Želja za užitkom i grubi materijalizam

Cilj je današnjeg čovjeka uživanje do iznemoglosti. Ljudi teže jedino za laganim i udobnim životom. Zato na jednoj strani neće da propuste ni jednog užitka, što im zemlja nudi, a na drugoj strani se klone i straše svake neprilike i teškoće. Put im do crkve postaje sve teži i teži. Služba Božja preduga. Svaki im je prigovor protiv crkve dobar. Kad netko spomene tradicionalni obred odmah biva crna ovca i pronalaze se razni izgovori samo kako bi se opravdala savjest umjesto da se prihvati ljepota drevne Mise. Nedjelja po podne služi samo zabavi. Građani su još gori. Oni jure već u subotu po podne na izlete i ostaju većinom bez nedjeljne sv. Mise. Čovjek postaje životinja, i ponosi se, čim je pao do većeg stupnja živine. Moda je postala izazovno besramna, drska, bez dostojanstva, bez srama i ukusa. A sve joj se klanja. Tako da su se počela i naša, nekad poštena sela, povoditi za gradom. Najstrašnije su pojave toga iživljavanja to što naše majke neće da imaju djece. Neće da se s djecom muče.

Sedam riječi i kreposti

Promisli, dragi čitatelju, s kolikom ljubavlju se Krist zauzimao za svoje mučitelje i neprijatelje. S kolikom blagošću je prigrlio razbojnika koji ga je priznao. S kolikim osjećajem je Majku povjerio zaštiti svoga ljubljenog učenika. S kolikim je žarom posvjedočio kako silno žeđa za spasenjem ljudi. Kakvim je glasom izrekao svoju molitvu i očitovao veličinu svoje bijede božanskom veličanstvu. Kako je savršeno ispunio poslušnost koju je od njega zahtijevao Otac. Kako je svoju dušu predao u blažene ruke Očeve.

U svakoj od sedam riječi možeš zapaziti pouku koja te potiče na neku krepost, a o tome nam govori sveti Petar Alkantarski u svojem djelu o razmatranju:

1. Gospodin Isus Krist: "Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!" Ovdje nas ljubljeni Učitelj poziva na ljubav prema neprijateljima

Bl. A. Stepinac: “… Bog naš uzor. Bog naš život. Bog svjetlo naše na stazama ovoga zemaljskoga života!"

Blaženi Alojzije Stepinac

"Naši bi se ideali mogli sažeti u jednu riječ – Bog! Bog naš uzor. Bog naš život. Bog svjetlo naše na stazama ovoga zemaljskoga života!"

29. prosinac 1956., vrijeme krašičkog sužanjstva

Misli sv. Stepinca

Posebno istančana ljubav prema Bogu, kod Alojzija Viktora Stepinca, vidjela se i za vrijeme njegovog zaručništva sa zaručnicom Marijom Horvat.

Zaruke kakve su uobičajene tad bile u njegovom selu, pred župnikom i dva svjedoka, nikada se nisu ni dogodile. Zlatar Matko Janko je donio prstenje, koji su Alojzije i Marija izmijenili si. Kad je Matko nakon izmjene prstenja rekao neka se poljube, Alojzije se zacrvenio i odgovorio:“To nije sakramenat.“ Alojzijevo držanje na Mariju ostavi duboki dojam „ledene“ ljubavi zbog koje je nju „zeblo“. Alojzije joj je pokušao pojasniti kršćanski moral među mladima koji se vole, ali Mariju su počeli spopadati duševni nemiri. Dne 28. ožujka 1924. piše mu posljednje pismo. Priznaje uzbuđenost i nemir, a što se vidi i po rukopisu. Priopćuje mu da odustaje od ponude, jer ga drži „previše poštenim i plemenitim“, a sebe smatra nedoraslom za njegova visoka moralna načela.

„Činite što vas volja“

Današnji cio svijet kao odjekuje riječima:“Sve vam je dopušteno, činite što vas je volja. Gradite karijere, živite i uživajte u svim vrstama ambicija (izvor ambicija je strast) koje ne služe na slavu Božju. Vrijeme koje trebate dati Bogu predajte zemaljskim brigama i užitcima, a posebno razvratnosti koja se naziva preljub, blud i pornografija.“

Imaju li ove riječi svoju istinsku vrednotu za današnjeg čovjeka?

