13. srpnja 1917. – Nekoliko minuta nakon što smo prispjeli u Cova da Iria, uz česminu, oko koje se okupilo mnogo ljudi, dok smo molili Krunicu, opazismo isti odraz svjetla na koji smo se već navikli i odmah zatim Gospu na česmini.
– Što hoćeš od mene? – odmah sam upitala.
– Želim da i sljedećeg 13. u mjesecu dođete ovamo, na nastavite moliti Krunicu u čast Naše Gospe od Krunice, da bi izmolili mir svijetu i svršetak rata, jer vam samo ona može pomoći.
– Nastavite dolaziti ovamo svaki mjesec. U listopadu ću reći tko sam, što hoću i učiniti čudo, što će ga svi moći vidjeti i povjerovati.
Tada sam Gospi postavila neka pitanja kojih se ne sjećam. Zapamtila sam da je odgovorila, kako treba moliti Krunicu da bi se postigla milost tijekom godine.
Zatim je nastavila:„Žrtvujte se za grješnike i recite mnogo puta, posebno kad prinosite žrtvu: O moj Isuse, to je Tebi za ljubav, za obraćenje grješnika i kao naknada za uvrjede koje se nanose Bezgrješnom Srcu Marijinu!“
Izgovarajući te riječi, opet je raširila ruke kao dva pređašnja puta. Svjetlost je probijala u zemlju i mi ugledasmo ognjeno more. U taj oganj vidjeli smo uronjene vragove i duše osuđenih. Izgledali su kao užareno ugljevlje, tamnoputi crni, ali posve prozirni, u ljudskom obličju. Plivali su u vatrenom požaru. U zrak su ih izbacivale plamene erupcije, a sami su izgledali kao plamena baklja, uvijena u oblak dima. Čuli su se krikovi i bolni uzdasi, puni očaja, koji su tjerali strah u kosti, od kojega smo se tresli. Padali su na sve strane kao iskre u golemom požaru. (Mora da sam pri tom prizoru uskliknula: „Jao!“ A to su neki čuli, kako kažu.) Vragovi su se razlikovali od ljudi po stravičnim oblicima, slični gadnim, stravičnim i nepoznatim životinjama, ali uvijek prozirni i crni kao usijan ugljen.
Užasno prestrašeni, podigosmo moleći pogled prema Gospi koja nam, dobrostivo, ali žalostivo reče: „Vidjeli ste pakao kamo odlaze duše jadnih grješnika. Da ih spasi, Bog želi ustanoviti u svijetu pobožnost Mojemu Bezgrješnom Srcu. Ako ljudi prihvate ono što ću reći, mnoge će se duše spasiti i bit će mir. Rat je pri svršetku. Ali, ako ne prestanu vrijeđati Boga, za pontifikata Pija XI., počet će drugi, gori! Kad budete vidjeli noć obasjanu nepoznatom svjetlošću, znajte da je to veliki znak što vam ga Bog šalje, znak da će kazniti svijet zbog njegovih zlodjela i to ratom, glađu i progonstvom Crkve i Svetog Oca.
Da to spriječim, doći ću tražiti posvetu Rusije mome Bezgrješnom Srcu i, kao zadovoljštinu, svetu Pričest, u pet prvih subota u mjesecu. Ako ljudi prihvate moje zahtjeve, Rusija će se obratiti i bit će mir. Ako ne, ona će proširiti zablude u svijetu, koje će izazvati ratove i progonstvo Crkve. Dobri će biti mučeni, Sveti Otac će mnogo trpjeti, različiti narodi bit će uništeni. Napokon će moje Srce trijumfirati (pobijediti). Sveti Otac posvetit će Rusiju, koja će se obratiti pa će svijetu biti poklonjeno jedno razdoblje mira. U Portugalu će se uvijek očuvati istina vjere,itd...To ne kažite nikome! Franji da, njemu možete reći! Kad molite Krunice, recite nakon svake desetice: „O moj Isuse, oprosti nam naše grijehe, očuvaj nas od paklenoga ognja, dovedi u Raj sve duše, osobiti one kojima je najpotrebnije tvoje milosrđe.“
[sestra Lucija: „Četvrto sjećanje“]
