Đavao, ne djeluje uvijek direktno na misli. Progovara i kroz druge osobe te na taj način djeluje na misli.
„ Isus prozre pomisli njihove i reče: Zašto mislite zlo u srcima svojim? „ Mt. 9, 4
Danas je u Evanđelju obznanjeno kako je uzeti bio predstavljen Isusu Kristu kako bi ga mogao izliječiti. Gospodin nije izliječio samo njegovo tijelo, već i dušu te mu je rekao: „Utješi se, sinko, oprošteni su ti grijesi tvoji(redak 2).“Čim su čuli te riječi, neki od pismoznanaca su rekli u svojim srcima: „Ovaj huli na Boga.“ No, naš Spasitelj im je ubrzo dao do znanja da vidi njihove zle misli, rekavši im: „Zašto mislite zlo u srcima svojim?“
Prionimo k temi našeg izlaganja.
Bog vidi najsakrivenije zle misli našeg srca; On ih vidi i kažnjava ih. Ljudski suci zabranjuju i kažnjavanju izvanjske zločine jer ljudi vide samo izvanjsko: „Ljudi gledaju na vanjštinu, a Gospod gleda na srce.“ (1 Knjiga o Kraljevima, 16, 7). Bog zabranjuje i kažnjava zle misli.
U prvoj točki (vidi ovdje) istražit ćemo kada su zle misli grešne, u drugoj točki veliku opasnost po pristanku na zle misli dok ćemo u trećoj točki predstaviti lijek protiv zlih misli.
„ Isus prozre pomisli njihove i reče: Zašto mislite zlo u srcima svojim? „ Mt. 9, 4
Danas je u Evanđelju obznanjeno kako je uzeti bio predstavljen Isusu Kristu kako bi ga mogao izliječiti. Gospodin nije izliječio samo njegovo tijelo, već i dušu te mu je rekao: „Utješi se, sinko, oprošteni su ti grijesi tvoji(redak 2).“Čim su čuli te riječi, neki od pismoznanaca su rekli u svojim srcima: „Ovaj huli na Boga.“ No, naš Spasitelj im je ubrzo dao do znanja da vidi njihove zle misli, rekavši im: „Zašto mislite zlo u srcima svojim?“
Prionimo k temi našeg izlaganja.
Bog vidi najsakrivenije zle misli našeg srca; On ih vidi i kažnjava ih. Ljudski suci zabranjuju i kažnjavanju izvanjske zločine jer ljudi vide samo izvanjsko: „Ljudi gledaju na vanjštinu, a Gospod gleda na srce.“ (1 Knjiga o Kraljevima, 16, 7). Bog zabranjuje i kažnjava zle misli.
U prvoj točki istražit ćemo kada su zle misli grešne, u drugoj točki veliku opasnost po pristanku na zle misli dok ćemo u trećoj točki predstaviti lijek protiv zlih misli.
Pater Pio je slao mnoge ljude Luisi Piccareti. Govorio bi ljudima koji su iz Corata otišli u San Giovanni Rotondo: "Zašto ste došli ovamo? Imate Luisu, idite k njoj". Kad je Luisu ispitivao Sveti Oficij, a njezina djela stavljena na Indeks, Padre Pio joj je poslao poruku preko Federika Abrescha:
"Draga Luisa, sveci služe za dobro duša, ali njihova patnja ne zna granica."
Luisa i Padre Pio su molili jedno za drugo. Luisa je slala posjetitelje Padru Piju, a Padre Luisi.
"Recite pateru Piju da moli za mene, jer mi je to potrebno i sa svim poštovanjem ljubim njegovu desnu ruku."
Padre Pio umro je 23. rujna 1968. u 23.00 u 81 godini života, u svojoj sobi. Njegove posljednje riječi bile su: „Isus, Marija! Isus, Marija!" Više od 100. 000 ljudi uključujući oca Bernardina Bucci, autora Biografija i knjiga o službenici Božjoj Luisi Piccarreti, prisustvovalo je pogrebu Padre Pija u San Giovanni Rotondu.
Treći stupanj poniznosti je kad se tko iz ljubavi prema Bogu u svemu podvrgava autoritetu u savršenom posluhu. Savršen posluh, do granice grijeha budući je Bog najviši Autoritet.