Za današnjeg čovjeka koji je predan hedonizmu one postaju sve više zlatno pravilo. Više se ne razmišlja da vrijeme koje ti je darovano pripada Bogu i da sve što imaš si dobio od Njega. Takav čovjek ne razmišlja da bi trebao u poniznosti zahvaljivati i služiti se sa svim što ima na slavu Božju već razmišlja o svojim probitcima, uspjesima i prestižu.

Za razliku od njega duhovan čovjeka sve što ima usmjerava prema Bogu. Za njega istinske vrednote nisu prolazne jer svoj pogled je usmjerio prema vječnosti.

Sv. Josip i otajstvo Božića

Kad je Gospa imala tri godine njezini roditelji prikazali su je u hramu. Marija i ostale hramske djevice dosegle su zrelu dob, a prvosvećenik Zaharija proglasio je da je vrijeme da se vrate svojim domovima kako bi se udale.

Marija je sama priznala kako se ona ne može udati jer je dala zavjet trajnog djevičanstva.   Vrlo zanimljivo svećenik prenosi kako se po štapu sv. Josipa prepoznao tko je suprug za Blaženu Djevicu Mariju.   Bog daje posebne milosti onima koje je izabrao za posebna poslanja. Majka Božja je imala najviše poslanje naspram bilo koje stvorene osobe. Ako skupimo sve anđele i svece i njihove milosti, nećemo dobiti milost koja se našla u blaženoj Majci.

Nakon uloge Majke Božje, najbitnija uloga u Božjem planu bila je uloga sv. Josipa: otac Krista djeteta i zaštitnik njegove najčednije majke. Sv. Josip bio je rođen bez ljage istočnoga grijeha, nikad nije počinio aktualni grijeh te je i on dao zavjet djevičanstva.

Msgr. Athanasius Schneider odgovara na bitna pitanja vezana uz krizu vjere

Odgovori jednog od najistaknutijih biskupa Katoličke Crkve, msgr. Schneidera se odnose na pitanje novinara u vezi mise. U svijetu je primijećen porast zanimanja, posebno mladih osoba, prema tradicionalnoj latinskoj misi.

Msgr. Schneider odgovara kako su istina i ljepota sami po sebi privlačni. Mladi žele istinu. Tragaju za njom i žele da im Crkva da istinite odgovore. Oni žude za istinitom ljepotom koja dolazi od Boga. Po prirodi žele herojske stvari. Tradicionalna liturgija je prožeta jasnoćom katoličke vjere, a u isto vrijeme izražava duboko poštovanje i stav svetosti, uzvišenosti.... 

Duh vjere apostola i molitve jasniji je i izraženiji u tradicionalnoj liturgiji....

Biskup daje pojašnjenje zašto je to tako i kako se misa razvijala kroz povijest Crkve.

Odgovara na pitanje smatra li da je kriza vjere povezana s krizom liturgije. Veoma je zanimljiv njegov odgovor na ovo pitanje. U zapisu saznajemo mnogo zanimljivosti. 

"Tko primi jedno od mojih najmanjih Mene prima"

Iz dana u dan slušam dvije teme: 1. zalaganje za udomljavanje djece od istospolnih parova  i 2. mnogo mladih obitelji ne mogu imati djecu. Odlučih napisati post.

Tko je dijete?

Svaki ljudski život od začeća do prirodne smrti je slika Božja. Upravo se stoga zlo ili sotona toliko i bori da uništi taj ljudski život. Stoga borba protiv abortusa i za zaštitu života je jedna od prvih linija bojišnice. Gospodin govori:" Ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko." Dijete je nevinost, radost, svetost, čistoća, blistavost, žrtva vrijedna svakog napora i ljubavi, ono daruje poseban smisao životu čineći ga potpunijim. Bitno je imati i raditi na tome da imamo čisto srce poput djeteta i da gledamo češće dječjim očima kako bismo u malenosti spoznali vrijednost života. Gospodin je također došao kao dijete. Zagledajmo se u djetetovu nježnost, u osmijeh, plač dojenčeta, igru i traženje sigurnosti. Suočimo se s njegovim buntom i shvatimo da su to

Ispovijed – prvi i posljednji čin obnove

Sveti kapucin iz Italije, o. Pio, vrlo je dobro znao koliko je primanje sakramenata bitno za vjerski život.

