Dne 24. lipnja 1940, u vezi s
proslavom 1300-godišnjice prvih veza Hrvata sa Svetom Stolicom, posebnom
okružnicom blaženi Stepinac potiče sve vjernike na popravljanje života, da se
kane svojih poroka, napose bogumrske psovke i kletve, poganske mržnje, zlobe te
raznih djela razvratnosti i pijanstva, i da Bogu daju zadovoljštinu za te
grijehe. (Okružnica O zadovoljštini za narodne grijehe, br. 890, 24.
siječnja 1940, - u: KL 91 (1940) 49)
Taj poziv ponavlja 31. siječnja 1942. godine. U svrhu zadovoljštine uvodi pokorničke procesije. I sam je vodio pokorničke procesije u svetište Majke Božje u Remetama. (Pokornički ophod u Remete, - u:KL 94 (1943) 460)
Večernjim listopadskim pobožnostima osobno je predsjedao svaki dan u drugoj crkvi, potičući vjernike kratkom propovijeđu na pokoru.
U pokorničkim procesijama i prigodom listopadskih pobožnosti vjernici su, predvođeni svećenikom, svaki puta izmolili cijelu svetu krunicu pred izloženim svetootajstvom. (Pokornički ophod u Zagrebu, - u: KL 94 (1943) 519)
U veljači 1944 započne nadbiskup opet borbu protiv kletve i psovke snažnom propovijeđu, koju je održao na Svijećnicu za vrijeme klečanja. Izložio je kako je kletva crna nezahvalnost Bogu, pusta zloba i velika narodna nesreća. (KL 95 (1944) 64)
Dne 17.rujna 1944 opet je poveo pokorničku procesiju u Remete, da se povrijeđenom Božjem veličanstvu da zadovoljština za grijehe Hrvatskog Naroda, napose za bogumrske kletve i psovke. U propovijedi je izrekao kako su psovka i kletva velika narodna nesreća.
Sljedećim riječima izrekao je razlog teškom stradanju Hrvatskog Naroda: (Istriebimo psovku iz Hrvatskog Naroda! Bog će nam onda biti sigurno uporište,-KL 95 (1944) 453 sl.)
"Nije tragika naših dana u tome, što su nam ruševine napunile zemlju, što se i velika carstva ruše kao kuće od karata, pa onda mali narodi i države strepe još više, nego je tragika u tome, što se uslijed pomanjkanja vjere svi događaji u svijetu promatraju čisto naravnim očima, umjesto očima vjere, koja u svim zbivanjima sadašnjice gleda samo svemoguću desnicu Božju. A ta desnica nije zatajila nikad do sada, pa neće ni u buduće. Zato naša jedina briga ima biti, da budemo u prijateljstvu s Bogom. I vi ćete vidjeti, da se nisu nikada prevarili ni pojedinci ni narodi, koji nadu svoju postavljaju u njega, Stvoritelja neba i zemlje. Ali ima razloga strahovanju za bogohulnike i psovače, za narode koji podnose one, što povlače po blatu sveto Ime njegovo. Svi dakle, na posao, koji ljubite ovu našu ispaćenu domovinu. Psovka mora biti iskorijenjena iz naše sredine. Onda ćete vidjeti što znače riječi prorokove: "Blago narodu, koji ima Gospodina za Boga!" (Ps 143,15)
Iz govora blaženog kardinala Alojzija Stepnica
