Sestra Lucija upozoravala je na dijaboličnu dezorijentiranost čijim su plijenom postali razni članovi crkvene hijerarhije. Lucija je zahtijevala od vjernika da se suprotstave takvoj dezorijentiranosti.
Sestra Lucija govorila je praktično od samog početka da se Tajna mora objaviti 1960. godine ili pak odmah po njezinoj smrti, koji god od dvaju događaja prije nastupi.
Međutim, 1960. godine Tajna nije objavljena i sestri Luciji nametnuta je šutnja. Nije joj više dopušteno govoriti o još neobjavljenim dijelovima Fatimske poruke, a da za to prethodno ne dobije odobrenje od Vatikana.
Unatoč tomu, 1957. godine i krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina – dakle, i prije te sudbonosne 1960. godine, godine kada se Treća tajna morala objaviti, ali i nakon nje – sestra Lucija počela je objavljivati neke od mogućih sadržaja tog teksta. U svojim pismima tog vremena sestra Lucija govorila je o đavlu koji je sve više osvajao vlast nad svećenicima i posvećenim osobama, ne sustežući se čak žigosati đavolsku dezorijentiranost koja je pogodila duhove i srca najutjecajnijih članova crkvene hijerarhije.
Tijekom susreta s ocem Fuentesom kojemu je dala svoj posljednji službeni intervju bez potrebnog prethodnog odobrenja od Vatikana sestra je Lucija rekla: „Oče, đavao se upravo sprema zametnuti odlučujuću bitku protiv Blažene Djevice. A đavao zna što ponajvećma vrijeđa Boga i što će mu u kratko vrijeme pribaviti najveći broj duša. Tako đavao sve čini da zavlada dušama Bogu posvećenima jer zna da će na ovaj način duše vjernika, ostavljene bez vodstva, lakše pasti u njegove ruke.“
Deset godina kasnije sestra Lucija oštro je kritizirala progresističke snage unutar Crkve koje su pokušavale umanjiti ili uništiti važnost svete Krunice: „Ova je kampanja đavolska“, napisala je 1969. jednom od svojih nećaka svećenika, „ ne dajte se obmanuti!“. Ove riječi uzete su iz „Male rasprave o naravi i molitvi Krunice“ koja je objavljena 1973. godine koja sadrži različite odlomke uzete iz pisama sestre Lucije između 1969. i 1971. godine.
U ovim svojim pismima sestra Lucija upirala je snažno prstom u vođe pokoncilske Crkve. Godine 1970., u jednom pismu majci Martins, svojoj bivšoj susestri dorotejski, Lucija je napisala: „Žalosno je prisustvovati takvoj dezorijentiranosti u tako mnogim osobama koje zauzimaju mjesta velike odgovornosti….đavao je uspio infiltrirati zlo pod krinkom dobra i slijepci počinju voditi druge slijepce, kako nam govori Gospodin u Svojem Evanđelju, a duše se prepuštaju obmani.“
Prikladno je primijetiti kako je 1957. godine sestra Lucija rekla da se đavao upravo sprema zametnuti svoju odlučujuću bitku, a 1971. godine njemu je pošlo za rukom polučiti uspjeh.
„Ja žrtvujem sebe samu“, nastavila je Lucija, „i prikazujem svoj život Bogu za mir u Njegovoj crkvi, za svećenike i sve posvećene osobe, osobito za one koji su tako obmanuti i loše vođeni … on (đavao) uspio je dovesti u zabludu i obmanuti duše koje imaju velike odgovornosti poradi službe koju vrše…oni su slijepci koji vode druge slijepce“.
„Važno se ustati i boriti se“
Nije tajna zašto je sestra Lucija bila prisiljena na šutnju. Jedan utjecajan glas kao njezin davao je slične izjave, jedan tako ljubljen i poštovan glas, budući da ju je Gospa izabrala kao proročki glas, jamačno bi ugrozio cijeli pokoncilski aggiornamento.
Međutim, ova pobožna karmelićanka prihvatila je rado takvu prisilu. Ona ju je shvatila kao dio puta koji je Nebo za nju odabralo. „Moram ostati u tišini, u molitvi i pokori“, pisala je sestra Lucija u jednom svojem pismu Dona Mariji Terezi da Cunha. „Na ovaj način uspjet ću vam više pomoći….ovo je zadaća koju je Gospodin odabrao za mene: moliti i žrtvovati cijelu sebe za one koji se trude raditi u vinogradu Gospodnjem i širiti Njegovo Kraljevstvo.“
No ona je poticala i upozoravala one koji su se nalazili izvan Karmela kako bi ustali i borili se u ime svoje vjere: „Suočeni smo s đavolskom dezorijentiranošću koja sada već prožima cijeli svijet i koja obmanjuje duše! Važno se boriti se protiv toga…“.
Ove Lucijine riječi podsjećaju na obvezu nas kao katolika! Moramo ostati nepokolebljivima i odanima pravoj vjeri i pravoj Misi; moramo svaki dan moliti svetu Krunicu i javno se odupirati jezivom pokoncilskom aggiornamentu na sve legitimne načine koji nam stoje na raspolaganju.
Tekst: John Vennari
