Blažena Majka Marija od Isusa Deluil-Martiny – utemeljiteljica Kćeri Srca Isusova
Utemljiteljica družbe Sestara Kćeri Srca Isusova je blažena Maria Deluil - Martiny (Marija od Isusa (1841-1884). Rođena je u Marseilleu. Pod duhovnim vodstvom svetog Ivana Marie Vianeya, župnika Arškog polako otkriva svoj životni i duhovni poziv... Njezino geslo je:"On mora kraljevati - Oportet Illum Regnare", a pri tom je mislila na kraljevstvo Njegovog Srca. Srce Isusovo i Srce Marijino se nalaze na škapularu i grbu Kćeri Srca Isusova. U 17-toj godini, nakon duhovnih vježbi, zapisuje u svoj dnevnik: “Da, moj Bože, ja vjerujem, ja vjerujem! Daj da trpim, ali da se spasim”. Njezin blagdan Sestre Kćeri Srca Isusova kao i pridruženi laici udruge Duše žrtve slave 27. veljače.
27.veljače 1884. Marija od Isusa pada pogođena hicem samostanskog vrtlara, anarhiste. “Opraštam mu … za Djelo – (kraljevstvo Gospodina na zemlji)”, njezine su posljednje riječi. Njezina je žrtva oplodila mladu kongregaciju koja se, očito štićena Providnošću, raširila u različite europske zemlje.
Sestre su došle u Lasinju, nedaleko Zagreba, prije 10 godina. U zadnje dvije godine samostan je od 8 redovnica koje su svoje živote posve darovale za slavu Gospodina obilato blagoslovljen i danas u njemu žive 22 sestre. Pitali smo za nova zvanja i dobili smo odgovor da su zvanja čvrsta, odlučna, postojana posve se dati za Gospodina i duše.
Ovu kontemplativnu kongregaciju Kćeri Srca Isusova je
u tijeku II. svjetskog rata blaženi Alojzije Stepinac želio imati u svojoj Nadbiskupiji. Želio je da pred Presvetim Oltarskim
Sakramentom sestre mole za plodan svećenički rad, obraćenje grešnika i tolike
druge potrebe. No, to se nije ostvarilo zbog ratnih neprilika. Zasigurno je da
bl. Alojzije to sada čini svojim zagovorom s neba. Što nije učinjeno za njegova
života, učinjeno je sada.
Presveto u kapelici Sestara
Promišljajući o tome kako Srce Isusovo ne traži samo molitve i izjave ljubavi, nego žrtvu i patnju, suze i krv da i dalje izlijeva plodove svoga otkupljenja na Crkvu, pobožne su duše žarko željele sudjelovati u ovom djelu naknade i otkupljenja. Voljom Božjom zadržane u svijetu, htjele su, da za Srce Isusovo rade barem ono, što nije nespojivo s njihovim staležom. Zamolile su pouku od Kćeri Srca Isusova, koje su i same duše žrtve kao i crkvenu vlast da potvrdi i blagoslovi njihovo udruživanje, ime i rad. To je početak udruge Duše žrtvi u zajedništvu s Presvetim Srcem Isusovim i Srcem Marijinim. Sveti papa Pio X. podijelio je blagoslov udruzi 22. siječnja 1909.godine te je i sam stupio u nju. Pod ovom žrtvenom zastavom okupilo se mnoštvo svećenika, redovnika i redovnica svih redova koji sretni mogu činiti zaslužnijima svoje patnje i pokore. Posebno raduje što se u ovo naše vrijeme tjelesnosti, nehaja i otpada, tolike svjetovne odlične duše s radošću stapaju u ovu udrugu. To je stoga jer u tim dušama gori duh naknađivanja koji se sve jače diže protiv zala našega vremena i što su shvatile da djelovanje dobrih, može donijeti ploda samo ukoliko ga pomažu molitva i djelotvorna žrtva.
U ovom našem vremenu koji obilježava veliki otpad od vjere, nisu li upravo duše žrtve najbolje oruđe za apostolat obraćanja grješnika? Ne smijemo zaboraviti da se to božansko djelo otkupa duša ne može ostvariti bez križa. Isus je spasio svijet na Kalvariji, više nego na Brdu Blaženstva. Duše žrtve nastavljaju kroz vjekove Kalvariju.
Svrha udruge je potpuno predanje te duše žrtve Božanskom Srcu Isusovom, da ono upravlja osobom po svojoj volji. Primaju unaprijed i u duhu naknade sve boli i patnje što ih On htjede poslati na njihovu dušu i tijelo. To čine iz nakane da žrtvujući sebe šire Kraljevstvo Srca Isusova, da isprose milost svećenicima i spasenje duša.
