Najdraža Stepinčeva slika-slika koju je voljela njegova majka Barbara
Krunica u Stepinčevom životu bila je prisutna još od kolijevke. Župnik Huzek svjedoči kako je prilikom obilaska obitelji Stepinac u blaženikovoj kolijevci ugledao rastegnutu krunicu, te je u tom trenutku rekao njegovoj majci Barbari: "Kak ne bi Lojzek postal svetac, kad već sad moli krunicu."
Kao nadbiskup Alojzije Stepinac je govorio kako je molitva svete krunice jedno od najvažnijih sredstava kojim se služi sveta Crkva u vjerskom odgoju svoje djece od vremena svetog Dominika do danas.Riječi Stepinca: "Krunica je bez sumnje najmilija molitva kako priprostog tako i mnogih školovanih ljudi. Duh bezvjerja je nagrizao mnogo toga i tako je potisnuta ova divna molitva. Svima je poznato da se krunica nekad rado molila u obiteljima kao zajednička molitva. Danas je nažalost, toga lijepog običaja nestalo iz mnogih obitelji. S njom je nestalo i obiteljskog blagoslova koji je uz moljenje krunice vezan. Ono što krunicu čini tako lijepom i privlačnom je što ona spaja usmenu molitvu sa razmatranjem. Molite ju, molite ju svaki dan. To je sva naša nada!"
Poticao je župnike da u crkvi mole krunicu sa narodom: "Makar ih pet dolazilo, držite trajno večernju molitvu. Uvjeren sam da će ih uvijek biti više. Krunica će nas spasiti."
Drugom zgodom rekao je župniku: "Dobro je da djeca prije blagoslova zajednički mole svetu krunicu jer će se tako priviknuti da je mole. Smatram da je uzrok pada kod svećenika i ostalih u tome što su prestali moliti. Kad bi župnik uspio, da u svakoj obitelji, mole krunicu, mnogo bi učinio za preporod župe. Dakako, ne odmah, ali bi ovo moljenje izazvalo zagovor Bogorodice i preporod duša ne bi izostao."
1954.godine papa Pio XII je proglasio stotu godišnjicu proglašenja dogme o Bezgrešnom začeću Blažene Djevice Marije marijanskom godinom. Tu godinu nadbiskup Stepinac je htio završiti ponoćkom između 7. i 8. prosinca. U noći je padala kiša, milicija je stražarila da ne bi došao koji strani župljanin. U crkvu je stiglo mnogo ljudi i sva djeca. U pola noći djeca su počela moliti svetu krunicu. Nakon svake desetice otpjevali su jednu pjesmu Majci Mariji. Iza svete krunice kardinal je propovijedao. Radovao se što Marijina organizacija, prozvana "Legio Mariae", lijepo napreduje. Osnovana je 1926. godine u Irskoj. Organizacija je savršena i borbena. Predstavlja veliku moralnu i duhovnu snagu. Kardinal je neumorno propovijedao o Blaženoj Djevici Mariji.
Krašički župnik Vraneković piše 28. studenog 1954.godine:"U tim posljednjim godinama govorio je kardinal Stepinac 200 propovijedi o Majci Božjoj. Uvijek bi rekao nešto novo i nešto lijepo!"
U njegovoj ostavštini je nađeno:
- 51 propovijed za sve subote tijekom godine
- 31 propovijed za svibanj
- 49 propovijedi o zazivima lauretanskih litanija
- 11 propovijedi o Djevičinoj himni "Magnificat"
- 10 propovijedi za devetnicu Bezgrešnog začeća prigodom stote godišnjice proglašenja dogme i završetka marijanske godine
- 28 marijanskih propovijedi prema starozavjetnim tekstovima koji se odnose na Mariju
- 31 propovijed prigodom stote godišnjice ukazanja Blažene Djevice Marije u Lurdu (kardinal ih je držao 1958.godine u svibnju, u Krašiću) u kojima je izlio svu svoju dušu i nježnu ljubav spojivši je s dogmatskom naukom Crkve o Gospi.
