Ljubav prema vlastitoj domovini
Iz govora blaženog Alojzija Stepinca: "Želim da upotrijebim ovu priliku i da iznesem stanovište Crkve o stvari, koja se danas mnogo tretira, a koja vaše duše nerijetko stavlja na kušnje, a to je odnos uvjerenog katoličkog intelektualca prema svome narodu. Nerijetko se čuje da inteligencija ne pripada narodu. A čemu se onda Vi školujete? Čemu Vaše muke i napori oko sticanja znanja? Kao što ne može istinski čovjek napredovati bez glave i zdrave pameti, tako ne može napredovati ni narod bez zdrave i poštene inteligencije... Katolici su, kažu, internacionalni. Prema tome su nenarodni i nemaju osjećaja za narod. Jeste li vi uistinu zato, što dokumentirate svoju odanost Crkvi, osuđeni da budete manji narodni negoli drugi? Ili niste li upravo vi, koji poštujete Crkvu i slijedite njezinu nauku, niste li, velim, baš vi prava narodna inteligencija i narodna uzdanica? Mnogo se, istina je, govori o ljubavi prema narodu. Mnogi govore tako o njoj zato što koristi njihovom džepu. Drugi opet da prikriju razne prljavštine, a treći jer su željni slave. Za uvjerena katolika ljubav prema narodu nije predmet trgovine ni za novac ni za slavu, nego je ona moralna i etička dužnost. Kad te dužnosti ne bi više vršili ne biste uopće bili katolici, kao što ni ja ne bih bio katolički biskup, kad ne bih požrtvovno ljubio svoj narod. Kršćanin ne samo da smije već mora ljubiti narod iz kojega je nikao. To leži već u samoj čovjekovoj naravi. Kršćanstvo ne ruši naravnog zakona već ga usavršava i oplemenjuje. Ljubav prema samom sebi ili ljubav prema roditeljima nije samo dozvoljena već je zapovijeđena. Narod nije ništa drugo nego velika obitelj, veliko krvno srodstvo. Ni jednog naroda ne mrzite i ne prezrite, a svoj narod ljubite! Tko razuman može zamjeriti djetetu, ako više ljubi svoju majku nego li tuđu? Ljubav prema narodu i ljubav prema katoličkoj vjeri ide zajedno! To su dvije sestre blizanke koje imaju zajedničkog Oca na nebesima. Bog ne može sebi protusloviti. Zar nije Spasitelj najprije propovijedao svom narodu izraelskom i prema tome nastojao najprije njemu koristiti?
Dirljivi plač proroka Jeremije nije li odraz duboke ljubavi prema vlastitom narodu? Katolička crkva računa s nacionalnim osjećajem u narodima, među kojima djeluje. Zato im postavlja njihove narodne patrone, poštuje njihove narodne običaje, dokle god nisu u protivnosti s istinama kršćanstva ili zdravog razuma. Oni koji ljube neistinu ili špekuliraju serviranjem neistine reći će da katolici ne mogu istinski ljubiti svog naroda. Ne može se govoriti o pravoj ljubavi prema svom narodu kod ljudi čiji život nije u skladu sa zakonom Božjim i Kristovim Evanđeljem.
Što znači ljubiti? Amare est bonum velle!
Ljubiti znači željeti požrtvovno tražiti dobro onoga koga ljubiš. Žrtvovati se za njegovo dobro. Vjera katolička je najveće dobro Hrvatskoga Naroda! To svjedoče neizmjerne žrtve stoljetnih turskih ratova. To svjedoči ustrajno odbijanje svake hereze i invazije, koje su se pokušale uvući u dragu nam domovinu. Gdje se ona potkapa na bilo koji način ondje će uskoro zavladati divljaštvo i rasulo. Ljubi li istinski svoj narod onaj koji riječju i dijelom blati vjeru svojih otaca i nastoji mladež otrgnuti od Krista? Što će narodu konačno pravo na slobodu, što će cio svijet, ako jednom bude osuđen na smrt!"
Izvor: Hrvatska straža, 29. III.1938, br.72
