Životopis svete Katarine započinjemo sa događajem u kojem joj je povjerena velika milost od samoga Neba. Postoji nešto tako jednostavno i predivno, a samo malenima otkriveno. Jedan zahvat u život ove velike svetice, a tako jednostavne, koji se dogodio po Blaženoj Djevici Mariji, Čudotvorna medaljica. Koliko nas je samo pouzdajući se u Gospu i utječući se u svojim molitvama Njoj zadobilo uslišanje i onoga što bi u prvi mah rekli da je nemoguće. Bogu je svemoguće. Najveće bijede i tragedije u hipu može okrenuti na dobro no vjerujemo li mi uistinu Njemu i kad izgleda da je sve potpuno beznadno i nemoguće?
U svojoj devetoj godini kad je izgubila svoju majku izručila se Djevici Mariji: "Od sada ćeš Ti biti moja Majka." Njezin život je krasila ljubav prema presvetoj Euharistiji.
Tu je zadaću uz mnogo poteškoća uspjela ostvariti tek nakon dvije godine. Sveta Katarina je bila toliko ponizna da nitko do njezine smrti nije znao da joj se ukazala blažena Djevica i preko nje poslala svijetu Čudotvornu medaljicu. Svetom je proglašena 27. srpnja 1947.godine.
Kako se dogodilo glavno ukazanje Bezgrešne?
Bila je subota uoči prve nedjelje Došašća, 27. studenoga 1830. Nakon što im je časna ravnateljica novakinja pročitala odlomak, zavladala je duboka tišina. Novakinje su duboko u sebi razmišljale o pročitanom. U toj tišini s. Katarina začuje šuštanje svilene haljine. Pogleda gore i ispred sebe ugleda Djevicu Mariju. Zastane joj dah. Pojava Djevice je lebdjela u stanovitoj visini s desne strane oltara. "Podigoh oči i vidjeh pred sobom blaženu Djevicu.""Snježno bijela haljina prelijevala se u ružičastom sjaju zore. Na glavi je imala rubac od čipaka, a preko njih se prostirala bijela koprena sve do zemlje, ne prekrivajući joj lice. Pogled joj je bio usmjeren prema nebu. Na grudima je držala jednu manju kuglu i nju je prikazivala Bogu. Lice joj je postajalo sve sjajnije. Bila je rajski lijepa."
Djevica reče svetoj Katarini:" Ova kugla znači svijet i posebno svakog čovjeka. Zrake svjetla znače milosti koje sipam na one koji ih mole." Majka svima želi i hoće pomoći. Promjena u ukazanju je uslijedila nakon što je sveta Katarina vidjela ovalni okvir koji se stvorio oko lika blažene Djevice, na kojem je stajao natpis, ispisan zlatnim slovima: O Marijo, bez grijeha začeta moli za nas koji se k Tebi utječemo. (Osim toga zaziva, a sjećajući se onih kojima se želi spasenje dodaje se: "i za sve one koji se k Tebi ne utječu, posebno za masone i za sve one koji su Ti bili preporučeni." Na ovaj način se uključuje sve one koji su se preporučili bilo kada u molitve Vojske Bezgrešne... Ovaj dodatak zazivu je pridodan kasnije od strane svetog Maksimilijana Kolbea.) Zatim se ukazanje opet promijenilo. Djevica je spustila ruke, a kugla je nestala.
Na rukama je imala prstenje od dragulja jakog sjaja, no neki dragulji nisu imali sjaj. Svetica je upitala Djevicu što znače ti dragulji koji nemaju sjaj, a Djevica joj je odgovorila: "Tamni dragulji znače milost koju ljudi ne prose". Slika se zatim okrene, a u sredini veliko slovo M. U slovo M usađen je križ, a ispod slova dva srca. Jedno srce ovijeno trnovim vijencem, a drugo probodeno mačem. Katarina je odmah razumjela da je to druga strana medaljice. Začula je glas: "Daj napraviti medaljicu po ovom uzoru. Svi koju je blagoslovljenu budu nosili o vratu primit će mnoge i velike milosti. Neizmjerne milosti primit će i oni koji budu s pouzdanjem nosili medaljicu." Novakinja Katarina je osjećala duboki mir i spokoj. Razumjela je koju veliku zadaću joj povjerava blažena Djevica Marija.
Dvije godine je sveta novakinja prolazila podsmjehivanja i od strane svoga ispovjednika koji je na kraju priznao svoju pogrešku i naručio 20. 000 medaljica. Nadbiskup Pariza je odmah podržao medaljicu i prvi ju je uzeo sebi. Preko medaljice doživio je obraćenje svoga poznanika koji je već ležao na samrti, a uz to je već otpao od Crkve. Nadbiskup je još ranije htio svoga poznanika izmiriti sa Bogom međutim sve je bilo uzalud. I ovaj put je bolesnik nadbiskupu pokazao vrata, da ode. Sav utučen nadbiskup se udaljio i na svoja prsa prislonio medaljicu koju je nosio sa sobom, moleći zaziv.
Znanac je najednom povikao svome sluzi:" Zovite nazad nadbiskupa, zaklinjem vas, pozovite ga nazad, ali odmah!" Sluga je poslušao i ponizno molio nadbiskupa za oproštenje i da se vrati nazad jer ga znanac poziva.Nadbiskup se vratio, a znanac se pokajao i vratio u krilo Crkve. Pomirio se s Bogom i Crkvom i nedugo zatim umro sa znacima iskrenog pokajanja.
Uz pomoć Gospe i medaljice događala su se razna duhovna i tjelesna ozdravljenja, obraćali su se Židovi, protestanti, odmetnici, bezvjerci, framasoni, zločinci. Jedan od najdivnijih obraćenja je obraćenje velikog neprijatelja Crkve Alfonza Ratisbonnea.
Mnogi biskupi i glavari crkvenih redova dobili su dopuštenje te su u Lauretanske litanije uvrstili zaziv:"Regina sine labe originali concepta, ora pro nobis", a u prijevodu to znači "Kraljice bez grijeha istočnog začeta, moli za nas."
Misao vodilja svete Katarine Labouré:" Tako je slatko i utješno ime Marija. Marijo, daj mi svoju ljubav; ja bih bez Tebe propala."
(Iz knjige O, Marijo bez grijeha začeta, Vesna Žižić)
