petak, 2. kolovoza 2019.

Što znači pravo štovanje Srca Isusova prema sv. Franji Saleškom?


Pravo štovanje Srca Isusova znači sadržati mir, ne tužiti se i biti radostan ako:

1. si nepoznat i ne obaziru se na Tebe
2. se misli da Te ne mogu ni za što upotrijebiti
3. te ne pitaju za mišljenje
4. nemaju povjerenje u Tebe
5. ti se daju najniži poslovi i posljednje mjesto
6. ti se samo rijetko kaže koja ljubazna riječ.

Izvor: misli Franje Saleškog (u znaku susreta)

Budući je viši cilj zbog kojeg je pokrenut blog ostvaren, što mi je drago, mogu se povući. Na srce vam stavljam i molim vas da molite za duhovna zvanja posebno Reda Kćeri Srca Isusova, čije geslo naziv bloga nosi kao i za sve tradicionalne zajednice muškeženske. 21.8. ću tako zaokružiti tri godine intenzivnog rada uz zahvalnosti najprije Bogu i Djevici Mariji, cijelom nebu, a potom suradnicima (ovdje mislim i na gostujuće autore i prenositelje korisnih informacija) od kojih su neki bili bliži. Prepoznat će se sami… Njima dugujem posebnu zahvalnost za njihov rad za duše. Od svega srca zahvaljujem i vama čitateljima. Vjerujem da smo zajedno, a pozvani smo na to, svakim danom makar mali korak bolji. Sveta tradicija je moja ljubav, ali kako rekoh potrebno je slijediti Božju volju jer kad god djelujemo suprotno pogrješno djelujemo. Neka nas Gospodin vodi i blagoslovi i usmjerava svojim putem, putem križa, kamo nam je ići te se nađemo u vječnosti, u nebu. Za Jedno u molitvi! 

Danas je i prvi petak i Gospin dan pa stoga dva teksta.

POTPUNO PREDANJE U SVOJSTVU ROBA
Potpuno predanje zahtijeva od osobe predati se sasvim po Majci Mariji Isusu. Kao što je rob podložan gospodaru tako je potrebno da se po Majci Mariji predamo Gospodaru, Trojstvenom Bogu.
Sve činiti s Majkom Marijom, u Mariji, za Mariju, po Mariji. Biti potpuno Marijin rob. To znači biti rob riječi koju smo na krštenju dali i potvrđivali od tada; znači biti rob božanske časti u koju smo uvedeni po milosti; to znači biti rob savjesti, glasa Božjega i dužnosti koju pobožno primamo i vršimo. (mons Garnier, biskup Lucona, Pastirsko pismo, 11. ožujka 1922)



Postoje tri vrste ropstva.
Prvo ropstvo je po naravi – ljudi, dobri i zli, robovi su Božji na taj način
Drugo ropstvo je prisilno ropstvo – đavli i osuđenici, robovi su Božji na taj način
Treće ropstvo je ljubavi i volje - ono po kojemu se mi moramo posvetiti Bogu po Majci Mariji, na najsavršeniji način kojim se jedno stvorenje može poslužiti da se preda svom Stvoritelju.

Velika je razlika između sluge i roba. Sluga traži plaču za svoje usluge, a rob je nema.
Sluga je slobodan da napusti gospodara kad god hoće, a rob mu je predan zauvijek.
Sluga ne daje pravo gospodaru nad smrću i životom svoje osobe, a rob se predaje sav i to tako da bi ga njegov gospodar mogao i usmrtiti, a da ga za to vlast ne bi uznemiravala.
Jasno se vidi da takva ovisnost prisilnog roba može pristajati jedino čovjeku prema njegovom Stvoritelju. Zato kršćani nemaju takvih robova. Imaju ih samo Turci i idolopoklonici.
Sretna i tisuću puta je sretna plemenita duša koja se posveti Isusu po Majci Mariji u svojstvu roba ljubavi, pošto je krštenjem zbacila sa sebe tiransko vražje ropstvo!

Sveti Ljudevit Marija Grignion Montfortski