Massabiellska pećina (fotografija sa vojnog hodočašća)
Posljednji put sveta Bernardica je vidjela Presvetu Djevicu Mariju u svom zemaljskom životu iz udaljenosti. Špilja je bila ograđena ogradom. Bernardica nije mogla bliže prići, ali je imala silnu želju sa susretom. Bilo je to na blagdan Gospe Karmelske. Gospa je htjela poručiti koliko su joj mili blagdani. Htjela je na taj način pokazati da nas prati s ljubavlju te da će nas voditi putevima svetosti ako joj to dopustimo. Značenje Massabiellske pećine nalazimo u Bibliji. Gospa je htjela svratiti pozornost na to da je jedini Bog, ona hridina na kojoj trebamo graditi svoj život, da jedino u Bogu trebamo tražiti oslonac i zaštitu; da je Crkva izgrađena na stijeni – Petru ona obitelj koju neće ni vrata paklena nadvladati!
Ograda predstavlja protivljenje ljudi; a rijeka Gava tijek ovoga života koji nas dijeli od vječnosti. Voda je nepremostiva, dok ne dođe čas da putem križa i pokajanja stignemo na drugu obalu. Ali tamo nas čeka ljubav, majčinska toplina, blaženstvo drugog svijeta. Poslije ovoga oproštajnog ukazanja Bernardica se vraća u svakidašnjicu svoga života. Ona se umanjuje, a spilja i izvor rastu. Duh Sveti vodit će dalje njezin život putovima koji su izuzeti od svake draži i svakog vanjskog sjaja. Njezina svetost ostat će skrivena okolini u kojoj bude živjela.
Sva ukazanja odvijaju se u ozračju sabranosti, tišine i molitve. Tek kad se stvori ozračje sabranosti i molitve, Bog se počinje očitovati našoj duši. Lurd je posebno mjesto sabranosti i molitve. Spoja neba sa zemljom. Gospa ukazujući se sa krunicom, jasno je rekla koja joj je molitva najdraža. No, činjenica da je Blažena Djevica Marija naučila Bernardicu jednu molitvu za njezine osobne potrebe ne upućuje li nas ponovno na vrijednost i moć molitve, pa i onakve koju sami srcem odaberemo ili kratkog zaziva? Isus nas jasno upozorava da niti jedna molitva neće ostati neuslišana. Ako i ne dobijemo što smo molili, dobit ćemo sigurno nešto bolje, tj. ono što Bog vidi da je za naše veće dobro. Ono što Bog prvenstveno želi je da molimo za obraćenje grešnika i tražimo mir, ljubav, pravdu jednom riječju kraljevstvo Božje, a sve ostalo će nam se nadodati.On želi i traži da činimo pokoru za obraćenje grješnika. Obraćenje i pokora spadaju u bit lurdske poruke. Obraćenje srca, žaljenje radi počinjenih grijeha je plod molitve. Pokora bez obraćenja nije potpuna. Uvijek je to lijepo, drago i potrebno čuti, a posebno kad nam dolazi iz usta One, čiji je Sin prinio žrtvu života za spas grešnika. Za žive i mrtve Boga moliti je sedmo duhovno djelo milosrđa. Tek u vječnosti, kad budemo utvrđeni u poniznosti, dijelit ćemo radost svoga truda. Ovdje nije nužno da vidimo plod molitava jer bismo se lako uzoholili. Žao nam je što vam ne možemo više fotografija predočiti, ali malo informacija da prenesemo.
U Lurdu posebno mjesto za molitvu su sigurno spilja i Bazilika sv. Krunice kao i podzemna Bazilika svetog Pia X koja može primiti 30. 000 vjernika, površine 1 200 metara kvadratnih.
Baziliku svete Krunice je započeo graditi arhitekt Hardi 1883., a završena je 1889. Posvećena je 1901.godine. Sagrađena je trideset godina nakon ukazanja. U unutrašnjosti se nalaze reljefi sa slikom Djevice Marije, koja u rukama drži dijete Isusa, koji svetom Dominiku daje krunicu. Sa lijeve strane okružena je kapelicama svete Bernardice, svetog Pascal Baylona (španjolski redovnik, 1540 - 1592, zaštitnik euharistijskih kongresa i euharistijskih udruga) i Notre – Dame od Guadalupea. U unutrašnjosti je velika kupola, visoka 22 metra, ukrašena mozaikom Naše Gospe od Lourda. To je djelo slikara Edgara Maexence iz 1920. Kapela je 52 metara dugačka i 48 metara široka. Može primiti 2 500 ljudi. Unutrašnjost struktura je u obliku grčkog križa, ali je građena u romaničko – bizantskom stilu. Ima oko 1 500 sjedećih mjesta. Bazilikom dominira pozlaćena Djevica, Gospa od Lourda. Izradio ju je Armand Caillat iz Lyona, 1897. godine. 15 kapelica koje su ukrašena sa isto toliko mozaika posvećeni su 15 tajni Krunice. Napravila ih je kuća Facchina iz Pariza 1895-1907. Na vratima Bazilike se odvija popodnevni blagoslov bolesnih.
