"Želimo li dozvati u pamet važna razdoblja, kojima je ovo štovanje prolazilo tokom povijesti kršćanske pobožnosti, odmah vidimo, kako nam se pred očima javljaju imena nekih, koji su u toj stvari stekli posebnu slavu, i koje moramo smatrati pionirima jednog oblika religioznog štovanja, koji se privatno i postepeno sve više širilo u redovničkim zajednicama. Navodimo, među onima, koji su učvrstili to štovanje Presvetog Srca Isusova, koji su postepeno doprinosili njegovu razvitku i koji su, na taj način, za nj posebno zaslužni, na primjer: sveti Bonaventura, sv. Albert Veliki, sv. Gertruda, sv. Katarina Sijenska, bl. Henrik Suzo, sv. Petar Kanizije, sv. Franjo Saleški. Sveti Ivan Eudes je sastavio prvu liturgijsku službu u čast Presvetog Srca Isusova, čiji je svečani blagdan, uz odobrenje mnogobrojnih francuskih biskupa, proslavljen prvi puta 20. listopada 1672. god. Ali zacijelo, među onima, koji su promicali ovaj vrlo plemeniti način štovanja, najodličnije mjesto zauzima sveta Margareta-Marija Alacoque. Ona je, sa svojim duhovnikom, blaženim Klaudijem de la Colombiere uspjela, svojom žarkom revnošću, da se ta pobožnost, već vrlo razvijena, utemelji, na veliko udivljenje vjernika, i da se razlikuje od ostalih vrsta kršćanske pobožnosti svojim vlastitostima ljubavi i zadovoljštine Miserentissimus Redemptor."
("S radošću ćete crpiti vodu na izvorima Spasiteljevim"Enciklika Pape Pija XII. o štovanju Presvetog Srca Isusova)
OBJAVE PRESVETOG SRCA ISUSOVA
Prva objava Srca Isusova
Prva objava Srca Isusova klauzurnoj redovnici Pohoda Marijina, svetoj Margareti Mariji Alacoque dogodila se 27. prosinca 1673. na blagdan svetog Ivana Apostola i Evanđelista u samostanu Paray-le Monial. O tome sveta Margareta govori:
"Jednom dok sam bila pred Presvetim Sakramentom, potpuno uronjena u tu božansku nazočnost tako silno da sam zaboravila na samu sebe i na mjesto gdje se nalazim, prepustila sam se tom božanskom Duhu, predala sam srce snazi njegove ljubavi. On me potaknuo da veoma dugo počivam na njegovim božanskim prsima, gdje mi je otkrio sve divote svoje ljubavi i nerazjašnjive tajne svoga Presvetog Srca koje mi je uvijek sakrivao. Ovdje mi ih je prvi put otkrio. Tada mi reče: "Moje božansko Srce tako žarko voli sve ljude, a posebno tebe da nije moglo više zadržati u sebi oganj svoje žarke ljubavi. Ti ga moraš proširiti i objaviti ljudima da bi se obogatili tim dragocjenim blagom što ti ga otkrivam. Taj oganj u sebi nosi posvetnu milost i spasenjsku milost, koje su potrebne da ljude sačuvaju od ponora propasti. Izabrao sam tebe, koja si u sebi poput ponora nedostojna i u neznanju, da se ispuni veliki plan i da sve to bude moje djelo." (AB 63)
Druga objava Srca Isusova
Druga objava se vjerojatno dogodila 2. lipnja 1674. Sveta Margareta Marija Alacoque je ovako opisuje: "To presveto Srce pokazalo mi se kao sunce, koje je blistalo sjajnom svjetlošću poput prozirnih kristala. U tom vanjskom sjaju Srce Isusovo je bilo okrunjeno krunom koja simbolizira rane što mu ih zadajemo svojim grijesima. Nad Srcem se nalazio križ koji je ondje od prvih časova njegova utjelovljenja, a to znači od časa kad je bilo oblikovano i presveto Srce." (AB 65)
Treća objava Srca Isusova
Treća objava se vjerojatno dogodila 1674., također u mjesecu lipnju, oko blagdana Tijela Kristova. Sveta Marija Margareta to opisuje ovako:
"Jednom dok je Presveti Sakrament bio izložen, nakon što sam se osjećala sva povučena u svoju nutrinu, u neobičnoj sabranosti svih mojih osjetila i moći, ukazao mi se Isus Krist, moj božanski Učitelj. On je sav bio u sjaju slave, sa svojih pet rana što su blistale poput pet sunaca. Iz tog svetog čovještva izlazili su sa svih strana plamenovi, a osobito iz njegovih klanjanja vrijednih grudi, koje su izgledale poput kakve peći. Kad su se otvorile, otkrio mi je Srce tako milo i ljubazno, koje je bilo živo vrelo tog ognja. Tada mi je otkrio nepojmljive divote svoje čiste ljubavi i kako ju je preobilno pokazivao ljudima. Oni su bili tako nezahvalni i pravili se da ga ne poznaju. Rekao mi je: "Pažljivo slušaj moj glas i ono što od tebe zahtijevam kako bih te raspoložio da izvršiš moje nakane." (AB 76)
Četvrta objava Srca Isusova
Četvrto ukazanje Srca Isusova, takozvana Velika objava, dogodila se u vrijeme Tijelovske osmine između 13. i 20. lipnja 1675., najvjerojatnije 16. lipnja. Sveta Margareta Marija Alacoque pripovijeda:
"Dok sam jednom bila Pred Presvetim Sakramentom, u osmini Tijelova, primila sam od svoga Boga izvanredne milosti njegove ljubavi…Pokazujući mi svoje Božansko Srce reče: "Evo Srca koje je ljude toliko ljubilo te nije ništa štedjelo sve dok se nije iscrpilo i istrošilo da bi im posvjedočilo svoju ljubav. Kao zahvalnost ja od većine ljudi primam samo nezahvalnost, njihovim nepoštivanjem i svetogrđima, njihovom hladnoćom i njihovim prezirom što mi ih iskazuju u tom Sakramentu ljubavi. Najviše me to boli što su to srca meni posvećena koja se tako odnose prema meni. Zato te molim da prvi petak nakon osmine Presvetog Sakramenta bude posvećen posebnim blagdanom da bi se častilo moje Srce tako da se toga dana prima pričest i tako da se naknadom dade zadovoljština za uvrede… Obećavam da će se moje Srce otvoriti da bi obilno izlilo moć svoje božanske ljubavi na one koji mu iskažu tu čast i koji nastoje da se ona njemu iskazuje."
Odgovarajući na to kao da ne znam kako ću moći ispuniti ono što je od mene tako dugo želio, naredio mi je da se obratim na njegova slugu što mi ga je poslao za dovršetak tog nacrta. (AB 110)
Uz četiri objave, Otkupitelj je dao posebno obećanje koje se nalazi u pismu, vjerojatno iz svibnja 1668., koju je svetica pisala majci De Saumaise, svojoj bivšoj poglavarici. Prisjeća se da je joj je jednog petka, za vrijeme svete Pričesti, Isusu putio ove riječi: "U prekomjernom milosrđu svoga Srca, obećavam ti, da će njegova svemoguća ljubav udijeliti milost konačne pokore svima onima, koji se budu pričestili kroz devet prvih petaka uzastopce. Neće umrijeti u mojoj nemilosti, niti bez svetih sakramenata. Moje Srce bit će im sigurno utočište u tom posljednjem času."
