre iz Družbe Kćeri Srca Isusova u Lasinji

Župa Lasinja smještena je na obje strane obale rijeke Kupe, 30 km od Zagreba. Povijest joj seže u daleku prošlost. Mjesto Lasinja poznato je po izlošcima u Arheološkom muzeju pod imenom LASINJSKA KULTURA koja datira svoje postojanje skoro 4000 g. prije Krista.

1789. utemeljena je župa sv. Antuna Padovanskog u Lasinji, a crkva je sagrađena 1833. Ta lijepa crkva srušena je 17. listopada 1991., a jubilarne godine 2000. posvetio ju je kardinal Bozanić. Crkva ima dva titulara: sv. Antun Padovanski i BDM Kraljica Mučenika. U dogovoru s kardinalom Kuharićem nadodan je i drugi Blažene Djevice Marije, da bi u njemu bile obuhvaćene sve nedužne žrtve koje su pale u cvijetu mladosti braneći ove prostore.

Tim ljudima koji su kroz povijest bili proganjani i mnogo trpjeli Bog je podario još jednu milost. U centru župe sagrađen je samostan časnih sestara Kćeri Srca Isusova. Njihovu družbu utemeljila je Bl.

Zdravo, Majko Božja Marijo, zaštitnice naše drage domovine Hrvatske!

Zdravo presveta Djevice i Majko Božja Marijo, moćna zaštitnice naše drage domovine Hrvatske!

Premda nevrijedni da Ti služimo, no ipak uzdajući se u ljubav i divnu blagost tvoju izabiremo Te danas pred cijelim dvorom nebeskim za gospodaricu, odvjetnicu i majku svoju i cijelog našeg naroda te čvrsto odlučujemo da ćemo Ti drage volje vjerno služiti.

Molimo Te usrdno, da nam svima uz prijestolje božanskoga Sina isprosiš milost i milosrđe, spasenje i blagoslov, pomoć i zaštitu u svim pogibeljima i nevoljama. Ti si kraljica i majka milosrđa, pomoćnica kršćana i tješiteljica žalosnih. Zato Ti iskazujemo svoje djetinje pouzdanje, kako Ti je naš narod vazda kroz vjekove iskazivao. Tvojoj majčinskoj zaštiti preporučujemo svoje duhovne i svjetovne poglavare, cijelu našu domovinu i naš narod u ovim teškim vremenima kušnja. Izmoli nam svima vjernost i ustrajnost u katoličkoj vjeri, da u krilu svete Crkve provodimo dane u miru i bez straha, u blagostanju i poštenju i tako zavrijedimo doći jednoć do vječnog života, da slavimo ondje trojedinog Boga u vijeke. Amen. 

Svetogrdna oskvrnuća Euharistijskog Isusa u posvećenim Hostijama na crnim misama – svjedočanstvo poznatog i priznatog talijanskog egzorciste

Našim čitateljima i svima koji istinski ljube Isusa i Crkvu donosimo ovo potresno i tragično svjedočanstvo poznatog i priznatog talijanskog egzorciste. Sve one koji budu čitali ovaj tekst potičemo na davanje zadovoljštine Euharistijskom Isusu. 

Hrvatski duhovni velikan bl. Alojzije Stepinac je vrlo često pozivao na davanje zadovoljštine Euharistijskom Isusu.

Upućivao bi puk slijedećim riječima: "Prvo, davati zadovoljštinu i naknadu Spasitelju u Euharistiji, jer su bezbožnici u porušenim i zapaljenim crkvama, osramoćenim redovnicima i poubijanim svećenicima obeščastili zapravo samoga Krista. Njega progone u svakom redovniku i svećeniku, u biskupima i katoličkim svjetovnjacima. To nije samo nezahvalnost i bezumlje, nego prava ludost, paklena zaslijepljenost i najniži pad ljudskog dostojanstva. Protiv takve strahovite mržnje i sotonske grozote nije moguće, da oni, koji Krista ljube ne stave pred noge Euharistijskog Kralja, duboko potreseni, svoju zadovoljštinu i naknadu.... Naša vjerna srca treba ispuniti velika bol i beskrajni stid, a sav svijet jasno i glasno treba očitovati svoju vjernost i ljubav prema Njemu. Što više rana zadaju najamnici pakla Njegovom mističnom Tijelu, Crkvi, i Njegovu sakramentalnom Tijelu na Oltarima, to gorljivija i žarča treba biti naša zadovoljština i naknada." (A.Benigar, A.Stepinac 274)

Blaženi Alojzije Stepinac – krik u Nebo za spas suvremenog čovjeka, riječi koje se danas ostvaruju

Kardinal Stepinac je bio jasan u svom govoru kad je rekao:"Suvremeni čovjek umjesto da traži najprije kraljevstvo Božje i pravdu njegovu postupa obratno: najprije traži ono što je Krist obećao kao nagradu onima koji traže Božje kraljevstvo i njegovu pravdu." 