Sestre Pričest primaju klečeći, na usta i svećenik koristi pliticu. Jaganjče Božji mole klečeći, a završni blagoslov također primaju klečeći. Monaški, nema pružanja ruke kod iskazivanja mira. Pred Presvetim Oltarskim Sakramentom bdiju i noću i danju, naizmjenično. Klanjanje za laike je omogućeno i laicima svaki dan u potpunoj tišini, a i zadnjom subotom u mjesecu cijelu noć, također u tišini. Molitvu sv. pape Lava XIII svetom Mihaelu mole svaki dan nakon Mise. Himan Magnificat pjevaju u 16 različitih napjeva. Privržene su gregorijanskom koralu. Presveto i tamjan. čim se uđe u kapelicu odmah osvajaju srce.
Duša žrtva...to je Ljubav
Sestre Pričest primaju klečeći, na usta i svećenik koristi pliticu. Jaganjče Božji mole klečeći, a završni blagoslov također primaju klečeći. Monaški, nema pružanja ruke kod iskazivanja mira. Pred Presvetim Oltarskim Sakramentom bdiju i noću i danju, naizmjenično. Klanjanje za laike je omogućeno i laicima svaki dan u potpunoj tišini, a i zadnjom subotom u mjesecu cijelu noć, također u tišini. Molitvu sv. pape Lava XIII svetom Mihaelu mole svaki dan nakon Mise. Himan Magnificat pjevaju u 16 različitih napjeva. Privržene su gregorijanskom koralu. Presveto i tamjan. čim se uđe u kapelicu odmah osvajaju srce.
Duša žrtva...to je Ljubav
koja suosjeća,
okajava,
u svemu sudjeluje,
ništa ne uskraćuje,
koja prihvaća Isusove tajne,
koja je zapaljena svetom revnošću,
da uzme na sebe strahove, patnje i žrtve i da ih pretrpi i podnese s Isusom.
Ljubav koja daje život za život i koja bi – ako bi to njegova čast zahtijevala - sama bila spremna proliti svoju krv.
Članovi udruge duše žrtve koji su proglašeni blaženima i svetima:
Sveti papa Pio X, ljubitelj Euharistije
Sveti Maksimilijan Kolbe, mučenik
Blaženi Josip Cassant, trapistički redovnik
Blaženi Karlo de Foucauld, Mali brat isusov
Blaženi Eduard Poppe, belgijski svećenik
Blaženi Jakob Kern, redovnik
Blaženi Eduard Poppe, belgijski svećenik
Blaženi Jakob Kern, redovnik
Blaženi Kolumbo Marmion, benediktinac – veoma plodan duhovni pisac
Kardinal Blaženi Ildefonzo Schuster, nadbiskup Milana (tijelo mu je pronađeno neraspadnuto)
Blaženi Rupert Mayer, isusovac
Kardinal Blaženi Ildefonzo Schuster, nadbiskup Milana (tijelo mu je pronađeno neraspadnuto)
Blaženi Rupert Mayer, isusovac
Blaženi Alojzije Stepinac
Terezija Neumann, velika mističarka prošlog stoljeća i drugi
Sestre imaju i duhovnu podršku od laika koji su uključeni u udrugu Počasna straža. Stražar bdije sat vremena u duhu, ako ne može fizički pred Presvetim prikazujući sve svoje poslove na čast Srca Isusova za spas duše... U sklopu Počasne Straže duša koja želi može uzeti sat milosrđa odnosno dodatni sat klanjanja i svakodnevnog prikazivanja Gospodinu za jednu osoba koja se dodatno upisuje u knjigu, Registar milosrđa koja se nalazi u blizini Oltara... Svaki sat ima svoga sveca ili zaštitnika s kojim duša žrtva moli u određenom satu koji izabere za Počasnu stražu.
Kod sestara se može obući i škapular za laike kao osobitu zaštitu protiv raskola i krivovjerja koja će u posljednjim vremenima (2 Tim 3) činiti razdore u Crkvi. Biti će moćni štit protiv sila pakla! Škapular je Dekretom od 4. travnja 1900. odobrio kardinal Mazelli, isusovac. Oblačenjem škapulara kojega prati posebno svečan obred u kapelici Sestara se postaje član udruge Duše žrtve. Na taj način je duša žrtva neprekidno duhovno povezana sa Sestrama.
Škapular Smrtne Muke Srca Isusova i Sućutnog Srca Marijina
Molimo za sestre, neka ih Gospodin obdari s još brojnijim zvanjima i neka s hrabrošću nose svoju zaista posebnu karizmu.
Cor Jesu, majestatis infinitae miserere nobis – Srce Isusovo, veličanstva beskrajnoga, smiluj nam se!
Izvor: (odlomci iz knjige Moj život u Tvojem Srcu, Blažena Majka Marija od Isusa, autor Paolo Risso i Molitveni priručnik udruge Duša - Žrtvi, imprimatur Gen. Vikar Salis, Zagreb, 4. veljače 1936., kojim se i danas služe članovi udruge)