On je vršio samo jedan apostolat i po tome je bio poznat po cijelom svijetu. Bio je to apostolat dobre ispovijedi. Mnoge je duše učinio sretnima u tom sakramentu. Istina, i danas se, u nekim krajevima, još uvijek mnogo ispovijeda, "Ali malo ima dobrih ispovijedi"!

Jedna gospođa koja je u ispovijedi bila vođena Božjom milošću i riječima ispovjednika, spoznala je kako 10 godina nije dobro ispovjeđena jer je kroz te godina vukla sa sobom teški smrtni grijeh, svjedoči:" Posljedica moga susreta s ocem Pijem bila je ta da sam ponovila sve svoje ispovijedi i obećala da ću promijeniti svoj život. U moju dušu se naselio blaženi mir." - izjavila je ta žena kasnije.

Za nas je poučno da joj je Gospodin udijelio taj mir posredovanjem jednoga svećenika, svoga sluge, u ispovjedaonici.

Najbolji način da se pripremimo za dolazak Gospodina je dobro učinjen ispit savjesti, valjana skrušena ispovijed, za grijehe se iskreno pokajati i izreći ih po vrsti i broju ukoliko imamo teške grijehe, čvrsta odluka da ne griješim više, pokora, zadovoljština, promjena života.

Bitna forma su riječi koje izgovara svećenik: "I ja te odrješujem od grijeha tvojih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga." Nužne za valjanost sakramenta ispovijedi. (Ordo Paenitantiae, Praenotanda, 19.)

Za izvor se koristila i knjiga Doživljena vjera, N.Pavičić

Bezgrješno Srce će trijumfirati na očigled sviju

Gospe mila, pogledaj mlade, ljude u braku i stare gotovo je sve blud zavio u svoj plašt. Sotona napastuje one koji mu se čvrsti u vjeri ne odupru i strovaljuje ih u ponor pakla. Sve je više ljudi koji smatraju da žive u skladu s Bogom predajući se bludu i različitim nečistoćama tijela. U posljednje vrijeme sodoma i gomora, protu prirodno zlo i grijeh dostižu svoj vrhunac provlačeći se i kroz samu Crkvu. Odobrena riječju i djelom od strane mnogih svećenika, kardinala i biskupa riječima: „Tko sam ja da sudim?“,  i ne misleći pri tom da ne sude čovjeka već da trebaju zlo proglasiti zlim djelom ili grijehom! Pozvani smo za zlo reći da je zlo. Ne misle ni na žrtve koje stradavaju u vječnoj pogibelji pri tom njihovom lažnom milosrđu . Neki se čak usuđuju vrijeđati direktno u Boga i reći: „Bog ih je takvima stvorio.“ Zanimljivo! Prema tome Bog proturječi i u djelu stvaranja samome sebi. Grijehe protiv nečistoće tijela osuđuju i Božje zapovijedi, moralna teologija i Božja Riječ.

Zatim tu je i rodna ideologija. Tko s njom upravlja? Odgovor možete saznati OVDJE.

Davidovi psalmi (Domine quis habitabit – tipično i mistično tumačenje)

Na pitanje tko je vrijedan stanovati na svetom mjestu, odgovara sveti psalmist David.

On donosi 10 uvjeta, koji se traže od onoga, koji zalazi u sveto mjesto. Dijeli ih na općenite i posebne.

Općeniti uvjeti su:

1. ne činiti zlo
2. činiti dobro

Posebni uvjeti su:

3. govoriti istinu i ne kleveći (govoriti laž o drugome)
4. ne činiti drugome zla
5. ne sramotiti bližnjega
6. daleko stajati od društva opakih
7. štovati dobre
8. održati zadanu riječ
9. ne davati novac na dobit
10. ne primiti mita

Tko tako radi, potvrđuje psalmist, biti će dostojan stajati na svetom mjestu i bit će do vijeka čestit.

