Od samog početka masoni su pokušavali zataškati i zamračiti ono što se zbilo u Fatimi iako im to nije pošlo za rukom
(ReL/InfoCatolica) Prošlo je već sto godina i danas se upozorava na posljedice komunizma. Međutim, u ono vrijeme Blažena Djevica dala je trima malenim pastirima i cijelome svijetu svoju poruku. Od samoga početka masoni su pokušavali ušutkati svjedoke i zamračiti ono što se zbilo u Fatimi premda im to nije pošlo za rukom. O tome izvješćuje Cari Filii News:
Od početka 20.stoljeća u Portugalu su imala utjecaj politička i ideološka antiklerikalna strujanja povezana s masonskim ložama koje su pokušavale iščupati vjeru iz srdaca pučanstva. Ukazanja iz 1917. u Fatimi pojavljuju se u političkoj i društvenoj klimi koja je bila otvoreno protukatolička.
Ugnjetavanje onih čije su žrtve bile portugalski katolici uklapaju se u europski kontekst virulentnog antiklerikalizma i u portugalski kontekst prastare borbe protiv Crkve.
Možemo se vratiti do početka te borbe kod markiza de Pombala, kraljeva diplomata koji je postao premijer Jospa I.
Laicistički duh
Član portugalskih masonskih loža suprotstavljao se Crkvi i isusovcima. Napomenimo da je potres u Lisabonu (1755.) uništio gotovo cijeli grad i usmrtio više od 15.000 žitelja.
Za Pombala i prosvjetiteljske filozofe kao Voltairea ovaj je potres odmah poslužio kao izlika da se dokaže da Bog ne postoji: kako je mogao dopustiti jednu takvu katastrofu? Iskoristio je obnovu glavnoga grada da bi istjerao isusovce i domogao se crkvenih dobara.
Antiklerikalni se duh tako malo pomalo ukorijenio u Portugalu koji je pak s druge strane bio pun vjerskih tradicija, što stvara čudnu suprotnost s velikom pobožnošću seljaštva.
Stari kršćanski svijet napadnut sa svih strana
Kriza se ponovno produbila početkom XX stoljeća. Dok je Francuska vlada poduzimala mjere protiv katolika (protjerujući redovničke zajednice), u Portugalu se širila velika politička uznemirenost.
Kralj Karlo I i prestolonasljednik ubijeni su 1908., Manuel II. izgnan je 1919. i proglašena je laicistička i protukršćanska republika prema uzoru na Francusku republiku – iz 1905. – preuzevši njezine antiklerikalne zakone koje je vlada prilagodila.
Članovi portugalske izvršne vlasti gotovo su svi pripadali masonskim ložama i bili su odlučni izravno se suprotstaviti Crkvi. A tu nahrupu ne vidimo samo u Portugalu; stari kršćanski svijet napadnut je sa svih strana: u Francuskoj, Italiji, Španjolskoj i Meksiku, na različite načine i s različitim naglascima.
Opasnost od ukazanja
Gospina ukazanja trima pastirima zazvonila su kao alarm, odmah su oživjela revnost puka koju je vlada pokušavala uništiti i podsjetila su narod na vlastite kršćanske korijene. Lokalni i nacionalni tisak zataškao je vijest i kasnije ju je nastojao diskreditirati kada se posvuda proširila i kada su počeli pristizati hodočasnici.
Masonske vlasti vidjele su veliku pogibelj za vlastite interese u Fatimskim ukazanjima koja su na to mjesto privlačila tisuće ljudi usprkos propagandističkoj kampanji protiv malenih pastira.
Budući da bi se sručila lavina kritika i protiv manjih javnih manifestacija kršćanske vjere, ne čudi da su vidioci utamničeni u kolovozu 1917.
Upravitelj Vila Nova de Ourém, Artur de Oliveira Santos bio je notorni antiklerikalac i također „sin udovice“. Jasno da nije mogao podnijeti da se na teritoriju pod njegovom upravom događaju ukazanja i da se ponovno rađa „nečasna i sramotna“ vjera. Nije mogao ostati miran s obzirom na pogibelj gubitka vlastitoga položaja.
Vidiocima se prijeti smrću
Santos zahtijeva da vidi djecu 11.kolovoza, čime se obvezuje roditelje mladih vidjelaca da iz Fatime dođu u Vila Novu. Ispitivanje je puno nasilja. Oliveira Santos prijeti jednom po jednom vidiocu da će ih baciti u kotao vrelog ulja ako ne kažu tajne s ukazanja.
Dana 13. kolovoza dogodilo se novo ispitivanje u župnikovoj kući u nazočnosti upravitelja koji je nastojao omesti da se djeca vrate na polje. Nakon ispitivanja prisilio je djecu da se popnu na njegovu kočiju kako bi išli u Cova da Iriju, ali prije nego su stigli promijenio je smjer i uputio se prema svojoj kući u Vila Novi. Kada su stigli njegovoj kući, djeca su sišla i on ih je zatvorio u svojoj vlastitoj kući.
Veliki pritisak na vidioce
Ispitivanja će se opet nastaviti kada djeca budu zatvoru kako bi se produžio psihološki pritisak koji je vršio taj dužnosnik.
Tako ih je želio navesti da kažu da su ukazanja bila samo šala. Djeca ništa nisu rekla i nisu izdala nijednu tajnu što je upravitelja jako razljutilo.
Veliko mnoštvo ljudi okupilo se na mjestu ukazanja i otpočelo je demonstrirati. Puk je bio na strani vidjelaca tako da ih je Oliveira Santos oslobodio 15. kolovoza.
Utamničenje nije omelo ukazanje od 13.kolovoza i neobjašnjive pojave koje su vidjele tisuće ljudi dva mjeseca prije „plesa sunca“ kojemu je nazočilo ogromno mnoštvo ljudi i čime se zadao odlučni udarac antiklerikalnoj politici regionalnih vlasti.
