petak, 10. studenoga 2017.

Posvećenje (za svećenike i laike IV.dio)


Treba razlikovati tri stvari:

(iz razloga opsežnosti teksta navodim samo poneke dijelove knjige koja pojašnjava svetu drevnu Tradicionalnu Misu, Misu svih vremena. Knjigu u cijelosti možete naći u knjižnici bloga)

- predslovlje ili uvod u veliki žrtveni čin
- dio kanona prije i za vrijeme posvete
- dio kanona od posvete do Očenaša

Predslovlje ili uvod u veliki žrtveni čin

Svećenik poziva puk na molitvu i dalje se sabire u dubokoj šutnji da sam moli. Sve što je zemaljsko nestaje ispred pogleda njegove duše i prodire sve do otajstvene blizine sa Gospodinom.

Oratio secreta - tajna molitva. Govori samo o vječnim stvarima - Per omnia saecula saeculórum. Vatra božanske ljubavi gori u njegovom srcu i sa njom bi htio upaliti srca svih prisutnih.

Sveti Jeronim uvjerava."U prvo vrijeme kršćanstva, kad je krv Kristova takoreći bila još svježa, a vjera puna žara cijeli puk je sa izvanrednom pobožnošću odgovarao Amen koji se orio sa svih strana crkve kao buka grmljavine."

Kada celebrant vjernicima govori ne okreće se više k njima i na taj način on živo opominje da ostave zemlju i sve svoje misli, želje i srca da uzdignu prema prijestolju Božjem. Sursum corda! (Gore srca!) Habémus ad Dóminum (Imamo kod Gospoda), kliče puk! Grátias agámus Dómino Deo nostro. (Hvalu dajmo Gospodinu, Bogu našemu.) Dignum et justum est (Dostojno je i pravedno).

Sanctus, Sanctus, Sanctus Dóminus Deus Sábaoth. Pleni sunt caeli, et terra glória tua. Hosána in excélsis.

Sanctus, Sanctus, Sanctus (Otkrivenje 4, 8 ) - četiri bića u svakoga po šest krila -sve naokolo i iznutra puna očiju. Bez predaha dan i noć govore: "Svet! Svet! Svet Gospodin, Bog Svevladar, Onaj koji bijaše i koji jest i koji dolazi!

Kad crkva na zemlji s najdubljim strahopoštovanjem i s najživljim veseljem, najiskrenijim čeznućem opetuje Svet, Svet, Svet ona je odjek Crkve Nebeske… Ukoliko to činimo tek iz navike ili ravnodušno, mlako Anđele tad izazivamo na plač!

- Hosána in excélsis - kratki i jaki pjev ima dva dijela. Prvi dio slavi svetost Božju, Sanctus, a drugi ljubav Krista koji k nama dolazi da nas otkupi i da nam udijeli zasluge svoga silnog Otkupljenja. Sanctus se upravlja na Presveto Trojstvo, Benedictus na Krista. To je pjev slave i zato se svećenik ponovno uspravlja i čini znak križa jer nam je Krist svojim križem otvorio blago milosti.

Prvi dio kanona - do konsekracije uključivo

Od ovog časa svećenik polazi sa Isusom na Kalvariju. Gleda kako krvnici pripravljaju križ, kako mu nude vino pomiješano sa mirhom i žuči, kako svlače s Njega krvavo odijelo. Promatra ljubav Isusovu, koji predajući se za nas jače nego li ikad, moli Oca za pomilovanje ljudskog roda. Svećenik podvostručuje pažnju i ulazi u tajanstvenu šutnju.

