U travnju 1959. dobio je kardinal Stepinac pismo od isusovca o. Grafenauera u kojem ga je molio da okruni kip Gospe Fatimske koji je bio određen za Bijeljinu.
O tome je bio obavijestio papu Pia XII još za vrijeme njegova života. Papa je posebnim pismom ovlastio kardinala Stepinca da u njegovo ime blagoslovi i okruni kip.
Kardinal je zamolio župnika da to bude u crkvi u Krašiću.
23.svibnja 1959. stigao je Gospin kip u župni dvor u Krašiću, a s kipom je donesena i zlatna kruna. Lijepo zamotanu u kuću ga je donijela jedna seljakinja. Župnik je lijepo primijetio da je Gospa poput sv.Petra iz tamnice, mimo četiri stražara unesena neopaženo u kuću.
Iscrpljen od bolesti Stepinac je ležao u postelji i ugledavši Gospu podignuo je obje ruke na molitvu prema Gospi. Župnik prinese kip Stepincu, a on se malo podignu sa ležaja, obujmi noge kipa i na tri ga mjesta po podnožju poljubi. Ništa nije govorio. Samo ga je gledao.
Premda je bila nedjelja i blagdan Presvetog Trojstva , crkveni god, on nije mogao do crkve da slavi Misu za puk.
Unatoč oboljenju ustao se sa ležaja, obukao reverendu, metnuo pektorale na sebe kao za vrijeme sv.Mise. Htio je na taj način upriličiti Gospin dolazak.
U sobi su župnik i sestre koje su djelovale na župi učinili privremeni oltar, na nj postavili Gospin kip pred kojim je on mogao slaviti sv.Misu. Kip je bio izrađen u samoj Fatimi, a blagoslovio ga je već papa Pio XII.
Kardinal je obukao biskupsko ruho, uzeo mitru koju su mu poklonili Krašićanci za 20-godišnjicu njegova biskupovanja i prsten što mu ga je poslao na dar papa Ivan XXIII. Uz njega su bili župnik i začasni kanonik Šimecki, a sestre su stajale na hodniku. Najprije su izmolili Lauretanske litanije, Očenaš, Zdravo Marijo i Slava Ocu te je kardinal blagoslovio kip i metnuo zlatnu krunu na glavu Gospina kipa. Blagoslov je bio 31. svibnja. Predvečer 03. lipnja kip je bio odnesen iz župnog dvora neopazice. Sretno je prispio u Zagreb, gdje je bio izložen u kapeli čsnih sestara Naše Gospe.
Kardinal je zamolio župnika da to bude u crkvi u Krašiću.
23.svibnja 1959. stigao je Gospin kip u župni dvor u Krašiću, a s kipom je donesena i zlatna kruna. Lijepo zamotanu u kuću ga je donijela jedna seljakinja. Župnik je lijepo primijetio da je Gospa poput sv.Petra iz tamnice, mimo četiri stražara unesena neopaženo u kuću.
Iscrpljen od bolesti Stepinac je ležao u postelji i ugledavši Gospu podignuo je obje ruke na molitvu prema Gospi. Župnik prinese kip Stepincu, a on se malo podignu sa ležaja, obujmi noge kipa i na tri ga mjesta po podnožju poljubi. Ništa nije govorio. Samo ga je gledao.
Premda je bila nedjelja i blagdan Presvetog Trojstva , crkveni god, on nije mogao do crkve da slavi Misu za puk.
Unatoč oboljenju ustao se sa ležaja, obukao reverendu, metnuo pektorale na sebe kao za vrijeme sv.Mise. Htio je na taj način upriličiti Gospin dolazak.
U sobi su župnik i sestre koje su djelovale na župi učinili privremeni oltar, na nj postavili Gospin kip pred kojim je on mogao slaviti sv.Misu. Kip je bio izrađen u samoj Fatimi, a blagoslovio ga je već papa Pio XII.
Kardinal je obukao biskupsko ruho, uzeo mitru koju su mu poklonili Krašićanci za 20-godišnjicu njegova biskupovanja i prsten što mu ga je poslao na dar papa Ivan XXIII. Uz njega su bili župnik i začasni kanonik Šimecki, a sestre su stajale na hodniku. Najprije su izmolili Lauretanske litanije, Očenaš, Zdravo Marijo i Slava Ocu te je kardinal blagoslovio kip i metnuo zlatnu krunu na glavu Gospina kipa. Blagoslov je bio 31. svibnja. Predvečer 03. lipnja kip je bio odnesen iz župnog dvora neopazice. Sretno je prispio u Zagreb, gdje je bio izložen u kapeli čsnih sestara Naše Gospe.
(iz biografije kardinala Stepinca, autor Aleksa Benigar)