Velebna građevina - Bazilika sv. Krunice - Kripta- Glavna bazilika (građene jedna iznad druge)
Lurd je poznato mjesto čudesnih ozdravljenja. Jedno takvo ozdravljenje dogodilo se osobi imenom Gargam. On je u sudaru vlakova odbačen u snijeg i tako je nepomično ležao sedam sati, u nesvijesti. Kad su ga našli liječnik je izjavio da je pravu čudo što je živ. Sav je bio u ranama, slomljene ključne kosti i s brojnim unutarnjim povredama. Prelom kosti i vanjske rane zarasle su brzo, ali unutarnje povrede nikako. Donji dio tijela mu je bio paraliziran i bez osjeta. Hranili su ga pomoću sonde. Kroz 20 mjeseci izgubio je 50 kilograma i težio je samo 36 kilograma. Liječnici su digli ruke od njega izjavivši da će biti samo gore. Tako je i bilo. Nožni prsti počeli su se gnojiti, a meso se počelo rastvarati i otpadati. Svršetak je bio neminovan. Majka i rodbina nagovaraju ga da pođe s njima u Lurd. Dugo putovanje iscrpilo ga je do kraja. Leži na nosiljci i prisustvuje poslijepodnevnoj procesiji s Presvetim Sakramentom. Procesija sa Presvetim Oltarskim Sakramentom datira od 27. kolovoza 1887. Stanje ove oboljele osobe je takvo da su oni oko njega mislili da će umrijeti. Predlažu da ga odnesu. Njegova majka odgovori:"Pustite ga, ako umre, ja ću mu rupcem pokriti glavu, pa nitko neće opaziti da je umro." I odjednom zbiva se čudo. Gargam otvori oči, stane micati rukama, hvata se nosiljke, hoće da se pridigne na rukama, a što nije činio već 20 mjeseci. Ispravlja se na nosiljci, spušta jednu pa drugu nogu, i bosonog u noćnoj košulji ustaje. Čovjek bi rekao: mrtvac izlazi iz groba. Pridružuje se procesiji s presvetim Oltarskim Sakramentom, a prve riječi su mu izrazi zahvale Bogu, Gospi i svetom Josipu što su mu povratili zdravlje i život. Liječnici su se složili da je u potpunosti ozdravio. Zahvalan Gospi i Gospodinu Bogu na ozdravljenju svake godine odlazi u Lurd da volontira i pomaže oboljelima.
Uz procesiju Euharistije od Uskrsa do listopada održava se i procesija sa bakljama. To je predivno! Napjevi počinju sa Salve Regina, u večernjim satima. Procesije, koje je sama Djevica naredila Bernardici, zapravo su zajednički put hodočasnika prema Bogu i ozdravljenju naših duša.
Procesija sa bakljama
Također dobro je spomenuti da je na vrhovima planine Espelugues koja dominira nad Svetištem, sagrađen reprezentativan Križni put koji je inauguriran 14. rujna 1912., a 1885 je postavljen. Jedan križ je donesen iz Jeruzalema. Križni put je djelo kipara Raffl. Statue su od lijevanog željeza, visoke dva metra. Prvi kip je blagoslovljen 5. listopada 1901. Nezaobilazni su i bazeni sa ljekovitom vodom. Zaista je istinito i čudesno da se iz njih izlazi posve suh. Vidljiva je i velika brižnost osoblja. Jednom kad se dođe u Lurd on ostavlja duboki dojam i osoba se želi ponovno vratiti. Meni osobno od svih gradova i svetišta gdje sam bila, a mnogo ih je, on je jednostavno rečeno raj na zemlji više nego li bilo koji drugi grad ili svetište.
Notre-Dame de Lourdes, priez pour nous!
Priredili: B.N.- M.S. (odlomci su iz knjiga 1.Lurd - susret neba i zemlje i 2.Lourdes)
