“Stealing Heaven” - The conversion of Dutch Schultz
“Krađa Raja” – Obraćenje Dutcha Schultza
Victor R. Claveau, MJ
"Zaista, kažem ti, još danas ćeš biti sa mnom u Raju." (Luka 23,43) Arthur Simon Flegenheimer rodio se 6. kolovoza, 1902 u Bronxu. Njegovi roditelji su bili Njemački Židovi. Majka, Emma, pokušala je odgojiti svoga malog Artura u ortodoksnoj vjeri. Njezin trud nije bio posve uzaludan jer u kasnijim godinama Artur je pokazao poštovanje prema svojem vjerskom odgoju.
Živio je kao tvrdokorni gangster zvan Dutch Schultz. U srijedu navečer, 23. listopada, 1935. Dutch Schultz je sjedio s tri kompanjona u stražnjem dijelu birtije, Palace Chop House u Newarku, New Jersey. Dutch je bio moćan u podzemlju. Kriminalac nad kriminalcima. Njegovo ime je bilo povezano sa svakom vrstom kriminala, od krađe, švercanja alkohola, iznude, do hladnokrvnog ubojstva. Dok je sjedio i kovao plan sa svojom bandom, dvoje muškarca su odjednom stala u otvor vrata i zapucali iz pištolja. Kritično ranjen, Schultz se doteturao do vrata. Hitno je bio odvezen u bolnicu gdje je bio prijavljen kao Židov, ali slijedeće jutro, uvjeren kako je bio oči u oči suočen sa smrću, zatražio je katoličkog svećenika. Bio je pozvan pater Cornelius McInerney. Shultz je htio umrijeti kao katolik. Pater McInerney mu je dao nekoliko jednostavnih uputa, krstio ga i dao mu posljednje pomazanje, u ime katoličke crkve. Zatim je ostao i pružio utjehu trima ženama u Dutchmenovom životu– njegovoj majci, sestri i supruzi. Ovaj veliki kriminalac je umro u 20:35, 24. listopada, 1935. godine. Dutch Schultz je bio pokopan u katoličkoj crkvi 28.listopada,1935.godine i u katoličkom groblju, Vrata Raja u New Yorku.
Odmah su uslijedile svađe i protestiranja na ulicama, u birtijama, u novinama, podzemnim vlakovima, u uredskim zgradama. Ljudi nisu mogli shvatiti kako je Crkva mogla prihvatiti tako zlobnog čovjeka u svoje naručje. Nisu mogli shvatiti kako ovaj veliki kriminalac može biti prihvaćen od strane Crkve koja izražava toliko negodovanje prema najmanjem grijehu; ta Crkva koja se pridržava tako visokih ideala vrlina, Crkva koja zagovara sasvim suprotno od onoga što je Schultz činio čitav svoj život.
Bilo je suludo, nezamislivo da Dutch Schultz bi mogao da se druži s anđelima; da bi ovaj okorjeli zločinac mogao živjeti s najsvetijima svih vremena, u Raju. To je bilo nepravedno, nerazumno da on u nekoliko momenata bi mogao steći vječnu nagradu za koju se duše bore kroz godine križeva i iskušenja. Ali, ima mnogo stvari koje su ovi užasnuti kritičari zaboravili. Zaboravili su da ima Jedan, i samo Jedan, koji može suditi korektno i u potpunosti pravedno. Zaboravili su da jedino Gospodin zna cijelu situaciju – loše primjere, zle okolnosti, bezbožni dom, privlačnost kušnje, i bezbroj drugih utjecaja u životu svake osobe. Zaboravili su da je Gospodin uvijek spreman i voljan oprostiti, do zadnjeg daha života (samo čeka da Ga mi priznamo Bogom). Zaboravili su da Gospodin nudi svoje milosrđe, svoje svijetlo, svoju snagu, svoj život da ga podijeli. Također su zaboravili, ako su ikada znali, da prihvaćanjem Dutcha Schultza u Crkvu u njegovim zadnjim momentima nije značilo opravdanje njegovog zla života i njegovih okrutnih djela. To je samo značilo da je Božja Crkva nudila Božje milosrđe onome koji ju je stvarno trebao, onome koji ju je želio, onome koji se činio iskrenim, onome koji nije imao ikakvog mogućeg razloga, osim posebnog dara Božjega, da pozove katoličkog svećenika i da se baci u otvorene ruke Majke Crkve.
Iznad svega, ovi kritičari su zaboravili jednu istinu iz Božje Riječi, događaj koji nas interesira o dobrom razbojniku. Tom umirućem kriminalcu na Kalvariji, sam Sin Božji je obećao Raj. Kristova Crkva nastavlja u slučaju Schultza činiti što je Krist činio.
Sveto Pismo nam govori o dva razbojnika koja su bila razapeta zajedno s Kristom, jedan sa Njegove desne strane, drugi sa Njegove lijeve. Oboje su činili zlo; pljačkali su i bili su ubojice te su zaslužili smrt. Čak dok je visio na križu, jedan od njih, razbojnik sa lijeve strane, pridružio se Židovima u pogrđivanju Isusa. Povikao je: “Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!” (Luka 23,39) Razbojnik sa desne strane ga je prekorio:“Zar se ne bojiš Boga ni ti koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo svojim djelima zaslužili; a on - on ništa opako ne učini.” (Luka 23,40-41). Zatim, okrećući se prema Isusu, reče: “Gospodine Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.” Isus mu na te riječi reče: "Zaista Ti kažem, još danas ćeš biti sa mnom u raju!” (Luka 23,43)
Želimo dublje pogledati Krista i dobrog razbojnika i slušati njihove riječi stalno. Želimo razmišljati o onome što one znače i primijeniti ih na same sebe…..
( nastavlja se….)
