Prigodom posjeta otpravnika poslova Apostolske nuncijature u Beogradu mons. Silvija Oddija, u Krašiću 11. veljače 1952, nadbiskup Stepinac je u razgovoru naglašavao svoje veliko pouzdanje u Boga i svoju odluku:"Prije umrijeti, da, ali nikako popustiti".
Te godine kao i još nekoliko godina prijetila je velika pogibao da će komunističke vlasti zatvoriti sjemeništa. Riječka bogoslovija je bila dokinuta na pet godina, a biskupsko malo sjemenište na tri godine. Dokinuli su sjemenište i bogosloviju i u Splitu, a prijetila je pogibao oduzimanja Dječačkog sjemeništa u Zagrebu. Blaženi Stepinac je u svemu zadržao mir, rekao je:"Ja se tome ni malo ne čudim. Možemo očekivati gore stvari. Nekoliko mladih svećenika, ako su duha Božjega, mogu mnogo učiniti. Bog nas neće ostaviti, u to čvrsto vjerujem. Da nas je odlučio uništiti, već bi nestali u grozotama koje su nas pratile." Za Dječačko sjemenište poručuje neka ga ne daju dragovoljno, ako će ga silom oduzeti, neka ide i neka sve uzmu, no ni pod koju cijenu da se ne popusti. Pisao je:"Ako živimo u doba najtežeg progonstva Crkve, to znači da ćemo doživjeti i najveći trijumf Crkve. Žrtava će dakako biti. Otići ću možda i ja. Ali što to znači? Glavno je da Božja stvar ide naprijed, i da se duše posvećuju."
Blaženi Alojzije Stepinac slavi tradicionalnu latinsku misu
Nakon još težih uvreda i udaraca koje je pretrpio, pisao je:"Upravo nas to treba učvrstiti u vjerovanju da ćemo možda još i teže trpjeti, ali trijumf Crkve je pred vratima. Možda ga ja neću doživjeti. To nije važno. Važno je da napreduje Božja stvar!" "Ne klonite duhom! Imajte veliko pouzdanje u Boga, ne dajte se slomiti!"
Vrlo je rado upotrebljavao izraz:"Ne bojati se, makar zvijezde padale s neba!"
Na sedmu godinu dolaska u Krašić reče župniku:"Bilo je bolno, ali Bogu hvala nismo pokleknuli pred silom, i dok smo ove pameti, nikada se nećemo pokloniti. Dvanaest godina zatvora je prošlo, a k tome pribrojite i godinu dana prije toga, jer sam stvarno bio u kućnom pritvoru. Onda cijeli rat, nevolja za nevoljom. Sve su nam uzeli, pa što nam je manjkalo? Plijenili su vas, pucali po vama, poziv za pozivom, i još ste tu, a oni su sretni da mogu s vama riječ progovoriti. Samo ne klonuti! To govorite svaki dan najprije sebi, a onda svima. Tko se Boga drži, taj nemože propasti. Samo ne klonuti jer je to velika uvreda Boga. Kako će se ugodno sjećati svaki svećenik i vjernik koji nije nasjeo sotonskim zamkama i nije se poklonio za zdjelu leće. In Te Domine Speravi!"
Na sedmu godinu dolaska u Krašić reče župniku:"Bilo je bolno, ali Bogu hvala nismo pokleknuli pred silom, i dok smo ove pameti, nikada se nećemo pokloniti. Dvanaest godina zatvora je prošlo, a k tome pribrojite i godinu dana prije toga, jer sam stvarno bio u kućnom pritvoru. Onda cijeli rat, nevolja za nevoljom. Sve su nam uzeli, pa što nam je manjkalo? Plijenili su vas, pucali po vama, poziv za pozivom, i još ste tu, a oni su sretni da mogu s vama riječ progovoriti. Samo ne klonuti! To govorite svaki dan najprije sebi, a onda svima. Tko se Boga drži, taj nemože propasti. Samo ne klonuti jer je to velika uvreda Boga. Kako će se ugodno sjećati svaki svećenik i vjernik koji nije nasjeo sotonskim zamkama i nije se poklonio za zdjelu leće. In Te Domine Speravi!"
Blaženom Stepincu je bilo glavno da Božja stvar napreduje, dok se pojedinac ponizno mora podvrgnut onome što je Bog za njega odredio!
"Neka ide i život, samo da ostane Crkva Božja."
Jednom uglednom gospodinu koji je zajedno sa njim bio u Lepoglavi piše: "Dragi doktore!
Nadam se da ste vedra duha i srca kraj svih teškoća, koje su Vas snašle i snalaze. Ostanite vedri uvijek, došlo što mu drago. Sve prolazi, ali Bog nikada! Pa ako Vaša obitelj sada možda strada, sasvim sigurno vidjet će i bolje dane, barem djeca Vaša, za koju i živite."
Nadam se da ste vedra duha i srca kraj svih teškoća, koje su Vas snašle i snalaze. Ostanite vedri uvijek, došlo što mu drago. Sve prolazi, ali Bog nikada! Pa ako Vaša obitelj sada možda strada, sasvim sigurno vidjet će i bolje dane, barem djeca Vaša, za koju i živite."
"Istina, borba je danas gigantska u poredbi sa prošlošću, jer ovakve perfidije, zlobe i pokvarenosti svijet još nije vidio. Ali, radi toga Božja moć se nije niti za dlaku umanjila, a isto tako ni dobrota Božja. Hoću li ja doživjeti trijumf Crkve, ne znam. Siguran sam da će ga mnogi imati prilike vidjeti ga i to takva, kakva još povijest nije zabilježila. Unutarnji preporod duša, jedino je važno. Jedina opasnost je malodušnost. Nemo in Domino speravit et confusus est – nitko se nije postidio, tko se ufa u Gospodina (Sir 2,10)"
Blaženi Kardinal je imao silno pouzdanje jer je imao silno povjerenje u Bogorodicu i Djevicu Mariju!
