„Reci Mojim službenicima, budući da slijede primjer Francuskoga kralja u kašnjenju izvršenja Mojega zahtjeva, da će ga slijediti i u nesreći. Nikada neće biti prekasno uteći se Isusu i Mariji.“
Dana 31. kolovoza 1931. godine, zbog bolesti sestra Lucija nalazila se na oporavku s jednom prijateljicom u mjestu Rianjo u Španjolskoj, jednom malenom primorskog gradu blizu Pontavedre. Bilo je to u kapelici ovoga gradića gdje je Fatimska glasnica još jedanput primila poruku s Neba. Naš Gospodin tužio se sestri Luciji na sporost Svojih službenika koji nisu obavili posvetu Rusije Bezgrješnom Srcu Marijinu kako je Gospa Fatimska zahtijevala 13. lipnja 1929. u Tuyu,dvije godine i dva mjeseca ranije. Sestra Lucija ispričala je svome biskupu ovu važnu objavu:
„Moj ispovjednik naređuje mi da prenesem Vašoj Ekscelenciji ono što se nedavno zbilo između našeg dragog Boga i mene. Kako sam tražila od Boga obraćenje Rusije, Španjolske i Portugala čini mi se da mi je Njegovo Božansko Veličanstvo reklo:
'Ti me veoma tješiš tražeći od mene obraćenje ovih jadnih naroda. Traži to i od Moje Majke govoreći joj često: Slatko Srce Marijino, budi spasenje Rusije, Španjolske i Portugala, Europe i cijeloga svijeta.
'I opet: Po Svojemu čistome i bezgrješnome Začeću, o Marijo, isprosi mi obraćenje Rusije, Španjolske, Portugala, Europe i cijeloga svijeta.'
'Reci Mojim službenicima, budući da slijede primjer Francuskoga kralja u kašnjenju izvršenja Mojega zahtjeva, da će ga slijediti i u nesreći. Nikada neće biti prekasno uteći se Isusu i Mariji.'“
U jednom drugom tekstu napisa:
„Kasnije, preko jedne nutarnje poruke, naš Gospodin tužio mi se: 'Oni nisu htjeli poslušati Moj zahtjev!...Kao Francuski kralj pokajat će se i poslušati, ali bit će kasno. Rusija će već proširiti vlastite zablude po cijelome svijetu, izazivajući ratove i progone Crkve. Sveti Otac mnogo će trpjeti.'“
Ovdje se naš Gospodin izričito poziva na zahtjeve Presvetoga Srca koji su preko svete Margarete Alacoque preneseni Francuskome kralju 17. lipnja 1689.godine. Kao ishod odbacivanje kralja Luja XIV. da posveti Francusku Presvetome Srcu Isusovu, kako je Nebo tražilo preko jednog francuskoga svetca koji je bio priznat u tome vremenu – i istim odbijanjem njegova sina i njegova unuka, kralja Luja XV. i Luja XVI. – protestantska i masonska protucrkva uspjela je pokrenuti Francusku revoluciju, i to s velikim uspjehom.
Dana 17. lipnja 1789. (blagdan Presvetog Srca Isusova), točno stotinu godina od dana kada je sveta Margareta Marija napisala velike planove Neba za Kralja, Treći se stalež pobunio, proglasivši se Narodnom skupštinom i oduzevši kralju Luju XVI. zakonodavnu vlast.
Dana 21. siječnja 1793. Francuska, nezahvalna i u pobuni protiv svoga Boga, usudila se odrubiti glavu najvećem kršćanskome kralju kao da je posrijedi kakav kriminalac. U Rianju Isus nas upozorava da će se ovo mračno poglavlje povijesti ponoviti i da će ovaj put službenici Njegove Crkve – biskupi, čak i sam Sveti Otac – biti među jadnim žrtvama.
Čini se da ovo smaknuće Pape, „biskupa odjevena u bijelo“, skupa sa smaknućem drugih biskupa, svećenika, redovnika i laika – kao da su obični kriminalci – točno odgovara viđenju koje je prorečeno u dijelu Treće Fatimske tajne koji je objavljen 26. lipnja 2000. godine.
U knjižnici bloga nalaze se dvije knjige o Fatimskim porukama:
Prenosimo vam jedan izvrstan putopis u Fatimu s drugog bloga kojeg možete vidjeti OVDJE.