Čistoća nakane i sv. Leonardo

Čistoća nakane bila je još jedna stvar o čijoj je važnosti Leonardo bio potpuno svjestan:

„Gledat ću kao na stvar od najveće važnosti (on piše u XV. poglavlju) da sve čine u danu izvršim, ne samo s nekom dobrom nakanom, nego s čistom i jednostavnom nakanom tako da mogu biti zaslužne pred Bogom i ugodne Njegovu Božanskom Veličanstvu. Vidim da ovome trebam posvetiti najveću pažnju. U očima Božjim jedan čin napravljen s čistom i jednostavnom nakanom vrjedniji je od stotine drugih učinjenih iz nesavršenih motiva. … Stoga ću uložiti sav trud, po Božjoj milosti, kako bih sve svoje čine izvršio s ovom čistom i jednostavnom nakanom koja se sastoji u tome da pokušavam učiniti sve da ugodim Bogu, bez bio kojeg drugog motiva. … Započinjući svako djelo, reći ću „Moj Isuse, milost“ i čineći tako, želim obnoviti jednom zauvijek ovu jednostavnu i čistu nakanu, gledajući samo Boga i ne tražeći ništa osim Njegove dobre volje i ugode.“

Evo nečega što Leonardo kaže o svom velikom životnom djelu, misijama:

Je li eutanazija psihijatrijski tretman?

    Napisao: Alex Schadenberg, izvršni direktor Koalicije za prevenciju eutanazije

Damiaan Denys M.D. Ph.D., predsjednik Nizozemskog društva psihijatara, napisao je komentar koji je objavljen u rujanskom broju časopisa „The American Journal of Psychiatry“ pod naslovom: „Je li eutanazija psihijatrijski tretman“?

Komentari stručnjaka, poput Denysa, o psihijatrijskoj eutanaziji nevjerojatno su važni za zemlje koje, kao Kanada, razmišljaju o proširivanju eutanazije i na ljude s psihijatrijskim problemima.

Denysov komentar temelji se na slučaju udane žene od 42 godine koja je, primajući psihijatrijsku pomoć, zatražila smrt eutanazijom. Psihijatrijski tim, čiji je član bio i Denys, nije odobravao smrt eutanazijom, budući da su postojale mogućnosti liječenja, ali žena je svejedno umrla eutanazijom.

Denys je napisao:

„Iako smo ju intenzivno liječili dvije godine, naš je savjet odbačen. Osam mjeseci kasnije, dobili smo osmrtnicu pacijentice.“

PROPOVIJED 48. Osamnaesta Nedjelja po Duhovima. (Lijek protiv zlih misli– propovijedi sv.Alfonsa Liguoria, crkvenog naučitelja i zaštitnika svih ispovjednika)

               „ Isus prozre pomisli njihove i reče: Zašto mislite zlo u srcima svojim? „ Mt. 9, 4


Danas je u Evanđelju obznanjeno kako je uzeti bio predstavljen Isusu Kristu kako bi ga mogao izliječiti. Gospodin nije izliječio samo njegovo tijelo, već i dušu te mu je rekao: „Utješi se, sinko, oprošteni su ti grijesi tvoji (redak 2).“ Čim su čuli te riječi, neki od pismoznanaca su rekli u svojim srcima: „Ovaj huli na Boga.“ No, naš Spasitelj im je ubrzo dao do znanja da vidi njihove zle misli, rekavši im: „Zašto mislite zlo u srcima svojim?“

Prionimo k temi našeg izlaganja.

Bog vidi najsakrivenije zle misli našeg srca; On ih vidi i kažnjava ih. Ljudski suci zabranjuju i kažnjavanju izvanjske zločine jer ljudi vide samo izvanjsko: „Ljudi gledaju na vanjštinu, a Gospod gleda na srce.“ (1 Knjiga o Kraljevima, 16, 7). Bog zabranjuje i kažnjava zle misli.

U prvoj točki istražit ćemo kada su zle misli grešne, u drugoj točki veliku opasnost po pristanku na zle misli dok ćemo u trećoj točki predstaviti lijek protiv zlih misli.

PROPOVIJED 48. Osamnaesta Nedjelja po Duhovima. – sv.Alfonso Liguori, crkveni naučitelj, propovijeda o velikoj opasnosti po pristanku na zle misli

Đavao, ne djeluje uvijek direktno na misli. Progovara i kroz druge osobe te na taj način djeluje na misli.

„ Isus prozre pomisli njihove i reče: Zašto mislite zlo u srcima svojim? „ Mt. 9, 4

Danas je u Evanđelju obznanjeno kako je uzeti bio predstavljen Isusu Kristu kako bi ga mogao izliječiti. Gospodin nije izliječio samo njegovo tijelo, već i dušu te mu je rekao: „Utješi se, sinko, oprošteni su ti grijesi tvoji (redak 2).“ Čim su čuli te riječi, neki od pismoznanaca su rekli u svojim srcima: „Ovaj huli na Boga.“ No, naš Spasitelj im je ubrzo dao do znanja da vidi njihove zle misli, rekavši im: „Zašto mislite zlo u srcima svojim?“

Prionimo k temi našeg izlaganja.