Zatim piše:"Tko zna kud bi krenuo naš narod, da trajno živi u miru i blagostanju? Ovako kroz vjekove na sve strane bije bojeve i kroz kreševo sačuvao je najveće blago, svetu vjeru. Čim su prestale borbe protiv Turaka val liberalizma i ateizma počeo je da zahvaća jadni narod. I tako malo po malo došli smo do onoga što danas imamo. Sada smo opet stisnuti kao nikada."
Donosim nekoliko glavnih misli vodilja blaženog Kardinala koje je napisao na latinskom jeziku, ali su u knjizi prevedene na hrvatski jezik:
1. "Lisice imaju jazbine i ptice nebeska gnijezda, a Sin čovječji nema gdje bi glavu naslonio" (Mt 8,20) "Nije učenik nad učiteljem, niti sluga nad Gospodarom svojim." (Mt 10,24)
2. U Africi, spomen svetog Velerijana, biskupa. Kad mu je bilo 84 godine, u vrijeme vandalskog progona, pod arijanskim kraljem Genzerikom, postojano se ustručavao izručiti crkveno posuđe. Zbog toga bi izgnan iz grada. Bio je izdan nalog da ga nitko ne smije primiti u kuću niti na polje te je tako dugo ležao na vojničkoj cesti izložen vremenskoj nepogodi. Tako je u ispovijedanju i obrani katoličke istine dovršio tijek blaženoga života. (Martyrologium Romanum, 19. XII)
3. U Rimu rođendan svetog Marcela I, pape i mučenika. Na nalog nasilnika Makscenija bio je zbog katoličke vjere najprije izbatinan, a zatim određen da poslužuje čuvane zvjeri. Dok je vršio tu poslugu, preminuo je odjeven u kostrijet. (Martyrologium Romanum, 16.1)
4. "Napustite vaše palače; od onog koji hoće Crkvu učiniti robinjom, ne primajte nikakva novca da utažite glad... U vašoj nevolji, u vašim bolima uprite pogled samo na Isusa Krista, lišena svega, gola, razapetoga." (Sveti Pio X, biskupima u Francuskoj, 18. X. 1908)
5. Papa Pio VI bio je odveden u progon i ondje je umro.
2. U Africi, spomen svetog Velerijana, biskupa. Kad mu je bilo 84 godine, u vrijeme vandalskog progona, pod arijanskim kraljem Genzerikom, postojano se ustručavao izručiti crkveno posuđe. Zbog toga bi izgnan iz grada. Bio je izdan nalog da ga nitko ne smije primiti u kuću niti na polje te je tako dugo ležao na vojničkoj cesti izložen vremenskoj nepogodi. Tako je u ispovijedanju i obrani katoličke istine dovršio tijek blaženoga života. (Martyrologium Romanum, 19. XII)
3. U Rimu rođendan svetog Marcela I, pape i mučenika. Na nalog nasilnika Makscenija bio je zbog katoličke vjere najprije izbatinan, a zatim određen da poslužuje čuvane zvjeri. Dok je vršio tu poslugu, preminuo je odjeven u kostrijet. (Martyrologium Romanum, 16.1)
4. "Napustite vaše palače; od onog koji hoće Crkvu učiniti robinjom, ne primajte nikakva novca da utažite glad... U vašoj nevolji, u vašim bolima uprite pogled samo na Isusa Krista, lišena svega, gola, razapetoga." (Sveti Pio X, biskupima u Francuskoj, 18. X. 1908)
5. Papa Pio VI bio je odveden u progon i ondje je umro.
Kardinal je svoje povjerenje u Boga jačao svakodnevnim čitanjem Rimskoga martirologija i života svetaca. Govorio je:"Koliko mučenika! Oni su dali život za Ime Božje, a mi da ga sada izdamo? Što bi nam rekao narod, a što je najvažnije što bi rekao Spasitelj? Zato, ne bojte se! Ništa nam ne mogu oduzeti. Pa ako sve ode, neka ide! Ako budemo i umrli od gladi, bolje je, jer ćemo časno svršiti. Samo ne pasti na koljena pred silom. Nama treba samo vjera čvrsta i stalna. Gospodinu se ne žuri."
Dvojici njemačkih sjemeništaraca, kojima je uspjelo stići u Krašić, na oproštaju kaže Kardinal pun vedra pouzdanja u Boga:"Kad se vratite recite svojim drugovima da su narodi dozreli za Krista. Sve ste doživjeli. Liberalizam, nacionalizam, fašizam, komunizam i socijalizam! Svi su ostali bez uspjeha! Dolazi novo doba."
Nekoliko dana prije svoje smrti, 16. siječnja 1960, piše Kardinal jednom svom znancu:"Straže oko mene budno bdiju i dan i noć. Ali i Bog bdije! Razlika je samo ta, da uzalud bdiju, kako veli Psalmista, oni koji čuvaju grad, ako Gospodin ne čuva grada. Prvi me čuvaju ne bi li mi slomili živce, a Bog me čuva, da ne klonu živci, makar se još povećao bijes i mržnja neprijatelja. Bog me je svakako bolje čuvao. U Njega se i nadalje uzdam!"
"Alojzije Stepinac – hrvatski Kardinal"
o. Aleksa Benigar