Pred nama je jedan od najznačajnijih stupnjeva poniznosti. Srž duhovnog života.
Uz poniznost ide ljubav prema Bogu i posluh. Možemo to ovako reći: "Pro Dei Amore omni oboedientia."
Sveti Benedikt nam ovdje upućuje: "Ako nakon izjave podložnika autoritetu, autoritet i dalje ostane kod svoje odluke, neka podložnik zna da je tako dobro za njega i ex caritate, confidens de diutorio Dei, oboediat, to jest neka posluša iz ljubavi, uzdajući se u Božju pomoć."
Ovdje se ne radi o tome je li nešto ispravno učiniti ili nije, već koliko smo u danoj situaciji naučili ljubiti, dati vlastiti život.
Riječi koje Majka upućuje preko vidjelice Lucije u Fatimi svima koji iskrena srca u punini žele biti posve Njezini i po Njoj posve Božji: "Kćeri moja, vidi moje srce okrunjeno trnjem, kojim ga nezahvalni ljudi stalno ranjavaju uvredama, psovkama i nezahvalnošću.
Potrudi se barem Ti, utješi me i razglasi kako onome tko se tijekom pet mjeseci bude na prvu subotu ispovjedio, pričestio, izmolio krunicu i sa mnom tijekom 15 minuta razmatrao svih petnaest otajstava krunice, u nakani da čini pokoru, obećavam da će na svom smrtnom času primiti potrebne milosti za spasenje svoje duše. Te duše Bog će ljubiti poput cvijeća koje sam pripremila za ukras Njegovom prijestolju."
Fulda je grad u njemačkoj pokrajini Hessen, na rijeci Fuldi. Grad je administrativno sjedište istoimenog administrativnog okruga.
Razvoj Fulde neraskidivo je vezan uz benediktinsku opatiju Fulda (Kloster Fulda), koju je osnovao sv. Sturm - 744., učenik sv. Bonifacija, pokrštavatelja germanskih plemena. Opatija Fulda je bila izuzetno bitna u tom vremenu ranog kršćanstva, jer je služila kao rasadnik misionara koji su kasnije pratili vojske Karla Velikog i na taj način pokrstili poganske Sase.
Od samog početka protureformacije Fulda je dobila posebno značajnu ulogu, kao jedan od njemačkih katoličkih centara borbe protiv luteranske reformacije.
"Najljepšu hvalu u čast Marije izrekla je Crkva, kada je Mariju nazvala Kćerkom Oca, Majkom Sina i Zaručnicom Duha Svetoga. Ona je primila više milosti, nego anđeli i svi sveti zajedno. Sačuvao ju je već u njezinom začeću od istočnog grijeha. Tu milost je samo Ona dobila. Njom se je htio Bog poslužiti da razori kraljevstvo đavla. Služila je tako što je rodila Spasitelja. Zato đavo dršće pred Njom jer zna da je gubitnik.
Poslije klanjanja vrijednog Tijela Isusa Krista Ona je najljepši ures mora. Majka Marija neprekidno drži svoje oči upravljene na nas, svoju djecu i zato u problemima, obratimo svoje srce k Njoj i budimo sigurni da ćemo dobiti potrebnu milost.
Prije Njezinog rođenja ležala je nad našim glavama srdžba Božja kao crni oblak, kao mač, spreman da padne na nas. No kad se preblažena Djevica pojavila na zemlji, Božja srdžba se ublažila.
Preblažena Djevica nas je dva puta rodila: - kod Utjelovljenja vječne Riječi i pod križem, Ona je stoga naša dvostruka Majka.
Sveta Marija Ana je kao djevojčica ostala bez roditelja i već tad je Bogu zavjetovala djevičanstvo. Živjela je kod kuće asketski život u molitvi. Blistala je čestitošću života, a ipak je u želji da ispašta više za grijehe drugih ljudi nego svoje, dragovoljnim trpljenjima i posebno čestim postovima trapila djevičansko tijelo, mučila oštrim pasom i do krvi krotila jakim bičevanjem. Bila je član Trećeg reda svetog Franje.
Natovarena teškim križem išla je od postaje do postaje patnika Isusa Krista proživljavajući bol Božanskoga Otkupitelja, i uzvraćajući ljubavlju za beskrajnu ljubav gorke je suze prolijevala.