"Suvremenom čovjeku treba vratiti vjeru u Boga! Zato kad čujete glas njegov; nemojte da otvrdnu vaša srca!"

Na drugom mjestu govori:"Strašan je govor koji Bog drži čovječanstvu, ali nije dosta da kažemo samo s nevjernim učenicima da je to tvrd govor i tko ga može slušati (Iv 6,60). Potrebno je da pogledamo istinu u oči i da se upitamo, zašto Bog danas tako snažno progovara,i kakav odgovor očekuje? Nemojte da otvrdnu vaša srca!"

Jasnim i teškim riječima što se sve tijekom posljednjih 20 godina učinilo da se izbriše ime Božje sa zemlje. Stepinac je uskliknuo:"Je li, dakle, čudno, da je konačno progovorio Bog s nebesa jezikom kojeg svi razumiju, a ako neće da razumiju uskoro će progovoriti još jasnije i rječitije tako da će Ga sigurno razumjeti, samo da ne bude prekasno!

Čudo Božje ljubavi – (redovnička družba Kćeri Srca Isusova koju je želio bl. Alojzije Stepinac) - snažan i nesvakidašnji porast mladih zvanja u Hrvatskoj! Je li tome uz neprekidno klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom pridonio i škapular?

 

               Blažena Majka Marija od Isusa Deluil-Martiny – utemeljiteljica Kćeri Srca Isusova

Utemljiteljica družbe Sestara Kćeri Srca Isusova je blažena Maria Deluil - Martiny (Marija od Isusa (1841-1884). Rođena je u Marseilleu. Pod duhovnim vodstvom svetog Ivana Marie Vianeya, župnika Arškog polako otkriva svoj životni i duhovni poziv... Njezino geslo je:"On mora kraljevati - Oportet Illum Regnare", a pri tom je mislila na kraljevstvo Njegovog Srca. Srce Isusovo i Srce Marijino se nalaze na škapularu i grbu Kćeri Srca Isusova. U 17-toj godini, nakon duhovnih vježbi, zapisuje u svoj dnevnik: “Da, moj Bože, ja vjerujem, ja vjerujem! Daj da trpim, ali da se spasim”. Njezin blagdan Sestre Kćeri Srca Isusova kao i pridruženi laici udruge Duše žrtve slave 27. veljače. 

27.veljače 1884. Marija od Isusa pada pogođena hicem samostanskog vrtlara, anarhiste. “Opraštam mu … za Djelo – (kraljevstvo Gospodina na zemlji)”, njezine su posljednje riječi. Njezina je žrtva oplodila mladu kongregaciju koja se, očito štićena Providnošću, raširila u različite europske zemlje.

Sestre su došle u Lasinju, nedaleko Zagreba, prije 10 godina. U zadnje dvije godine samostan je od 8 redovnica koje su svoje živote posve darovale za slavu Gospodina obilato blagoslovljen i danas u njemu žive 22 sestre. Pitali smo za nova zvanja i dobili smo odgovor da su zvanja čvrsta, odlučna, postojana posve se dati za Gospodina i duše.

Ovu kontemplativnu kongregaciju Kćeri Srca Isusova je u tijeku II. svjetskog rata blaženi Alojzije Stepinac želio imati u svojoj Nadbiskupiji. Želio je da pred Presvetim Oltarskim Sakramentom sestre mole za plodan svećenički rad, obraćenje grešnika i tolike druge potrebe. No, to se nije ostvarilo zbog ratnih neprilika. Zasigurno je da bl. Alojzije to sada čini svojim zagovorom s neba. Što nije učinjeno za njegova života, učinjeno je sada.

