petak, 26. kolovoza 2016.

Sveta Margaret Ward (+1588)
i osvrt na današnje vrijeme u svjetlu njezina mučeništva






Poznata je po mučeničkoj smrti u obrani katoličke vjere. Njezin spomen dan slavimo 30. kolovoza. Kad je saznala da je žrtva progona protiv katolika u Engleskoj postao jedan svećenik, često ga je posjećivala u zatvoru i pružala mu pomoć.


Činila je sve što je bilo u njezinoj moći da mu olakša patnje. Svećenik Watson je u trenutku slabosti podvrgnut strahovitim mučenjima pristao da će prisustvovati anglikanskom bogoslužju. Zbog toga se javno pokajao i osudio svoj postupak jer je zatajio svoju vjeru. Posljedica toga je bila da su ga ponovno zatvorili u još stroži zatvor. Margareta je iz samilosti prema njemu zamislila da ga spasi i skovala je plan. To joj je pošlo za rukom no sumnja je pala na nju. Zatvorenik se užetom spustio niz prozor, ali je nespretno pao dok je uže ostalo visjeti na prozoru. Čuvari su odmah zatvorili Margaretu. Priznala je svoj čin i odbila odati skrovište svećenika. Toliko je bila hrabra da ju ništa nije moglo slomiti. Vidjevši da se bori za svoja uvjerenja kao lavica progonitelji joj obećavaju pomilovanje i to pod uvjetom da kraljicu Elizabetu zamoli za oproštenje i da obeća da će ići na novotarsko kalvinističko bogoslužje. Margareta je to odbila rekavši da joj je savjest sasvim čista i da ne vidi razloga da kraljicu zamoli za oproštenje, a ići na novotarsko bogoslužje bilo bi posve u suprotnosti sa njezinom savjesti. Do kraja je bila dosljedna onome u što je vjerovala. Bila je osuđena na smrt zbog veleizdaje. Tirani tko se s njima ne slaže odmah ga proglašavaju izdajnikom i neprijateljem. Tako je to bilo i u Margaretinom slučaju. Margareta je sa radošću žrtvovala svoj život za katoličku vjeru 30. kolovoza 1588.

Papa Pio XI proglasio ju je 1925.godine blaženom. Danas kada doživljavamo toliku uspavanost, mlakost, neupućenost mnogih katolika dobro se podsjetiti primjera svete Margarete kao i drugih mučenika koji su dali svoj život za svjedočanstvo jedine istinske i prave vjere. Iz knjige Otkrivenja:"Poznam tvoja djela:niti si studen niti vruć! Oh kad bi bio studen ili vruć! Ali, jer si mlak – ni vruć ni studen – izbacit ću Te iz svojih usta"(Otk 3,15-16)
********************************************************************************
Tradicionalna latinska Misa je kanonizirana, datira od vremena apostola i mučenika iz vremena katakombi. Mise se služila na grobovima mučenika u katakombama. Ona je misa svetaca i misa svih vremena! O tome nam govori dogmatska bula, pape Pia V "Quo Primum" i Tridenstki sabor. 

Dogma je Božja objava.Kao i Božja riječ koju pisali sveti pisci nadahnuti Božjim duhom tako je i dogma nastala. Nauk počiva na Božjoj objavi kroz Božju Riječ i apostolsku predaju. Crkva odbacivanje dogme osuđuje kao krivovjerje. Dužni smo živjeti u punini Božju Istinu, a ne sebe postavljati za autoritet uzimajući samo ono što nam se sviđa. Svrha dogmi je otklanjanje zabluda.

Sveti papa Pio X je ustvrdio "Ja iskreno držim da nam je doktrina vjere bila proslijeđena od apostola putem pravovjernih otaca sa preciznim i točnim značenjem i uvijek sa istim smislom. Stoga, ja posve odbijam krivovjerno i netočno iznošenje da dogme evoluiraju i mijenjaju značenja iz jednog u neko drugo, različito od onoga koji je crkva imala prije." 
Cijeli tekst možete pročitati u antimodernističkoj zakletvi koju je uveo papa Pio X vidjevši nered koji nastaje od strane modernih struja u crkvi:

Papa Lav XIII je rekao: "tko poriče samo jednu točku od istina vjere (dogma = istina vjere) taj zaista gubi u potpunosti cijelu vjeru jer odbija poštivati Boga kao vrhovnu Istinu i formalne temelje vjere." (enciklika Satis Cogniturn, 1896) Autoritet Božji je iznad svih drugih autoriteta!

Nasuprot luteranima i kalvinima, koji su tvrdili da svi kršćani su svećenici i da stoga prikazuju Večeru Gospodnju, katolički nauk govori (vidi: A. Tanquerey: Synopsis theologiae dogmaticae, sv. III, Desclée 1930.): »Svi svećenici, i samo svećenici, jesu u pravome smislu drugotni služitelji misne žrtve. Krist je prvotni služitelj. Vjernici na posredan način, ne u strogome značenju, prinose preko svećenika« (usp. Tridentski sabor, XXII. zasjedanje, 2. kan)

Svaka katolička Sveta misna žrtva se prikazuje na 4 nakane:

-   klanjanje - da Ti se poklonim i podam čast koja Ti pripada, ispovijedajući Tvoju  vrhovnu  vlast  nad svime,  kao  i  potpunu  ovisnost  svega  o Tebi, koji si naša jedina i konačna svrha

-   zahvaljivanje – da Ti zahvalim za nebrojena dobročinstva koja smo primili

-   zadovoljštinu - da umilostivim Tvoju pravednost, koja se na nas obara zbog premnogih grijeha, i da učinim zadovoljštinu za njih

-   prošnju - da izmolim milost i milosrđe za sebe, za Tvoju Crkvu, za sve tugujuće  i  ožalošćene,  za bijedne  grješnike,  za  one  kojima  sam obećao svoju molitvu, za cijeli svijet, te za svete duše u čistilištu

Kalvini su još od XVI stoljeća prvi počeli njekati pretvorbu i dijelili su Pričest na ruke, a kasnije su to preuzeli i drugi protestanti (sv. Pričest na ruku su nažalost katolici preuzeli od protestanata-kalvinista). Kalvini ne vjeruju u transubstanciju, smatraju kao da je taj kruh obični kruh. Kod njih su služitelji Euharistije obični laici i to krivovjerni laici jer ne priznaju apostolsko nasljeđe.

Katolički nauk  govori da je u svakom najmanjem dijelu posvećene hostije prisutno i Tijelo i Krv Gospodina našega Isusa Krista (transubstancija). Isus Krist pod svakom sv. Misom kod pretvorbe na nekrvni način sa Križa prolijeva svoju Krv i razapinje svoje Tijelo koje blagujemo u sv. Pričesti. 
Katolički  nauk o dijeljenju  sv. Pričesti možete pročitati ovdje (sv. Pričest se prima uvijek na usta):
https://ontrebakraljevati.blogspot.hr/2016/08/o-sv-pricesti.html

Molimo trodnevnicu sv.Magareti da nas njezin zagovor očuva od upliva modernih struja, a one koji su tome nasjeli izbavi iz toga. Posebice molimo za naše duhovne pastire svećenike i biskupe!