Otac Pellegrino reče jednoga dana našemu svetcu:„Oče, jutros ste uskratili odrješenje jednoj gospođi zbog izvršenog pobačaja. Zašto ste bili tako strogi prema toj jadnoj nesretnici?“ Odgovori mu otac Pio:„Onoga dana kad ljudi, prestrašeni, kako se kaže, gospodarskim bumom, fizičkim štetama i žrtvama, budu izgubili strah i gađenje od pobačaja, bit će grozan dan za čovječanstvo. Jer je upravo taj dan kada bi trebali pokazati da se toga strašno boje“.
Potom, zgrabivši desnom rukom sugovornika s habitom, stavio mu je lijevu ruku na prsa kao da želi zagospodariti njegovim srcem i nastavio je odlučnim tonom:„Pobačaj nije samo ubojstvo, nego i samoubojstvo. A zar pred onima koje vidimo pred odlukom da jednim udarcem izvrše i jedan i drugi zločin, ne želimo imati hrabrost posvjedočiti im vlastitu vjeru? Želimo li ih pridobiti natrag ili ne?!“
„Zašto samoubojstvo?“, upita p.Pellegrino. Spopao ga je ne baš neuobičajeni božanski gnjev koji je kompenziran beskrajnim prostranstvima blagosti i dobrote i on odgovori:„Ti bi razumio ovo samoubojstvo ljudskoga roda kad bi okom razuma vidio 'ljepotu i radost' zemlje napučene starcima, a ispražnjene od djece: zemlje spaljene kao pustinja. Kada bi onda tako razmišljao, shvatio bi dvostruku pogibelj pobačaja: pobačajem se također zauvijek osakaćuje život roditelja. Te bih roditelje želio posuti pepelom njihovih uništenih fetusa kako bi ih prikovao za njihovu odgovornost i zanijekao im mogućnost priziva na vlastito neznanje. Ostatci izvršenog pobačaja ne trebaju se pokapati s lažnim obzirima i lažnim milosrđem. To bi bilo gnjusno licemjerje. Taj pepeo mora se baciti na brončana lica njihovih roditelja ubojica. Ostavljajući ih u uvjerenju da su dobro učinili, osjećao bih se umiješanim u njihov zločin.“ [Fucinelli P.P.
Il rigore fraterno...u Voce di Padre Pio, prosinac 1976., str.11-12]
Tekst: Giuliano Guzzo
Izvor:http://chiesaepostconcilio.blogspot.ba/2016/09/quelle-sconvolgenti-parole-di-padre-pio.html
