Jednom su upitali velikog sveca i učitelja Tomu Akvinskog je li potrebno primati čestu ili svakodnevne sv. Pričesti. Svetac je odgovorio:
„Česta Pričest umnaža pobožnost u onome koji ju prima, ali katkad može biti uzrok umanjenog poštovanja i pobožnosti prema toj uzvišenoj Tajni. Ako netko počinje gubiti poštovanje, mora se malo uzdržati od primanja Pričesti da bi ju potom primao s većim poštovanjem. Ako opaža da mu se poštovanje ne umanjuje nego povećava može nastaviti s primanjem, jer pobožna duša dobiva velike milosti hraneći se tim divnim Otajstvima“
(Summa theol.,q.80,a.10)
Sveta Katarina Sijenska je prihvatila nauku velikog sveca i učitelja Tome Akvinskog. Primala je često svetu Pričest, ali se katkad suzdržala, iako se uvijek nastojala sjediniti sa svojim Zaručnikom po ovom Sakramentu. Vodila ju je žarka ljubav, vukla ju je k onome koga je svim srcem duboko, sigurno i žarko željela. U Njega se čvrsto pouzdavala i poklonila Mu je sve svoje osjećaje... Pošto je htjela da nosi na sebi rane Kristove, primivši svetu Pričest zadobila je pet rana na rukama, nogama i prsima.
Takva je bila čista i iskrena ljubav svetice prema Euharistijskom Isusu.
Autor bl. Rajmund iz Kapue, Život svete Katarine Sijenske