Bog vidi najsakrivenije zle misli našeg srca; On ih vidi i kažnjava ih. Ljudski suci zabranjuju i kažnjavanju izvanjske zločine jer ljudi vide samo izvanjsko: „Ljudi gledaju na vanjštinu, a Gospod gleda na srce.“ (1 Knjiga o Kraljevima, 16, 7). Bog zabranjuje i kažnjava zle misli.

U prvoj točki (vidi ovdje) istražit ćemo kada su zle misli grešne, u drugoj točki veliku opasnost po pristanku na zle misli dok ćemo u trećoj točki predstaviti lijek protiv zlih misli.

PROPOVIJED 48. Osamnaesta Nedjelja po Duhovima. – O ZLIM MISLIMA (propovijedi sv. Alfonsa Liguoria, crkvenog naučitelja i zaštitnika svih ispovjednika)

     „ Isus prozre pomisli njihove i reče: Zašto mislite zlo u srcima svojim? „ Mt. 9, 4

Danas je u Evanđelju obznanjeno kako je uzeti bio predstavljen Isusu Kristu kako bi ga mogao izliječiti. Gospodin nije izliječio samo njegovo tijelo, već i dušu te mu je rekao: „Utješi se, sinko, oprošteni su ti grijesi tvoji (redak 2).“ Čim su čuli te riječi, neki od pismoznanaca su rekli u svojim srcima: „Ovaj huli na Boga.“ No, naš Spasitelj im je ubrzo dao do znanja da vidi njihove zle misli, rekavši im: „Zašto mislite zlo u srcima svojim?“

Prionimo k temi našeg izlaganja.

Bog vidi najsakrivenije zle misli našeg srca; On ih vidi i kažnjava ih. Ljudski suci zabranjuju i kažnjavanju izvanjske zločine jer ljudi vide samo izvanjsko: „Ljudi gledaju na vanjštinu, a Gospod gleda na srce.“ (1 Knjiga o Kraljevima, 16, 7). Bog zabranjuje i kažnjava zle misli.

U prvoj točki istražit ćemo kada su zle misli grešne, u drugoj točki veliku opasnost po pristanku na zle misli dok ćemo u trećoj točki predstaviti lijek protiv zlih misli.

Ako se ne obratite, svi ćete jednako propasti

                                                     Sakrament pokore ili sv.Ispovijedi

Sveta Marija Ana je kao djevojčica ostala bez roditelja i već tad je Bogu zavjetovala djevičanstvo. Živjela je kod kuće asketski život u molitvi. Blistala je čestitošću života, a ipak je u želji da ispašta više za grijehe drugih ljudi nego svoje, dragovoljnim trpljenjima i posebno čestim postovima trapila djevičansko tijelo, mučila oštrim pasom i do krvi krotila jakim bičevanjem. Bila je član Trećeg reda svetog Franje.

Natovarena teškim križem išla je od postaje do postaje patnika Isusa Krista proživljavajući bol Božanskoga Otkupitelja, i uzvraćajući ljubavlju za beskrajnu ljubav gorke je suze prolijevala.

Ležeći kadšto na tlu, kad što na golim daskama, ona je kratko uživala u snu jer veći dio noći je, klečeći na koljenima – uzdignuta duha i duše Bogu, provodila u usrdnim molitvama i razmišljanju o nebeskim stvarima.

Osobito u naše vrijeme ne shvaćamo ovu vrstu pokorničkog života kako treba, niti ga cijenimo kako treba, štoviše mnogi danas do toga malo drže ili preziru i posve zanemaruju.

Nije lako, ali pomoći će nam opet Ona, Majka!