Ležeći kadšto na tlu, kad što na golim daskama, ona je kratko uživala u snu jer veći dio noći je, klečeći na koljenima – uzdignuta duha i duše Bogu, provodila u usrdnim molitvama i razmišljanju o nebeskim stvarima.
Osobito u naše vrijeme ne shvaćamo ovu vrstu pokorničkog života kako treba, niti ga cijenimo kako treba, štoviše mnogi danas do toga malo drže ili preziru i posve zanemaruju.
To je sveta Misa, središnji liturgijski čin. Sveta Misa nosi na sebi sve biljege potpune žrtve. lzvanjski, vidljivi prinos ove Žrtve jest Tijelo i Krv Isusa Krista pod prilikama kruha i vina. S ovim prinosom združeno je i najsavršenije klanjanje i zahvaljivanje, prošnja i pomirenje. U ovoj Žrtvi glavni Nadsvećenik, koji Žrtvuje jest Krist Bog - Čovjek, a svećenik je njegov sluga. Bitni obred i čin, kojim se izvršava Žrtvovanje i prinošenje, jest pretvorba kruha i vina u sveto Tijelo i Krv Gospodnju. Taj čin pretvorbe ustanovio je sam Isus, a ostalo je dodala Crkva, koja je primila puninu vlasti od Krista Spasitelja. Tako se sjedinjuje čovjek najtješnje sa Živim Bogom. Pričest svetih prinosa dopunjuje i usavršuje Žrtvu. Po njoj čovjek najpotpunije izražava unutarnju žrtvu srca te postiže divne plodove žrtve. Tako se u svetoj Misi i u glavnim njezinim dijelovima: prikazanju, pretvorbi i pričesti najdivnije ispunjavaju svi uvjeti žrtve.
Ta žrtva svete Mise je obnavljanje žrtve na križu. One neizmjerne, nepojmljive Žrtve Božje ljubavi. Razlika je samo u tom, što je na Kalvariji Krist osobno prinio žrtvu krvnu, a sada prinosi preko ruku svećeničkih nekrvnu. Žrtva križa zaslužila nam je spasenje, a žrtva oltara primjenjuje ljudima plodove toga spasenja. Žrtve Starog Zavjeta bile su tek sjene, tek pralik i naviještanje ove neizmjerno svete žrtve, gdje Bog sam žrtvuje, sam biva žrtva. Po ovoj Žrtvi teče spasenje svijetu, jer u njoj se žrtvuje Krist, koji živi-svagda. da zagovara ljude (Hebr. 7,23). Ova žrtva daje život Crkvi Božjoj, u njoj je nepresušni izvor i ocean, odakle se napajaju djeca Božja, koja kao dionici žrtve Jaganjčeve na zemlji dobivaju čvrsti zalog, da će ga jednom uživati na vijeke u nebu.
Sad nam je jasno, zašto je sveta Misa sredšte liturgije, najsvetiji liturgijski čin. Sad shvaćamo i to, zašto se u istočnoj Crkvi Misa zove jednostavno Liturgija: bez žrtve svete Mise nema istinskog ni pravog bogoštovlja, u svetoj Misi nalazi se punina božanske službe, da, sveta Misa je najuzvišenija liturgija. Točno je da ima i drugih liturgijskih čina božanske naravi, neizmjerne vrijednosti. No svi oni dobili su nadnaravnu milost i snagu tek po Žrtvi i zato smjeraju svi k žrtvi, k Euharistiji, gdje prebiva središte svega života Krist Otkupitelj. Poštujmo i ljubimo zato ovu božansku Žrtvu!
