Posljednji stupanj do kojeg može doći ljudska nezahvalnost je nevjerovanje i nijekanje stvarne prisutnosti Isusa Krista u Euharistiji. Koliko ga Židova niječe, a koliko krivovjeraca neće da mu se klanja jer smatraju to idolopoklonstvom. Tek maleni broj je katolika koji vjeruju u Njegovu prisutnost, iako mu niti oni ne iskazuju uvijek počasti i ne klanjaju se kako bi trebali!
Katoličke duše, kakvom revnošću gore Vaša srca i gdje je plamen kojim gorite od želje kako bi častili najuzvišeniji sakrament? Nevjernici ruše Njegove oltare, u prah obaraju Njegova svetišta, sve rade da sa zemlje izbrišu Ime Isusovo. Vi koji govorite da vjerujete što činite da nadoknadite za tolike pogrde? Prostirete li se često pred Njegovim nogama? Što da kažemo o onim zemljama gdje se Bog javno progoni, ukidaju se blagdani ili se sveti Križ skida sa školskih zidova i javnih ustanova? Što da kažemo o zemljama gdje ga se javno progoni najodvratnijim sredstvima i čine bogohulna djela poput crnih misa u kojima se časti sotona?
Da nepošteni Židov, tvrdokorni krivovjerac prezire Euharistiju, ne priznaju je iz zaslijepljenosti i neznanja, ne uživaju njezine neizrecive slasti, to je bez sumnje veliko zlo i teška uvreda Bogu; ali da katolik koji je na izvoru svete Crkve crpio spoznaju Istine, među kojima se nalazi i nauka o stvarnoj prisutnosti Isusovoj, kojom se cio život hrani, da Ga katolik vrijeđa i prezire to je vrhunac bezboštva. Ne bih htio ovdje iznositi, u stvari nepoštivanje što ga katolici pokazuju prema najuzvišenijem sakramentu, strahote koje su zaprepastile naše doba. No, premda mi je teško, moram spomenuti jedan slučaj, plačući i crveneći se od stida, da pokažem krajnju nezahvalnost čovjeka prema krajnjoj dobroti Božjoj. Dogodilo se za svetim stolom da su jedna svetogrdnička usta grješno ljubila svoj idol. Zar to nije vrhunac strahote? Prorok Izaija u Božjoj riječi kaže da serafini prekrivaju sebi lice svojim krilima pred svetištem. Mojsiju je Bog naredio prije nego li se popne na sveto mjesto da skine svoju obuću, a nedostojna stvorenja usuđuju se tako izazivati Boga u svetom sakramentu ljubavi Boga, pred kojim od straha dršću najviši stupovi svemira! O, ogromne li žalosti da namjesto onoga koji je dao svoj život do posljednje kapi krvi za nas, stavlja se i ljubi idol, lažni bog ili sam sotona!
Musliman više časti svoju džamiju, poganin svoje krivo božanstvo nego li katolik poštuje dom Božji!
Žene u crkvu dolaze polu odjevene kako bi se svidjele đavlu umjesto da pokriju svoju golotinju! (moj komentar: ispred crkvi uglavnom stoji popis kako se smije odjeven ući u Božju kuću no koji svećenik to danas govori ili koliko osoba to pročita i pridržava se uputa? Ide se linijom manjeg otpora gledajući više na čovjeka umjesto na Boga i tako se korača u propast za vječnost jer odijevanje je isto način da pokažem koliko poštujem Božji hram ili ga ne poštujem!)
Jedan crkveni otac je rekao da je ženska golotinja omiljeno sjedište demona i njihovo prijestolje. Svetu caricu Janju nikada se nije moglo vidjeti pred oltarom drugačije odjevenu osim u lanenim siromašnim haljinama u znak poniznosti i pokore! Pobožni car Teodozije prije nego li bi ušao u Božji hram redovno je skinuo krunu sa svoje glave i otpasao mač sa svojih bokova!
Sveta služba se ponegdje služi posuđem koje nije propisano za službu jer ono što dolazi u dodir sa svetim treba biti od zlata ili barem najskupljeg pozlaćenog srebra… Na posljednjoj večeri, za posvetu svoga tijela i svoje krvi Isus se služio zdjelom od smaragda i čašom od agata neizrecive vrijednosti. Kralju nad kraljevima priliči takvo i što svečanije posuđe.
Ukoliko Isus nađe dušu u samrtnom mrtvilu grijeha i nepoštivanja pred Presvetim, pred Njim, On ju ostavlja u tom stanju jer u slobodu duše On ne želi ulaziti niti prisiljavati nekoga da Ga voli. To je strašna kazna za nezahvalnost! Ostati mrtav u rukama onoga koji život daje! Oslijepiti na izvoru svjetla! Umrijeti služeći se najuzvišenijim lijekom!
Talem inveni, qualem reliqui - takva sam ga ostavio kakva sam ga našao!
Sveti Augustin kaže:"Katolik koji griješi nakon što je bio otkupljen krvlju Isusa Krista, zaslužuje da se novi pakao stvori za nj."
Sveti Augustin upućuje svećenicima:"O, veliko dostojanstvo svećenika, u čijim se rukama Sin Božji svaki dan kao u utrobi Djevice Marije utjelovljuje. Shvatite da vaša moć napunja đavle užasom, a anđele svetom zavišću."
Ivan - Josip od svete Terezije:“O dobrote! O neizmjerna strpljivosti moga Boga! Zajedno sa svetom Velikom Terezijom od Isusa na izvoru snage, života i mladosti govorim Misericordias Domini in aeternum cantabo! (Pjevam zauvijek milosrđu Gospodnjem!)“
Izvor: (Odlomci iz knjige Domišljata ljubav u Euharistiji, autor Ivan Josip od svete Terezije)