Obilno i bogato je njegovo djelo koje je ostavio iza sebe časni kardinal Stepinac. U knjizi o lauretanskim litanijama za svaki pojedini zaziv je napisao barem tri stranice. Uvijek su to bili lijepi, jednostavni, duhom nadahnuti izričaji puni ljubavi i poštovanja prema Blaženoj Djevici Mariji. Ostavio je duboki dojam i na priprosti puk i na mnoge školovane ljude. Oni koji su čitali njegova djela i propovijedi iznimno su cijenili njegov rad.
Stol i pisača mašina za kojom je radio blaženi Stepinac - Krašić
Za vrijeme zatočeništva u Krašiću rado je slušao Radio-Madrid radi obaviještenosti, ali u ožujku 1959.godine kad je emisija bila u 18.55, kad se u župnoj crkvi zajednički molila krunica, odrekao se slušanja radio emisije rekavši."Moljenje svete krunice je važnije od svih vijesti."
Na divan način je svojim primjerom znao posvjedočiti koliko voli moliti svetu krunicu.
Zatim donosi govor svetog Bonaventure, naučitelja Crkve koju je našao u njegovoj kratkoj biografiji na francuskom:
"Onim blaženstvima koje je Gospodin proglasio, valja dodati deveto blaženstvo, koje glasi; blaženi koji se pouzdavaju u Svetu Djevicu. Njihovo je ime upisano u knjigu života."
"Onim blaženstvima koje je Gospodin proglasio, valja dodati deveto blaženstvo, koje glasi; blaženi koji se pouzdavaju u Svetu Djevicu. Njihovo je ime upisano u knjigu života."
"Pax multa (in hac vita) diligentibus Te, Domina; anima eorum non videbit mortem in aeternum."
U prijevodu znači "Gospo, koji Tebe ljube, uživaju veliki mir u ovom životu; njihova duša neće vidjeti smrti dovijeka."
U prijevodu znači "Gospo, koji Tebe ljube, uživaju veliki mir u ovom životu; njihova duša neće vidjeti smrti dovijeka."
"Qui habuerit characterem eius (Mariae) adnotabitur in libro vitae", "Bit će upisan u knjigu života koji je obilježen Njezinim znakom."
"Audite, gentes, qui cupitis regnum Dei Virginem Mariam honorare, est vita immortalitatis; et narrare virtutes suas est via salutis", "Narodi koji žudite za kraljevstvom Božjim, počujte: štujte Djevicu Bogorodicu jer to je besmrtni život; razglašujte njezine kreposti, jer je to put spasenja."
"Scire et cognoscere Te, o Virgo Deipara, est vita immortalitatis: et narrare virtutes tuas est via salutis", "O, Djevice Bogorodice znati i poznavati Tebe, život je besmrtni; razglašavati Tvoju krepost, put je spasenja."
Pobožnost kardinala Stepinca prema Blaženoj Djevici Mariji nije bila plod nekakve osjećajnosti. Izgrađena je u zdravom katoličkom odgoju obitelji. Poslije je bila učvršćena istinama svete vjere o Majci Božjoj i Njezinoj ulozi u djelu našeg spasenja. Potkraj života je u svojoj velikoj pastirskoj ljubavi prema vjernicima i svećenicima počeo svakog dana redom posvećivati po jednu župu Bezgrešnom Srcu Marijinom, prikazujući tog dana svetu Euharistijsku žrtvu za dotični župu.
Rekao je: "Makar sam već jednom cijelu dijecezu posvetio Majci Božjoj. činim to sad ponovno, ne bi li se dobri Bog smilovao našem narodu u ovim odlučnim danima."
Do sredine 1959, malo pred svoju smrt, tako je prikazujući svetu misnu žrtvu, posvetio otprilike polovicu župa.
izvor: "Stepinac"
Aleksa Benigar
Pokrajnji Oltar -relikvija, raspelo i zavoji, župa Krašić
