subota, 30. rujna 2017.

Što moramo vjerovati da bismo bili spašeni uz svjedočanstvo jedne osobe o tome kako je postala u dubini duše radosna zahvaljujući pravovjerju





,,Srcem vjerujemo i ustima ispovijedamo jednu Crkvu ne krivovjernika, nego svetu Rimsku, katoličku, apostolsku, (i) vjerujemo da se izvan nje nitko ne spašava.’’ (papa Inocent III., Eius exemplo, 1208. god., DH 792)

,,Jedna je naime sveopća Crkva vjernika, izvan koje se uopće nitko ne spašava.’’ (IV. Lateranski sabor, 802)

‘Izvan Crkve nema spasenja’ (extra Ecclesiam nulla salus)

“Nitko tko se nalazi izvan Katoličke crkve, ne samo pogani nego niti Židovi niti krivovjernici ili raskolnici ne mogu biti sudionici vječnog života, nego će ići u oganj vječni “koji je pripremljen đavlu i anđelima njegovim, osim ako joj budu pripojeni prije kraja života; jedinstvo crkvenog tijela vrijedi toliko da crkveni sakramenti vrijede samo onima koji ostaju u njoj, kao što i postovi, milostinja i druga djela pobožnosti i vježbe kršćanske vojske postižu vječnu nagradu samo u njoj.“



No što je najpotrebnije vjerovati? To možemo saznati u ovom vrlo zanimljivom i poučnom video zapisu!


Svjedočanstvo jedne osobe: "Imam 39 godina i teolog sam po struci. Prije 19 godina sam spoznala da je Bog Ljubav, a prije 10 godina sam doživjela duboko obraćenje na rođendan bl. Alojzija Stepinca. Mislila sam da od tad mogu mirno rasti u vjeri, molitvi, iskrenoj i čistoj ljubavi no nisam osjećala onu duboku radost i ispunjenje koje nitko i ništa ne može oduzeti kad nalete bure i oluje. Od djetinjstva sam željela znati jako dobro govoriti engleski jezik. Zamišljala sam kako bi to bilo izvrsno jer bi mi sva vrata bila otvorena, a život bi mi bio lakši. Smatrala sam to povlasticom. Govorila sam blago onima kojima je to materinji jezik. Bila sam pomalo tužna jer radi obiteljske situacije nisam imala priliku za aktivnije učenje engleskog jezika. Prije tri godine sam spoznala da je najbitnije živjeti ne bilo kako već čisto katoličku vjeru u punini njezine istine. Tek sam čitajući Denzingera (UPT, Đakovo) kojeg mi je preporučio jedan svećenik spoznala da sam najsretnija osoba na ovom svijetu. Spoznala sam da nije točno ono što sam slušala i na teologiji da je svejedno u kojoj si vjeri i da je Bog jedan nas sviju zvali ga Alah ili naš Trojstveni Bog. Nije svejedno jesi li protestant, pravoslavac jer su se raskolili. a samo je u Katoličku crkvi i vjeri spasenje. Razumjela sam tad više mi  nisu otvorena samo zemaljska vrata već vrata vječnosti. Tad, prije tri godine sam postala dubinom svoje duše radosna i ispunjena osoba. Htjela sam što više spoznavati vjeru, a još uvijek spoznajem to bogatstvo. Događali su se i problemi kasnije veći, manji, vrlo stresne situacije no zagledana u vječnost tu dubinu radosti više ništa nije moglo niti može pomutiti. Od srca živim vjerske istine (dogme) katoličke vjere svjesna da sam rođena u najvećoj mogućoj povlastici-katoličkoj vjeri. Uistinu, pravi je najdragocjeniji dragulj."  S.M.



[Osuđene zablude odbačene u dokumentima, Syllabus pape Pija IX:]

15. Svaki čovjek ima slobodu prihvatiti i ispovijedati religiju, za koju, vođen svjetlom razuma, bude smatrao da je istinita.
16. Ljudi u obdržavanju bilo koje religije mogu pronaći put vječnog spasenja i postići vječno spasenje.
17. Treba biti barem u dobroj nadi u vječno spasenje svih onih, koji nikako nisu bili u pravoj Kristovoj crkvi.
18.Protestantizam nije ništa drugo nego različit oblik iste prave kršćanske religije, u kojoj je moguće svidjeti se Bogu, jednako kao i u Katoličkoj crkvi (Pio IX., Syllabus, 1864. god., DH 2915-2918)



DH = DENZINGER H. – HÜNERMANN P., Zbirka sažetaka vjerovanja, definicija i izjava o vjeri i ćudoređu, UPT, Đakovo, 2002.