srijeda, 2. kolovoza 2017.

Je li Müllerovo pismo spasilo motuproprij Summorum Pontificum? Zašto je kardinal vjerojatno učinio uslugu FSSPX-u i zajednicama Ecclesia Dei?



Je li kardinal Müller svojim posljednjim službenim činom kao pročelnik Kongregacije za nauk vjere spasio motuproprij Summorum Pontificum?

(Rim) Baciti pogled iza kulisa u Vatikanu počesto je vrlo teško. To vrijedi i za najnovije objave o navodnim nakanama pape Franje da povuče motuproprij Summorum Pontificum i da Tradiciju i tradicionalni obred u Crkvi odgurne u onaj kutak u koji je bila protjerana prije 1988. godine. Odgovarajuća izvješća iz službenih crkvenih medija, ali i iz New York Times-a dogodila su se istodobno s otpuštanjem kardinala Gerharda Müllera s mjesta pročelnika Kongregacije za nauk vjere. Što je na stvari s ovim planovima i u kojem odnosu stoje oba događaja?

Kronologija događaja:

30. lipnja

Dana 30. lipnja kardinala Müllera papa Franjo primio je u audijenciju. Susret je trajao samo minutu. Na „neprihvatljiv“ način, kako je kasnije rekao sam Kardinal, Papa mu je priopćio da ga otpušta iz službe pročelnika Kongregacije za nauk vjere, ne navodeći razloge za to. Kao prigoda iskorišten je kraj Müllerova prvoga petogodišnjega mandata na čelu Kongregacije za nauk vjere.


1.srpnja


Dana 1. srpnja kardinal Burke zaredio je kandidate Svećeničkog bratstva sv. Petra za svećenike

Dana 1. srpnja Papa Franjo objavio je ime novoga pročelnika Kongregacije za nauk vjere. Istoga dana Medias Catholique u Francuskoj izvijestio je o jednome pismu koje je kardinal Müller kratko prije svoga otpuštanja – još u službi pročelnika Kongregacije i time i predsjednika Papinskoga povjerenstva Ecclesia Dei za zajednice staroga obreda – uputio Svećeničkome Bratstvu sv. Pija X. (FSSPX). Pismo je rezultat plenarnoga zasjedanja Kongregacije za nauk vjere iz sredine svibnja i Bratstvu sv. Pija X. postavlja uvjete za kanonsko priznanje od Svete Stolice koje je Bratstvo u prošlosti već više puta odbilo. Stvar podsjeća na deja-vu situacije od 20. lipnja 2012. kada se činilo da je ujedinjenje između Bratstva sv.Pija X. i Rima na dohvat ruke. Tada je još Benedikt XVI. upravljao u Vatikanu, a pročelnik Kongregacije za nauk vjere nije bio Müller, nego kardinal William Levada kojega se danas gotovo nitko ne sjeća. Zbog zapanjujućih paralela s 2012. godinom najprije se sumnjalo u ovu vijest.

6. srpnja

Dana 6. srpnja Bratstvo sv. Pija X. potvrdilo je doduše preko svojeg Obavijesnoga ureda DICI postojanje Müllerova pisma koje je 26. lipnja primio Generalni poglavar FSSPX-a, biskup Bernard Fellay. Pismo spominje tri uvjeta za kanonsko priznanje Bratstva sv.Pija X. DICI ih je objavio ovako:
  • Od članova FSSPX-a zahtijeva se Professio fidei iz 1988. godine. Professio fidei iz 1962. nije dostatna.
  • Novi tekst Doktrinarne izjave mora sadržavati paragraf kojim potpisnici izričito izjavljuju da priznaju učenja Drugoga vatikanskoga sabora i pokoncilskoga vremena, priznajući ovim doktrinarnim učenjima stupanj prihvaćanja koji im pripada.
  • Članovi FSSPX-a moraju priznati ne samo valjanost, nego i ispravnost obreda svete Mise i sakramenata prema Novus Ordu. Doslovno to znači: „U suglasju s liturgijskim knjigama koje su promulgirane nakon Drugoga vatikanskoga sabora“.
7.srpnja

Dana 7. srpnja – na desetu obljetnicu motuproprija Summorum PontificumLa Croix, dnevnik Francuske biskupske konferencije, objavio je članak „Le pape François réfléchit à lavenir du motu proprio“ (Papa Franjo razmišlja budućnosti motuproprija). To je članak čija je objava bila poput bombe.