Riječi koje svećenik potiho moli:

(gdje su križići tu svećenik čini znak križa – o znaku križa možete naći više OVDJE)

Te igitur, clementissime Pater, per Jesum Christum Filium tuum Dóminum nostrum, súpplices rogámus, ac pétimus, uti accépta hábeas, et benedicas, haec + dona, haec + múnera, haec + sancta sacrificia illibáta: in primis, quae tibi offérimus pro Ecclésia tua sancta cathólica: quam pacificáre, custodire, adunáre, et régere dignéris toto orbe terrárum: una cum fámulo tuo Papa nostro N. et Antístite nostro N. et ómnibus orthodóxis, atque cathólicae fídei cultóribus (Tebe dakle, preblagi Oče, po Isusu Kristu, Sinu Tvome, Gospodinu našemu, smjerno molimo i prosimo, da primiš i blagosloviš ove + darove, ove + prinose, ove svete neokaljane žrtve, koje Ti prinosimo ponajprije za Tvoju svetu Crkvu katoličku: udostoj joj se dati mir, čuvati je, ujediniti i ravnati po svemu svijetu: zajedno sa slugom svojim papom našim I. i biskupom našim I. i sa svima pravovjernim štovateljima katoličke i apostolske vjere)

Došao je čas da celebrant započne tajnu najsvetijeg čina. U dubokom naklonu moli svevišnjeg Oca da nazočne darove milostivo primi i blagoslovi. Duše su molitvom, poukom i pjevom hvale u čast Bogu pripremljene na čudesa milosti. Ako smo svjesni svoje nevrijednosti Božja dobrota nas umiruje, slobodno računajmo na nju gledajući oltar, sjećajući se Kalvarije.

Za koga prikazujemo svetu žrtvu?
Prije svega, prikazujemo Ti žrtvu za Crkvu! Sveta je - sancta, raširena je po čitavoj zemlji - cathólicae.
Čuvaj je Bože od svih neprijatelja izvana i iznutra, vidljivih i nevidljivih. Bdij da se održi njezino jedinstvo udaljujući od nje raskole, krivovjerja i sva žalosna cjepkanja. zatim molimo za njezinog vidljivog Vrhovnog Pastira koji bi trebao biti središte katoličkog jedinstva. Njegov utjecaj na vjernike je jako velik i stoga molimo za njega kao i za biskupe, a osobito za biskupa koji je na čelu biskupije u kojoj misimo.

Meménto, Dómine - "Spomeni se, Gospodine"
Kod prvog mementa - svećenik obnavlja nakane za žive, za otkupljenje duša. Potrebno je izbjegavati nedostojnu brzinu kao i preveliko otezanje, koje prisutne zamara. Spominjemo se Blažene Djevice Marije i sa njom združujemo svoje molitve kao i sa svima blaženima... Broj izabranih se ne zna, ali može se tvrditi da je veliki znak izabrana čovjeka to da prodire u duh svetih molitava, da želi mir Božji, da se boji samo vječne smrti, da živo moli od Gospodina milost i pomoć da može ustrajati do kraja života.

Posveta Hostije
Qui prídie quam paterétur, accépit psnem in sanctas, ac venerábiles manus suas, et elevátis óculis in caelum ad te Deum Patrem suum omnipótentem, tibi grátias agens, bene + díxit, fregit, dedítque discípulis suis, dicens: Accípite, et manducáte ex hoc omnes... (On u predvečerje svoje muke uze kruh u svoje svete i časne ruke, te podigavši oči prema nebu k Tebi, Bogu Ocu svome svemogućemu, dajući Ti hvalu, blago + slovi, razlomi i dade učenicima svojim govoreći: Uzmite i blagujte od ovoga svi...)

Ovdje sjetila i razum moraju naročito zašutjeti, samo područje vjere ostaje. Gospodin Isus Krist se daje svojim učenicima:"Uzmite, ovo je moje Tijelo, krv moja, uzmite sve što jesam." "Primite me u svoja usta, hranite se mojim bićem."

U ovom dijelu Mise nebesa se otvaraju i najniže se združuje s Najvišim. Sa strahom prisustvuju Anđeli hvaleći dobrotu i milosrđe Božje odvjeka dovijeka, nebeske sile strepe od straha vidjevši kako je Gospodin predan grješnicima. Kerubini i serafini neprekidno kliču Svet, Svet, Svet. Teško dakle mlakim ili nepripravnim svećenicima! Zbog nemarnosti biti će strašno suđeni, ako ne budu dostojnim poštovanjem obavljali takva otajstva.

(nastavlja se..)