Blaženi Alojzije Stepinac – branitelj istine i čudoređa

Ljubav prema vlastitoj domovini

Iz govora blaženog Alojzija Stepinca: "Želim da upotrijebim ovu priliku i da iznesem stanovište Crkve o stvari, koja se danas mnogo tretira, a koja vaše duše nerijetko stavlja na kušnje, a to je odnos uvjerenog katoličkog intelektualca prema svome narodu. Nerijetko se čuje da inteligencija ne pripada narodu. A čemu se onda Vi školujete? Čemu Vaše muke i napori oko sticanja znanja? Kao što ne može istinski čovjek napredovati bez glave i zdrave pameti, tako ne može napredovati ni narod bez zdrave i poštene inteligencije... Katolici su, kažu, internacionalni. Prema tome su nenarodni i nemaju osjećaja za narod. Jeste li vi uistinu zato, što dokumentirate svoju odanost Crkvi, osuđeni da budete manji narodni negoli drugi? Ili niste li upravo vi, koji poštujete Crkvu i slijedite njezinu nauku, niste li, velim, baš vi prava narodna inteligencija i narodna uzdanica? Mnogo se, istina je, govori o ljubavi prema narodu. Mnogi govore tako o njoj zato što koristi njihovom džepu. Drugi opet da prikriju razne prljavštine, a treći jer su željni slave. Za uvjerena katolika ljubav prema narodu nije predmet trgovine ni za novac ni za slavu, nego je ona moralna i etička dužnost. Kad te dužnosti ne bi više vršili ne biste uopće bili katolici, kao što ni ja ne bih bio katolički biskup, kad ne bih požrtvovno ljubio svoj narod. Kršćanin ne samo da smije već mora ljubiti narod iz kojega je nikao. To leži već u samoj čovjekovoj naravi. Kršćanstvo ne ruši naravnog zakona već ga usavršava i oplemenjuje. Ljubav prema samom sebi ili ljubav prema roditeljima nije samo dozvoljena već je zapovijeđena. Narod nije ništa drugo nego velika obitelj, veliko krvno srodstvo. Ni jednog naroda ne mrzite i ne prezrite, a svoj narod ljubite! Tko razuman može zamjeriti djetetu, ako više ljubi svoju majku nego li tuđu? Ljubav prema narodu i ljubav prema katoličkoj vjeri ide zajedno! To su dvije sestre blizanke koje imaju zajedničkog Oca na nebesima. Bog ne može sebi protusloviti. Zar nije Spasitelj najprije propovijedao svom narodu izraelskom i prema tome nastojao najprije njemu koristiti?

Psovka- narodna nesreća (bl. Alojzije Stepinac)

Ne klonite duhom tražeći ispunjenje u ispraznostima - podignite srca na višu razinu prema Bogu odakle nam dolazi spasenje

Za vrijeme jedne propovijedi u katedrali Stepinac je svratio pažnju vjernika na tri uzroka zbog kojih je kletva tako raširena u narodu, a to su: loš primjer starijih, vjersko neznanje i opak život. Govori o otoku Javi čiji je zrak okužen pa slikovito nastavlja:"Nije li takvoj zatrovanoj dolini sličan naš čitav javni život? Psuju u kući i otac i majka. Na cestama se kune, proklinje se na poslu i u šali i u ljutnji. Bogumrskom psovkom zatrovana je čitava naša atmosfera, ona je postala dolinom smrti za nedužnu djecu."

"Staro filozofsko načelo je odstrani uzrok, odstranio si i učinak. Ukloni loše primjere, ukloni neznanje vjerskih istina, spriječi razvratnost kod pojedinaca, pa će se sigurno i bogohulstvo i psovka mnogo brže i lakše istrijebiti iz naše sredine."

Presveto Srce Isusovo i Bezgrješno Srce Marijino (iz knjige Propovijedi o Presvetom Srcu Isusovu, bl.Alojzija Stepinca)

    Tako su usko povezana ta dva najsvetija Srca: Presveto Srce Isusovo i Srce Djevice Majke pod kojim je ono sazdano. Zato se i tako rado slikaju zajedno jer veći sklad nije nikada postojao između dvaju srdaca na zemlji. Nego li je između Srca Isusova i Srca njegove Djevice Majke pod kojim je sazdano. 

     

Zadovoljština za bogohulnost

                                    Blaženi Alojzije Stepinac slavi svetu Tradicionalnu Misu

Dne 24. lipnja 1940, u vezi s proslavom 1300-godišnjice prvih veza Hrvata sa Svetom Stolicom, posebnom okružnicom blaženi Stepinac potiče sve vjernike na popravljanje života, da se kane svojih poroka, napose bogumrske psovke i kletve, poganske mržnje, zlobe te raznih djela razvratnosti i pijanstva, i da Bogu daju zadovoljštinu za te grijehe. (Okružnica O zadovoljštini za narodne grijehe, br. 890, 24. siječnja 1940, - u: KL 91 (1940) 49)

Taj poziv ponavlja 31. siječnja 1942. godine. U svrhu zadovoljštine uvodi pokorničke procesije. I sam je vodio pokorničke procesije u svetište Majke Božje u Remetama. (Pokornički ophod u Remete, - u:KL 94 (1943) 460)

Večernjim listopadskim pobožnostima osobno je predsjedao svaki dan u drugoj crkvi, potičući vjernike kratkom propovijeđu na pokoru.