Prema pisanju dnevnika La Croix papa Franjo namjerava revidirati motuproprij Summorum Pontificum. Papi smeta središnja točka motuproprija: sloboda pojedinoga svećenika da može birati između redovitoga i izvanrednoga oblika Rimskoga obreda. Ova sloboda koju je Benedikt XVI. priznao svakomu svećeniku Katoličke Crkve u očima njegovoga nasljednika jest izvor „napetosti“ u biskupijama i župama.

Jačanje Tradicije kako bi je se oslabilo?

La Croix dao je naslutiti da papa Franjo koji, kako je već poznato, niti gaji simpatije prema držanju staroga obreda, a ni prema zajednicama Tradicije, teži za ujedinjenjem s Bratstvom sv. Pija X. kako bi postigao suprotan učinak od onoga što bi to djelo na prvi pogled dalo pretpostaviti. Ujedinjenje bi kritičari držali daljnjim jačanjem Tradicije. Franjo, kako izvješćuje La Croix, teži pak za ujedinjenjem s ciljem većega unutarcrkvenoga manevra protiv Tradicije. Zašto baš Franjo, od kojega to nitko ne bi ni očekivao, u prošlim godinama uporno želi ovo ujedinjenje, bila je zagonetka mnogim promatračima.


Koje planove ima papa Franjo?

Pri tome, piše Le Croix, Franju su uplašila izvješća da su upravo mladi katolici koji ozbiljno shvaćaju svoju vjeru skloniji staromu Obredu.

Prema dnevniku La Croix Papina je nakana biti velikodušan prema Bratstvu sv. Pija X. i priznati ga kao osobnu prelaturu. Istodobno pak želi povući motuproprij Summorum Pontificum u centralnoj točci. „Subjektivni“ izbor pojedinoga svećenika treba se povući i celebraciju tradicionalnoga Obreda ograničiti na osobnu prelaturu.

Jesu li La Croix jednostavno zaboravio takozvane zajednice Ecclesia Dei, staroobredne zajednice koje se već nalaze u zajedništvu s Rimom ili su se uvijek nalazile?

Dnevnik Francuske biskupske konferencije dao je naslutiti da će postojati nova podjela interesnih sfera koju Papa želi ostvariti s Bratstvom sv.Pija X. Ono bi dobilo jednu vrstu gotovo monopola na Tradiciju kako je u organizacijskom obliku dobrim dijelom i bio slučaj prije motuproprija Ecclesia Dei – doduše bez kanonskoga priznanja i s kritikom da su sekta. Papinsko povjerenstvo Ecclesia Dei odonda je nadležna barem za staroobredne zajednice u Crkvi nastale nakon 1988. godine.

I kod pape Franje kao i u Bratstvu sv. Pija X. postoji nesklonost prema takozvanim zajednicama Ecclesia Dei. Namjerava li Papa iskoristiti Bratstvo sv. Pija X. i upotrijebiti ga protiv zajednica Ecclesia Dei? Celebracija prema starome obredu tolerirat će se, kako izvješćuje La Croix, samo u okviru osobne prelature. Dijecezanski i redovnički kler izvan prelature smiju samo služiti Misu prema Novus Ordu.
Još je jasniji bio Ross Douhat u New York Timesu od 16. srpnja (online već 15. srpnja). Prema NYT kolumnistu Franjo želi progurati jedinstvo s „polushizmatičkom skupinom koja celebrira latinsku Misu“ kako bi „ dokinuo pretkonsilsku liturgiju za svakoga“. Franjo koristi Bratstvo sv. Pija X. kako bi Tradiciju stavio u karantenu. Douhat doslovno:
[…] effectively using the S.S.P.X. to quarantine traditionalism.”

