Zbunjeni se katolici moraju sjetiti da je Naša Gospa rekla: „Na kraju će moje Bezgrješno Srce pobijediti!“
Mnogi se pravi katolici ovih dana, iz redova laika i svećenstva u Kanadi, Sjedinjenim Američkim Državama i prekomorskim zemljama, sve više osjećaju kao bez pomoći i bez ikakvog vidljivog rješenja. Za sve je njih to strašno uznemirujuća situacija jer vide mnoge crkvene službenike i organizacije te pojedine katolike kako otpadaju i priklanjaju se duhu svijeta. Čini se da je otpadništvo (apostazija) nahrupilo na crkvene službenike, župljane i urede kancelara.
Mnogi od naše prave katoličke braće ne gledaju više u biskupe i svoje svećenike za pomoć u nemiru koji osjećaju i gladi koju proživljavaju za čistim, jednostavnim katoličanstvom za koje su očekivali da će ga se naviještati, učiti i živjeti na razini župe, u katekizmima, u liturgijskom i molitvenom životu župe, u knjigama i propovijedima koje im se nude u katoličkoj zajednici i u uzornim životima koje su naučeni tražiti u onima koji javno ispovijedaju evanđeoske savjete.
Kako to otac Paul Crane, S.J., urednik Christian Ordera, kaže tako prikladno: „Nije samo slučaj gladnih ovaca koje gledaju gore i ne bivaju nahranjene. Danas se gladne ovce niti ne trude gledati gore, toliko su sigurne da neće biti nahranjene. Experientia docet, znaju iz gorkog iskustva da nema smisla to raditi.“
I otac Crane nadalje objašnjava: „Uvelike je to na njihov račun, i to u ogromnoj mjeri, da su se oni, unatoč frustraciji koja ih salijeće, držali čvrsto vjere svojih otaca, vjere za koju su engleski mučenici umrli. Po mojem su mišljenju današnji katolici koji se tako čvrsto drže svoje vjere, često protiv svih izgleda, pravi mučenici našega vlastitoga vremena. Neka ih Bog za to blagoslovi.“
Uvelike je to na račun pravovjernih katolika da su se držali vjere, unatoč lošem primjeru, krivovjernom učenju, heteropraksiji „moderne katoličke“ župe.
Što svaki pravi i odani katolik može napraviti?
Moramo moliti. U Fatimi je Naša Gospa ustrajala na Krunici, barem pet desetica Krunice svaki dan. Moramo moliti jer je molitva ta po kojoj ćemo spasiti svoje duše. „Onaj koji moli, bit će spašen. Onaj koji ne moli, bit će osuđen“ rekao je sv. Alfonz de Liguori. Ovo je posebno istinito u naše vrijeme jer živimo u vremenu otpada, Velikog otpadništva (apostazije), predviđenog u Svetom pismu kada bi čak i izabrani bili zavedeni, kada bi to bilo moguće.
Naša je Gospa obećala sv. Dominiku i blaženom Alanu da, ako budemo molili Krunicu svakoga dana, ne ćemo pasti u krivovjerje. I, ako je netko već pao u krivovjerje, to jest, ako je bio zaveden od đavla i njegovih sljedbenika da niječe članak vjere tako da bi, ako bi ustrajao u toj zabludi, bio odveden u pakao, Naša je Gospa obećala da, ako bude molio Krunicu, ne će dugo ostati u krivovjerju.
Molitva, osobito Krunica, važnija je za sve nas danas nego ikada.
Istina je da će nekolicina, ostatak vjernika, ostati čak i u vrijeme otpadništva (apostazije) u punom jeku i osvajanja antikristove pobijede diljem svijeta, koja će se sigurno dogoditi ako papa uskoro ne da naredbu da se posveti Rusija.
Sve što papa treba učiniti jest dati naredbu, pod prijetnjom ekskomunikacije, svim katoličkim biskupima da posvete Rusiju istoga dana u svečanoj, javnoj ceremoniji.
Ako neki biskupi ne budu surađivali, njihova suradnja ne bi bila nužna jer bi bili ekskomunicirani i time više ne bi bili katolički biskupi.
I čini se da je jedino nužno da papa da naredbu biskupima da se pokore zahtjevima Naše Gospe kako bi se dogodilo obraćenje Rusije i kako bi svijetu bio dan mir. Naravno, on sam mora osobno provesti ovu naredbu naše Gospe.
Sestra Lucija nije zahtijevala da papa mora čekati dok ne bude imao pristanak biskupa prije negoli ih formalno zatraži, već je rekla da je na papi da izda naredbu. Da se ta naredba izda, uz papinu vlastitu poslušnost, sve je što je potrebno. Citiram iz njezinog pisma od 29. svibnja 1930. godine ocu Bernardu Goncalvesu, njezinu ispovjedniku:
„Dobri Bog obećava prekinuti progon Rusije ako se Sveti Otac udostoji napraviti i narediti da biskupi katoličkog svijeta obave svečani i javni čin zadovoljštine i posvećenja Rusije Presvetim Srcima Isusa i Marije i uz to da Njegova Svetost obeća da će poslije kraja progonstva odobriti i preporučiti izvršavanje već navedene pobožnosti zadovoljštine“ (t. j. Prvih pet subota).
Moramo, dakle, moliti za papu, moramo za njega moliti osobito Krunicu jer će prva pobjeda Naše Gospe biti poslušnost pape. I sada papa oklijeva zato što je progonjen.
Budući da nam Fatimska poruka kaže da će papa biti progonjen, moramo ga osloboditi od njegovih progonitelja kao što su prvi kršćani oslobodili sv. Petra moleći za njega i anđeo ga je oslobodio iz Herodova zatvora zbog njihovih neprestanih molitava.
Tekst: Otac Nicholas Gruner, S.T.L., S.T.D. (Cand.)
Članak je preveden i ponovno objavljen s dozvolom Fatima Centra – www.fatima.org