"Samo ne klonuti duhom, Bog nas neće ostaviti" – iz pisama blaženog Alojzija Stepinca, vrlo aktualno i za naše vrijeme, proročke riječi velikog Kardinala

    Blaženi Kardinal Stepinac je izrazitu ljubav gajio prema krunici i Blaženoj Djevici Mariji

Prigodom posjeta otpravnika poslova Apostolske nuncijature u Beogradu mons. Silvija Oddija, u Krašiću 11. veljače 1952, nadbiskup Stepinac je u razgovoru naglašavao svoje veliko pouzdanje u Boga i svoju odluku:"Prije umrijeti, da, ali nikako popustiti".

Te godine kao i još nekoliko godina prijetila je velika pogibao da će komunističke vlasti zatvoriti sjemeništa. Riječka bogoslovija je bila dokinuta na pet godina, a biskupsko malo sjemenište na tri godine. Dokinuli su sjemenište i bogosloviju i u Splitu, a prijetila je pogibao oduzimanja Dječačkog  sjemeništa u Zagrebu. Blaženi Stepinac je u svemu zadržao mir, rekao je:"Ja se tome ni malo ne čudim. Možemo očekivati gore stvari. Nekoliko mladih svećenika, ako su duha Božjega, mogu mnogo učiniti. Bog nas neće ostaviti, u to čvrsto vjerujem. Da nas je odlučio uništiti, već bi nestali u grozotama koje su nas pratile."  Za Dječačko sjemenište poručuje neka ga ne daju dragovoljno, ako će ga silom oduzeti, neka ide i neka sve uzmu, no ni pod koju cijenu da se ne popusti. Pisao je:"Ako  živimo u doba najtežeg progonstva Crkve, to znači da ćemo doživjeti i najveći trijumf Crkve. Žrtava će dakako biti. Otići ću možda i ja. Ali što to znači? Glavno je da Božja stvar ide naprijed, i da se duše posvećuju."

Sveta Krunica - nadbiskupu Stepincu sva nada!

Najdraža Stepinčeva slika-slika koju je voljela njegova majka Barbara

Krunica u Stepinčevom životu bila je prisutna još od kolijevke. Župnik Huzek svjedoči kako je prilikom obilaska obitelji Stepinac u blaženikovoj kolijevci ugledao rastegnutu krunicu, te je u tom trenutku rekao njegovoj majci Barbari: "Kak ne bi Lojzek postal svetac, kad već sad moli krunicu."

Kao nadbiskup Alojzije Stepinac je govorio kako je molitva svete krunice jedno od najvažnijih sredstava kojim se služi sveta Crkva u vjerskom odgoju svoje djece od vremena svetog Dominika do danas.Riječi Stepinca: "Krunica je bez sumnje  najmilija molitva kako priprostog tako i mnogih školovanih ljudi.  Duh bezvjerja je nagrizao mnogo toga i tako je potisnuta ova divna molitva. Svima je poznato da se krunica nekad rado molila u obiteljima kao zajednička molitva. Danas je nažalost, toga lijepog običaja nestalo iz mnogih obitelji. S njom je nestalo i obiteljskog blagoslova koji je uz moljenje krunice vezan. Ono što krunicu čini tako lijepom i privlačnom je što ona spaja usmenu molitvu sa razmatranjem. Molite ju, molite ju svaki dan. To je sva naša nada!"

Krunidba kipa Gospe Fatimske

U travnju 1959. dobio je kardinal Stepinac pismo od isusovca o. Grafenauera u kojem ga je molio da okruni kip Gospe Fatimske koji je bio određen za Bijeljinu.

O tome je bio obavijestio papu Pia XII još za vrijeme njegova života. Papa je posebnim pismom ovlastio kardinala Stepinca da u njegovo ime blagoslovi i okruni kip.

Kardinal je zamolio župnika da to bude u crkvi u Krašiću.
23.svibnja 1959. stigao je Gospin kip u župni dvor u Krašiću, a s kipom je donesena i zlatna kruna. Lijepo zamotanu u kuću ga je donijela jedna seljakinja. Župnik je lijepo primijetio da je Gospa poput sv.Petra iz tamnice, mimo četiri stražara unesena neopaženo u kuću.