„Čišćenje pred vlastitim pragom“ s novom bi oštrinom zažarilo bojišnice i dovelo do suprotnosti od onoga što je Benedikt XVI. želio postići motuproprijem Summorum Pontificum: „Crkva“ bi se ponovno „očistila“ od staroga Obreda i isključivo bi bila novoobredna. „Pelagijanci“, koji „broje Krunice“ i koji trče za neshvatljivom „modom“ staroga Obreda, tako glasi procjena pape Franje, trebaju – ako ne u cjelini, ono barem dobrim dijelom – biti koncentrirani lijepo čisto i pregledno samo u osobnoj prelaturi u ruci Bratstva sv. Pija X.

Je li pri tome posrijedi izmišljeni horor scenarij? Što je trebao i želio dnevnik La Croix postići ovim člankom baš u ovo vrijeme? Misli li papa Franjo uistinu tako ili su to samo neki od njegovih suradnika koji u glavi imaju takve željene scenarije i koji ih Papi preporučuju? Ako Franjo želi ujedinjenje s Bratstvom sv. Pija X., iako prema dnevniku La Croix i New York Timesu sa sumnjivim nakanama, zašto dopušta da ujedinjenje propadne u posljednjim koracima zbog Müllerova pisma? I zašto upravo preko pročelnika Kongregacije za nauk vjere kojega on istodobno tjera?

Je li kardinal Müller osujetio Papine planove protiv Tradicije?

LifeSiteNews dao je neki dan ovim događanjima nov način čitanja. LifeSite News potvrdio je nakanu pape Franje koju su spomenili La Croix i New York Times: operacijom ponovnoga uključenja Svećeničkoga bratstva sv. Pija X. Franjo želi ići protiv Tradicije i povući motuproprij Summorum Pontificum u centralnim točkama.

Je li kardinal Müller spasio Summorum Pontificum?

Pismo kardinala Müllera Bratstvu sv.Pija X. bio je naprotiv, kako izvješćuje LifeSite News, hitac zastrašivanja. Posrijedi je bila namjerna provokacija pročelnika Kongregacije za nauk vjere kako bi osujetio Papine nakane i zaštitio Bratstvo sv. Pija X. od fatalnoga koraka za njih, zajednice Ecclesia Dei i cijelu Crkvu.

Kardinal Müller svojim posljednjim službenim činom kao pročelnik Kongregacije za nauk vjere, njegovo pismo nosi nadnevak od 20. svibnja, nije naškodio Tradiciji, nego joj je učinio uslugu. Njegova je nakana bila spasiti motuproprij Summorum Pontificum.

Prema LifeSite News-u kardinal Müller želio je spriječiti sporazum između Svete Stolice i Bratstva sv. Pija X. kojim bi se ustanovila osobna prelatura. Takav sporazum već je bio u završnoj fazi tako da je biskup Fellay , Generalni poglavar FSSPX-a, računao s predstojećim ujedinjenjem.

Ujedinjenje s FSSPX-om, piše LifeSite News, La Croix i New York Times, značilo bi potapanje motuproprija Summorum Pontificum. Pismo kardinala Müllera stoga nije bilo usmjereno „protiv Fellaya, nego protiv sporazuma“ između Fellaya i pape Franje.

Papa Franjo bio je „jako bijesan“ zbog Müllerova pisma zbog čega – piše LifeSite News – mnogi čak misle da je pismo za Franju bila kap koja je prelila čašu i dala posljednji poticaj da Müllera otpusti s mjesta pročelnika Kongregacije.

Premda su stvari još dosta složenije, kronološki tijek događanja ipak dopušta ovakvo čitanje.

U vremenu koje predstoji bit će nam jasnije je li to bilo točno.

Tekst: Giuseppe Nardi