utorak, 23. kolovoza 2016.

Sveti FIlip Benicij,
svećenik (1233-1285)





Rođen 1233.godine u Firenzi, kao sin Jakova Benizija i Albaverde. Bio je peti general reda slugu Blažene Djevice Marije. Obavljao je mnogo pokorničke i pobožne vježbe kao osoba dubljeg duhovnog života. Postio je i u noći je bdio hvaleći Gospodina. Molio je časoslov Blažene Djevice Marije, Časoslov za pokojne i 7 pokorničkih psalama. Dao se na karitativno pomaganje siromaha kako bi njegova ljubav za Gospodina bila još veća. Provodeći takav život u njemu se rodila želja napustiti svijet i služiti Bogu svim silama svoga srca.
Stupio je u Red Slugu BD Marije u kojem je najprije živio kao brat pomoćnik, a tek kasnije je ređen za svećenika. Postao je i vrhovni poglavar reda, a glavna značajka njegove duhovnosti je bila poniznost.  Tu je krepost naučio od Gospe kojoj je od malih nogu bio odan i pobožan. Toliko je volio Blaženu vazda Djevicu da su ljudi za njega govorili:"Ona je Filipovo srce." Kad su upitali Filipa kakav to habit nosi on je odgovorio:"Zovemo se Marijini sluge i nosimo habit njezine žalosti." Zadaća je Reda slugu Blažene Djevice Marije kojega su Firenzi osnovali 7 svetih utemeljitelja, da njegovi članovi razmišljaju o Gospinim žalostima i bolima, o onome što je starac Šimun prorekao Majci Božjoj:"Gle! Ovaj je određen za propast i uskrsnuće mnogih u Izraelu, za znak kojemu će se protiviti – a tebi će samoj mač probosti dušu – da bi se otkrile misli mnogih srdaca." (Lk 2, 34-35)
Filip je taj zadatak tako savršeno izvršavao da je o njemu zapisano:"U srcu nije imao drugo doli muke Isusa Krista i velike boli Djevice Marije." Taj je veliki Božji sluga umro 1285.godine, u Todiju, u Toskani, baš kad je zvonilo na Gospino pozdravljenje, držeći u rukama raspelo, koju je nazivao svojom knjigom, odakle je neprestano učio. Njegova životna mudrost je bio raspeti Krist.  

************************************************************

Danas se u svojim molitvama možemo sjetiti i sv.Sidoniusa Apollinarisa (432-490 godina), štuje se kao svetac biskupije Claromontanae, kojoj je jedno vrijeme bio na čelu... Neumorno se žrtvovao za svoje stado. Mudro, hrabro i snažno je promicao dobro svoga naroda u prvom razdoblju Crkve kad se rimsko društvo već moralo suočavati s navalama barbara sa svih strana.