Sv. Bernardo kliče: „O bio ti tko mu drago, pa na te navale vjetrovi napasti ili se nasučeš na hridi teškoća: Respice Stellam, voca Mariam! - Svrni pogled svog srca na Zvijezdu, zazovi Mariju! Ako te bacaju valovi oholosti, ambicije, svađe, zavisti . .. ako te muči nečovječna zloća, zastiđuje rugoba vlastite savjesti, straši užas suda, guta vir tuge i očaja: Cogita Mariam! - Misli na Mariju! . . .“

Možda rijetko u kojem djelu nalazimo tako iskrenu prošnju, tako bolan vapaj i krik za oslobođenjem, kako je to napisano u Goetheovom „Faustu“. Jadna je Margareta prevarena, duboko ponižena i razočarana. Grijeh je nije usrećio, već naprotiv ispunio neizrecivom nostalgijom i tugom . Iz tog se duševnog stanja vinuo krik Bezgrešnoj: „Prikloni lice, Bogorodice; Djevo i jada se spomeni mog!“ Margaretinu molitvu ponavljali su toliki i tolike. Vjerujem da se Bezgrešna nije oglušila, već opet i opet satrla glavu zavodniku sotoni koji se vječno diže protiv Boga i njegova kraljevstva u dušama. Molimo je s pouzdanjem i mi! Jedan je suvremeni pisac u predvečerje svog života Majci Božjoj u čast napisao ove riječi: „Ti si, o Marijo, neviđeni Cvijet, koji svojom ljepotom čarom vječno privlačiš pčele ...

Novi reality show

Slijedeće godine na danskoj televiziji (komentar: iako se čini daleko, Danska, svijet je postao globalno selo pa bi brzo reality show mogao doći i do nas. Osobito ako uzmemo u obzir da Hrvatska ima najvelikodušniji zakon o izvantjelesnoj oplodnji. Čak 6 besplatnih postupaka, od kojih dva pokušaja moraju biti u prirodnom ciklusu i to sve do 42. godine života žene. Zakon o umjetnoj oplodnji je izglasan 13. srpnja 2012. ) Kanal 4 debitirat će novi reality show.

Program je usmjeren protiv tradicionalne obitelji te promiče promiskuitetni životni stil. Tu činjenicu ne skrivaju ni njegovi tvorci koji svoje "remek – djelo" reklamiraju kao odmak od tradicionalnog obiteljskog modela.

Sadržaj programa je pronalaženje djetetova oca, ali samo da bi se ono moglo začeti. Za odabir partnera odgovoran je tim stručnjaka koji traže kandidata za djetetova oca prema kriterijima žena koje sudjeluju u programu.

Memoria Dei

Sveti Benedikt – mistik, monah, utemeljitelj Reda benediktinaca, Bog je preko njega već za vrijeme njegova života učinio mnogo čuda....

U središtu je tvrdnja svetog Benedikta: "Želimo li doći k vrhuncu savršene poniznosti, summae humilitatis, i brzo dospjeti do nebeskog uzvišenja do kojeg se dolazi poniznošću sadašnjeg života, onda moramo to djelima posvjedočiti. Ukoliko smo ozbiljni, češće podrazumijeva to i borbu s Bogom prsa u prsa (Taulero govori o "ljubavnom klinču") jer iziskuje hrabrost od onoga koji istinski želi biti ponizan. Duhovna borba u kojoj osoba biva pobijeđena prepuštajući se sve više Gospodaru."

"Prvi stupanj poniznosti je onaj u kome čovjek ima uvijek pred očima strah Božji i pomno se čuva da to ne zaboravi. U svom srcu neprekidno razmišlja kako će oni koji prezru Boga gorjeti zbog svojih grijeha u paklu te se bez prestanka sjeća svih Božjih zapovijedi. Neka svi budu svjesni da Bog svakog časa s neba gleda na njega..."

Memoria Dei možemo živjeti samo tako da smo neprekidno svjesni kako je Bog neprekidno prisutan u našem životu i kako nas neprekidno s ljubavlju promatra s neba.

Gostujući autor–more, plaže

Mali Lošinj – jedna od mnogih lijepih plaža i šetnica

Vrijeme je kad mnogi traže odmor na plažama mora, jezerima i bazenima. No, jesu li plaže uistinu za katolike?

Ne, plaže na morima, jezera i bazeni nisu za katolike.

Zašto? Zato što dušu vode u pogibelj grijeha bluda i Crkva je tako naučavala kroz skoro 2000 godina. Na žalost, ne znam kad, dogodilo se djelomični prekid s tom tradicijom Crkve, tako da se danas o tome malo priča.

Jedino ispravno kupanje je odvojenost muških i ženskih plaža, kao i prikladna odjeća za kupanje (što današnji kupaći kostimi sigurno nisu).  O čemu možete pročitati i OVDJE.

Oni koji se bore protiv tog nauka Crkve  imaju neke svoje argumente, koji se vrlo lako mogu pobiti: