Kardinal Robert Sarah tijekom posjeta benediktinskoj opatiji Solesme. Benedikt XVI. opominje Franju da je liturgija kod kardinala Saraha u „dobrim rukama“
(Rim) Što se na prvi pogled može činiti jednostavno kao izraz poštovanja, „u stvarnosti je prava pravcata bomba“, napisao je Riccardo Cascioli, glavni urednik mjesečnika Il Timone i online dnevnika Nuova Bussola Quotidiana o jednoj kratkoj rečenici:
„S kardinalom Sarahom liturgija je u dobrim rukama.“ Potpisao: Benedikt XVI.
Papa koji se prije više od četiri godine odrekao službe time jasno staje u obranu kardinala Roberta Saraha, pročelnika rimske Kongregacije za bogoštovlje i sakramentalnu stegu. Kardinala je doduše papa Franjo priznao, koji je na taj način zamijenio racingerovca kardinala Antonija Cañizaresa, ali to u papinskom okružju djeluje kao „nezgoda na radu“.
Kardinal Sarah, branitelj svete liturgije
Purpurnik iz Gvineje zastupa još tradicionalnije shvaćanje Crkve i liturgije od svojeg prethodnika i to ponajprije čini dosljednije i djelatnije. Kad su postali svjesni toga u Vatikanu, papa Franjo počeo je daljnjim imenovanjima djelovati usuprot tome i Saraha izolirati u njegovoj vlastitoj kongregaciji. Pošto je kardinal na jednoj konferenciji u Londonu sve svećenike pozvao da opet celebriraju u smjeru istoka i da time napuste središnji dio liturgijske reforme iz 1965./69. koja je protestantizirala Crkvu, uzrujanost u Rimu bila je tako velika da je sam Franjo demantirao Saraha. To kazuje puno ustrajnosti crnog Afrikanca koji je ipak ustrajao kod svojeg poziva i nakon toga ga još jedanput ponovio.
„Kardinal Sarah ima svakomu od nas nešto za reći“
„Najeklatantnija gesta“ Benedikta XVI. nalazi se u mišljenju o najnovijoj knjizi kardinala Saraha „La force du silence“ (Moć tišine). Ovo pismo koje će se u sljedećim izdanjima pojaviti kao pogovor, sinoć je objavila američka stranica Firts Things.
U tome Benedikt XVI. hvali knjigu kardinala Saraha u velikom stilu. Kardinala označava „duhovnim majstorom koji iz dubine tišine razgovara s Gospodinom: izraz njegove nutarnje povezanosti s njim zbog čega on svakomu od nas ima nešto za reći“.
Na kraju svojega pisma zahvaljuje se nekadašnji Papa papi Franji da je imenovao jednog „takvog duhovnog majstora za ravnatelja Kongregacije za celebraciju liturgije u Crkvi“.
Obrana protiv prikrivenog oduzimanja ovlasti
Ova primjedba nije samo zahvalnost, rekao je Cascioli. Ona želi štititi i braniti kardinala Saraha.
„Nije tajna da je kardinal Sarah tijekom prošle godine faktički korak po korak razvlašten: najprije imenovanjem članova Kongregacije s ciljem da Sarah bude okružen progresivnim osobama koji se suprotstavljaju 'reformi reforme' koju je Benedikt XVI. proglasio, a kardinal Sarah pokušao ostvariti; potom otvoreno protivljenje pape Franje Sarahovu prijedlogu o usmjerenju kod celebracije; a naposljetku novi prijevod liturgijskih tekstova na narodne jezike koji je dan povjerenstvu koje je ustanovljeno bez Kardinalova znanja; a također koraci k 'ekumenskoj' misi koji su poduzeti zaobilazeći nadležnu Kongregaciju.“
Ophođenje prema Kongregaciji za bogoštovlje, počevši od „uklanjanja“ kardinala Cañizaresa i premještaja za nadbiskupa Valencije, pravi je napad na pontifikat Benedikta XVI. Njegova nastojanja išla su za tim da se obnovi shvaćanje sakralnosti. Nigdje drugo u Crkvi nije očitija suprotnost između različitog poimanja Crkve kao kod liturgije. To ima svoj razlog u centralnosti svete liturgije za život Crkve. Ovu centralnost naglašavao je Benedikt XVI. i zbog toga su ga oštro kritizirali oni krugovi koji tvrde da imaju pravo raspolaganja nad liturgijom.
Benediktova opomena i upozorenje
U netom objavljenom pogovoru knjige kardinala Saraha Benedikt XVI. izriče jednu opomenu:
„Kao i za tumačenje Svetoga pisma, također je istina da je za liturgiju potrebno posebno znanje. Kod liturgije također je važno da specijalizacija može izostaviti bitno ako nije ukorijenjena u dubokoj, nutarnjoj povezanosti s Crkvom koja moli koja uvijek iznova uči od Gospodina što je klanjanje.“
Stoga zaključna rečenica za Casciolija zvuči „kao opomena“:
„S kardinalom Sarahom, majstorom tišine i nutarnje molitve, liturgija je u dobrim rukama.“
Svojim javljanjem Benedikt XVI. pokušava priskočiti u pomoć kardinalu Sarahu i opet ga učiniti stvarnim upraviteljem Kongregacije za bogoštovlje. Jedna tako očita intervencija bivšeg pape tijekom pontifikata pape Franje još se nije dogodila. Benedikt XVI. postupa pri tome kako je i vladao: tiho, diskretno, gotovo sramežljivo. Tko poznaje taj stil vladavine, a to vrijedi za cijeli Vatikan, zna kako je važan i očit ovaj prodor. Budući pogovor Sarahove knjige iznosi brigu njemačkoga pape koja se ne može prečuti; brigu o onome „što se zbiva u srcu Crkve“. Nije slučajno da Benedikt XVI. intervenira upravo glede područja koje je kao malo koje drugo obilježilo njegov pontifikat i o kojemu je uvjeren da se baš tu odlučuje o propadanju ili ozdravljenju Crkve. Još je nedavno kurijalni nadbiskup Georg Gänswein usput odgovorio na pitanje o pomutnji i podjelama u Crkvi da Benedikt XVI. sve pomnjivo prati što se u Crkvi zbiva. O tome Cascioli:
„Sada vidimo da počinje diskretno učiniti mnogo koraka.“
Tekst: Giuseppe Nardi