Sv. Bernardo kliče: „O bio ti tko mu drago, pa na te navale vjetrovi napasti ili se nasučeš na hridi teškoća: Respice Stellam, voca Mariam! - Svrni pogled svog srca na Zvijezdu, zazovi Mariju! Ako te bacaju valovi oholosti, ambicije, svađe, zavisti . .. ako te muči nečovječna zloća, zastiđuje rugoba vlastite savjesti, straši užas suda, guta vir tuge i očaja: Cogita Mariam! - Misli na Mariju! . . .“
Možda rijetko u kojem djelu nalazimo tako iskrenu prošnju, tako bolan vapaj i krik za oslobođenjem, kako je to napisano u Goetheovom „Faustu“. Jadna je Margareta prevarena, duboko ponižena i razočarana. Grijeh je nije usrećio, već naprotiv ispunio neizrecivom nostalgijom i tugom . Iz tog se duševnog stanja vinuo krik Bezgrešnoj: „Prikloni lice, Bogorodice; Djevo i jada se spomeni mog!“ Margaretinu molitvu ponavljali su toliki i tolike. Vjerujem da se Bezgrešna nije oglušila, već opet i opet satrla glavu zavodniku sotoni koji se vječno diže protiv Boga i njegova kraljevstva u dušama. Molimo je s pouzdanjem i mi! Jedan je suvremeni pisac u predvečerje svog života Majci Božjoj u čast napisao ove riječi: „Ti si, o Marijo, neviđeni Cvijet, koji svojom ljepotom čarom vječno privlačiš pčele ...
Duga predstavlja i u Božjoj Riječi znak saveza s Bogom
Božja Riječ svaki dan ispred nas stavlja opredjeljenje, izbor. Upućuje nas da biramo. Biramo između prokletstva i blagoslova. Bog želi sve spasiti, ali i o tebi ovisi što ćeš izabrati. Ti odlučuješ na koju ćeš stranu. Nije to izbor lijeve ili desne strane već između prokletstva i blagoslova koje može biti vječno! Želiš li slušati ljudski ili Božji nauk? Božji nauk je nepromjenjiv. Bog grijeh osuđuje.
Često smo svjedoci tome kako iz lažnog osjećaja dobrote ili lažnog milosrđa, sveti sakramenti posebno Pričest se udjeljuje osobama koje nemaju baš ništa od kršćanstva i koje se, unatoč tomu što se ispovijedaju kršćanima, protive Crkvenom nauku.
I danas sam žalosno svjedočila tome priznanju od strane dvije osobe koje su govorile o tome kako za vrijeme Mise gledaju koliko je tko zgodan, a posebno da se to odnosi na svećenike. Kad su čule što im govorim brzo su promijenile temu. Svjedočila sam razgovoru katolika o horoskopskim znakovima, a i katolicima koji sebe i ne čuju kada psuju ili ružno govore. Na lijep način sam im odgovorila kako onaj tko je katolik ne može biti u znaku već je Božje dijete, a iza svakog znaka je demon. Pitala sam čuju li sebe što govore? Slušala sam mlade kako dozivaju duh umrle osobe, a odgovorila sam im da im se ne javlja osoba već demon iz pakla.
slika prikazuje posljednju Pričest svete Marije Egipatske, pokornice, slikar Marcantonio Franceschini, 1648.- 1729.
Tko je bila sveta Marija Egipatska?
Marija je rodom iz sjevernog Egipta. Živjela je od 344.- 421. Kad joj je bilo 12 godina, pobjegla je iz bogate očinske kuće u lučki grad Aleksandriju da bi ondje provodila život u raspuštenosti. Tako je proživjela 17 godina. Jednog dana, vidjevši skupinu hodočasnika kako se ukrcavaju u lađu da bi pošli u Jeruzalem, vođena više znatiželjom i avanturizmom, i sama se ukrcala u brod. Nadala se da će njezin ženski čar biti dostatan da plati troškove putovanja. Ni slutila nije kako će njezinom pokvarenom i raspuštenom životu biti kraj u Jeruzalemu.
Na blagdan Svetog Križa htjela je s ostalim hodočasnicima ući u staru časnu baziliku. No, kakogod je pokušavala prekoračiti prag crkve, neka ju je tajanstvena sila neprestano zaustavljala. Opazivši u to jednu milosnu sliku Bogorodice Marije, pala je na koljena i zamolila je da je oslobodi. Bio je to za nju trenutak milosti i obraćenja. Mogla je s ostalima ući u crkvu te ondje počastiti relikviju svetoga Križa. Udovoljivši svojoj pobožnosti, zamolila je Presvetu Bogorodicu da joj pokaže put pokore.U taj je čas osjetila unutarnji poziv da se uputi prema rijeci Jordanu, a zatim je ušla u rijeku da se očisti. Nakon što je primila Pričest otišla je u pustinju i započela pustinjski život.
