Papa Lav XIII u pismu od 29.06.1901. upućenu generalnim upraviteljima redova i redovničkih instituta inzistira na opasnosti od otpada: "Ne treba se čuditi protivljenjima redovima i redovničkim institutima, (kao u prošlim vremenima), u svijetu koji se izopačio. Sekte sa svetogrdnim savezom, usko su povezane s Knezom ovoga svijeta i podložno mu služe. Nažalost, u njihovim nakanama lutanja i gašenje redovničkih zajednica je lukava taktika smišljenog plana otpada katoličkih naroda od Isusa Krista". Papa Lav XIII. je usnuo u Kristu 20.06. 1903. godine.
Prva enciklika novoga Pape, upućena katoličkom svijetu, imala je posebno svečani ton. Kardinal Sarto, patrijarh Venecije, nasljednik Lava XIII., uzišao je na Petrovu katedru i uzeo ime Pio X. On se obratio svim patrijarsima, primasima, nadbiskupima, biskupima i ordinarij ima koji su u zajedništvu sa Apostolskom stolicom. Evo što im je poručio:
"Ne primjećuje li se da je ljudsko društvo, više nego u prošlim vremenima, u jako teškom stanju koje se sve više pogoršava i kvari ga iznutra te vuče u propast? Vi primjećujete, Časna braćo, koji je tome uzrok: otpad od Boga ... U našim danima uistinu se bune narodi, puci ludosti snuju (PS 2,1), te je zajednički usklik neprijatelja Božjih: Odstupi od nas! Sukladno tome vidimo da se u ljudima gasi svako poštovanje prema vječnom Bogu, ne obazirući se na Njegovu volju u privatnom i javnom životu; nego se, naprotiv, na svaki način i svekolikim naporima nastoji dokinuti sjećanje na Boga i potpuno poništiti spoznaju i poznavanje Boga. Tko sve ovo promatra, ima dobar razlog pribojavati se da je sadašnja izopačenost razuma kao neki predokus i možda početak zala koja su rezervirana za posljednja vremena, i da je već na svijetu Sin propasti o kome govori Apostol. Tolika je uistinu odvažnost i bijes kojim se posvuda progoni vjera, bori protiv istina vjere, i trudi se uništiti svaki odnos čovjeka s Bogom. Upravo u tome, kako kaže apostol Pavao, sastoji se posebnost Antikrista, čovjeka beskrajne drskosti, koji će se staviti na mjesto Boga, uzdižući se iznad svega i nazivajući se bogom; na način da, ne mogavši u sebi potpuno ugušiti svaku misao na Boga, oskvrnut će Njegovu uzvišenost i učiniti od svemira kao neki hram samome sebi kako bi mu se klanjali." «Protivnik, onaj koji uzdiže sebe protiv svega što se zove Bog ili svetinja, dotle da i u Božji hram zasjedne gradeći se Bogom ... » (2 Sol 2, 4). (enciklika Esupremi apostolatus cathedra)
Otpad od vjere i Boga će završiti s Antikristom
Otpad na koji ukazuju pape je otpad o kome govori apostol Pavao, veliki otpad naroda i pojedinaca koji se izričito i otvoreno udaljuju od Crkve i Isusa Krista. Činioci tog otpada su Knez ovoga svijeta, Sotona i njegova vlast kao i perverzne tajne udruge koje imaju za cilj borbu protiv Crkve i Krista. Cilj je uništenje kršćanskih institucija te utemeljenje naroda i država na prirodnom poganstvu. Sredstva kojim se koriste je razum bez prirodnog zakona uzdignut kao vrhunsko mjerilo, dokinuće svakog kršćanskog učenja, gašenje redovničkih zajednica, pokoravanje vjernih svećenika i potpuno odvajanje društva od Crkve. Papa Pio X., koji je ukazao na otpad, piše i kako će sve to završiti ako se u tome ustraje i sve više raste, doći će Antikrist. "Antikrist, eto kako će završiti otpad od vjere kada dosegne razmjere i izopačenost stupnja koji je odredilo Božansko strpljenje." Da li riječi pape Pija X. znače da je Antikrist već na svijetu? Ne može se to sa sigurnošću tvrditi. One se moraju interpretirati u duhu nauka sv. Ivana apostola: "Djeco, posljednji je čas! I, kako ste čuli, dolazi Antikrist. I sad su se već mnogi antikristi pojavili. (1 Iv, 2,18) ... A nijedan duh koji ne ispovijeda takva Isusa, nije od Boga: on je Antikristov, a za nj ste čuli da dolazi i sad je već na svijetu. (I Iv 4, 3) ... Jer iziđoše na svijet mnogi zavodnici koji ne ispovijedaju Isusa Krista koji dolazi u tijelu. Oni su zavodnici i antikristi. (2 Iv,7)."
Kao što je u prošlosti naš Gospodin Isus Krist imao prethodnika koji su bili njegov pralik i proročke slike, kao na primjer Abel, Izak, Josip, David, Jona itd ... ; na sličan način, po Božjem dopuštenju, Antikrist ima svoje, kao na primjer Antioh Epifan, Neron, Dioklecijan ... Ovim imenima prethodnika u prošlosti mogla bi se nadodati nova imena iz našeg vremena. A što je uistinu bolno i teško je to da se samo današnje društvo, nevjerno i protivno, preobražava, kako to primjećuje papa Pio X., u istinskog Antikrista. U prošlosti su samo neki perverzni ljudi i žalosne sekte predstavljale Antikrista, dok je u naše vrijeme to općenito buntovno. Čovječanstvo koje stoji pored starih antikrista i pripravlja put stvarnom Antikristu u punom smislu te riječi. Na kraju vremena podići će se netko i biti ljuti protivnik našega Gospodina Isusa Krista, njegov rival prema značenju riječi Antikrist, protivnik Kristov. Tko će, dakle, biti taj misteriozni bezbožnik kojega su neki bezbožni i perverzni ljudi bili samo blijede slike?
[Odlomak iz knjige „Antikrist“ Autor: mons. A. Lemann, katedralni kanonik Liona i profesor teološkog fakulteta. Naslov izvornika: L'Anticristo, Torino 1929. , Imprimatur: can. F. Duvina, Torino 17. 1.1919.]
