Fatimska vidjelica mu je rekla: „Doći će trenutak u kojemu će se odlučujuća bitka između Kristova i sotonina kraljevstva voditi oko braka i obitelji“
(Vatikanski grad) Proročke riječi sestre Lucije o „konačnom okršaju“ između Gospodina i sotone koji će se ticati braka i obitelji „danas se ostvaruju“, rekao je kardinal Carlo Caffarra.
Popodne, u petak 19. svibnja ove godine talijanski kardinal govorio je na četvrtom susretu „Roma Life Forum“, godišnjem susretu koji okuplja više od stotinu stručnjaka za život i obitelj iz preko 20 naroda koji raspravljaju kako štititi i ojačati bračni i obiteljski život u svijetu.
Kardinal Caffarra bolonjski je nadbiskup u miru i predsjednik utemeljitelj Papinskoga instituta Ivan Pavao II. za studij braka i obitelji. Trenutačno je član Vrhovnoga sudišta Apostolske Signature, Papinskoga vijeća za obitelj i Papinske akademije za život.
Papa Benedikt XVI. kreirao ga je za kardinala u ožujku 2006. godine. Kardinal Caffarra bio je jedan od 45 izaslanika pape Franje na Izvanrednoj sinodi o obitelji 2015. godine.
Vaša Uzoritosti, što nam možete reći o pismu koje ste dobili od sestre Lucije dok ste radili na utemeljenju Papinskoga instituta Ivana Pavla II. za studij braka i obitelji u Rimu?
Godine 1981. Papa Ivan Pavao II. utemeljio je Institut za studij braka i obitelji. Prve godine (1983.-1984.) bile su vrlo teške. Institut mnogi nisu željeli.
Tko ga nije želio?
Loše se na nj gledalo i unutar Crkve kao i izvan nje, zbog pogleda koje je predlagao. Bio sam zbog toga veoma zabrinut. Mislio sam, ne pitajući nikoga: „Pisat ću sestri Luciji“.
Kako Vam je to palo na pamet?
Jednostavno mi je do došlo na um i gotovo. No kako znate, od početka je zaštitnica Instituta bila draga Gospa Fatimska. To stoji i u Apostolskoj konstituciji u kojoj je Papa Institut povjerio zaštiti Majke Božje Fatimske. Tako da – nadam se da je i danas tako – ulazeći u zgradu Instituta, na kraju hodnika nalazi se kip Majke Božje Fatimske, kapelica Instituta posvećena je Gospi Fatimskoj.
I tako, namjeravao sam joj pisati. Pisao sam joj rekavši joj jednostavno: „Papa je želio ovaj Institut. Prolazimo teške trenutke. Molim te samo da moliš za nas“. I dodao sam: „Ne očekujem odgovor“. Njezine molitve bile su mi dostatne.
Kao što znate, da bi se imao bilo kakav kontakt sa sestrom Lucijom, također i pisanim putem, trebalo je proći preko njezina biskupa. Tako sam poslao pismo biskupu koji ga je dao sestri Luciji.
Na moje veliko iznenađenje, nakon ne više od dva ili tri tjedna, primio sam odgovor. Pismo je ovako završavalo: „Oče, doći će trenutak u kojemu će se odlučujuća borba između Kristova i sotonina kraljevstva voditi oko braka i obitelji. A oni koji će raditi za dobro obitelji, doživjet će progone i nevolje. Ali ne treba se bojati jer mu je Gospa već satrla glavu“.
Ovo je ostalo urezano u mojemu srcu, a tijekom svih poteškoća koje smo doživjeli – a bilo ih je tako mnogo – ove riječi uvijek su mi davale tako veliku snagu.
Kada ste čitali riječi sestre Lucije, jeste li mislili da ona govori o ovome povijesnome trenutku?
Prije nekoliko godina počeo sam razmišljati, nakon gotovo trideset godina: „Riječi sestre Lucije sada se ostvaruju“. Ova odlučna bitka bit će tema mojega govora danas. Sotona stvara protu-stvaranje.
Protu-stvaranje?
Čitajući drugo poglavlje Postanka vidimo da se zgrada stvaranja temelji na dvama stupovima. Na prvom mjestu, čovjek nije nešto; on je netko i zbog toga zaslužuje posvemašnje poštovanje. Drugi stup jest odnos između muškarca i žene koji je svet. Između muškarca i žene jer stvaranje dolazi do svoje punine kada Bog stvara ženu. Do te mjere da, stvorivši ženu, Biblija kaže da se Bog odmorio.
Što vidimo danas. Dva strašna događaja. Ponajprije, ozakonjenje pobačaja. Dakle, pobačaj je postao subjektivno ženino pravo. „Subjektivno pravo“ etička je kategorija i tu smo, dakle, na području dobra i zla; govori se da je pobačaj dobro, da je pravo. Druga stvar koju vidimo jest pokušaj da se izjednače homoseksualni odnosi i brak. Sotona pokušava ugroziti i razoriti ova dva stupa kako bi oblikovao neko drugo stvaranje. Kao da provocira Gospodina govoreći Mu: „Učinit ću jedno drugo stvaranje, muškarac i žena reći će: ovdje nam se više sviđa“.
Sveto pismo kaže da je đavao otac laži koji se predstavlja kao anđeo svjetlosti...
U mojemu govoru objasnit ću Isusove riječi o sotoni: „Kad govori laž, od svojega govori jer je lažac i otac laži“ (Ivan 8, 44)...
Žena je dakle bojno polje?
U Bibliji ima jedan detalj koji me je uvijek zadivljivao. Nakon istočnoga grijeha, Bog se sučeljava sa zmijom i kaže joj: „Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene“. Bog je zametnuo posebno neprijateljstvo između žene i zla kao da žena ima neku vrstu instinkta za dobro. Bog je zametnuo ovo neprijateljstvo baš između žene i zla. Tekst nastavlja: „Između roda tvojega i roda njezina“, a ovdje teolozi vide proročanstvo o Marijinu Sinu. Stoga, žena je na poseban način upletena i to ima posljedice za kulturu, društvo i obitelj.
Obilježavamo stotu obljetnicu Gospinih ukazanja Fatimskoj djeci. Koja je poruka danas?
Po mom mišljenju, originalnost Fatime jest sljedeća: u Fatimi je Gospa prorokovala. U drugim ukazanjima nije prorokovala nego opominjala. Kao u Lourdesu: činite pokoru, molite se, recite svećenicima da sagrade kapelicu na ovome mjestu. Opominje i podsjeća na jake Isusove opomene i pozive na pokoru i molitvu. Međutim, u Fatimi Gospa prorokuje: to znači da se uključuje u ljudska događanja i da ih tumači. To nikada prije nije činila.
Je li i sestra Lucija prorokovala?
Da, ono ga je posvema usmjerila (Gospino proroštvo) i ostavila nam je svoja Sjećanja. Neka su vrlo potresna. Ćutjela je da je to bila zadaća koju joj je Gospa povjerila, dakle širiti i tumačiti ovo proroštvo.
Jesu li i riječi sestre Lucije o „odlučujućoj bitci“ bile proroštvo?
Da, u potpunosti. Ono što mi je sestra Lucija napisala ostvaruje se danas.
