Apel
čileanskih biskupa papi Franji: „Trebamo više (bergoljovskih)
kardinala i drugih biskupa kako nakon tebe ne bi bilo povratka
natrag“.
(Santiago de Chile/Rim) Čileanski isusovci pozvali su papu Franju da brže imenuje više „bergoljovskih kardinala“ i biskupa kako u vremenu nakon Franje ne bi bilo povratka natrag.
Budući da papa Franjo, drukčije nego što je se ponajprije prenosilo u sredstvima javnog priopćivanja, ne uživa bezgraničnu naklonost i oduševljenu potporu klera i episkopata, u međuvremenu se u većem dijelu medija ipak pročulo. Sve češće postavljaju se pitanja o dobroti, smislu i korisnosti papinske linije. Wallstreet Journal u Franji 45 mjeseci nakon početka pontifikata vidi novog „predvodnika globalne ljevice“.
Čak su i Papini uvjereni pristaše svjesni da je postignuta kritična točka i da usmjerenje koje Franjo predvodi dospijeva do svojih granica. Njegovi najbliži suradnici nisu više kadri skriti „rat“ koji je Franjo unio u Vatikan. To je „rat“ predstavnika progresivnog „duha koncila“ protiv pravovjernih katolika, kako je Steve Jalsevac, utemeljitelj i urednik LifeSite-a morao ustvrditi za svojeg posjeta Rimu koncem studenoga.
Reakcija napadnutih i ruženih nije mogla izostati. Proteklih je dana na raznim stranama bilo govora o „ratu protiv Franje“ (Il Fatto Quotidiano). Misli se na „rat“ protiv „revolucionarnog, despotskog i ignorantskog“ Papina načina vođenja Crkve, napisao je katolički publicist Maurizio Blondet.
Doslovni poticaj i poziv čileanskih isusovaca papi Frani glasi:
„Franjo, daj nam više kardinala i drugih biskupa kako nakon Tebe ne bi bilo povratka natrag.“
Apel je objavljen 27. prosinca u progresivnim latinoameričkim internetskim dnevnim novinama Reflexion y Liberacion (Refleksija i Oslobođenje) pod naslovom:„Papa Franjo: trebamo više kardinala i drugih biskupa.“
Potpisao ga je imenom i prezimenom p.Faustino Vilabrille Linare. Reflexion y Liberacion izdaju čileanski biskupi.
Roberto de Mattei upozorio je već 16. prosinca na četvrti konzistorij s ciljem imenovanja novih kardinala prije nego što se papa Franjo u 2017. godini možda odrekne službe. Posljednjih kardinalskim imenovanjima od 19. studenoga doduše je propisani najveći broj kardinala izbornika zasada postignut. Pavao VI. odredio je njihov broj apostolskom konstitucijom Romano Pontifici Eligendo na maksimalno 120. Do veljače 2018. iz izbornoga tijela odlaze samo četvorica sadašnjih kardinala koji imaju pravo glasa jer će napuniti 80. godinu života. Doduše bi Franjo mogao imenovati „za pričuvu“ i time prekoračiti granicu 120 kardinala izbornika. Bez jasne potrebe time bi pak bile previše očite zakulisne nakane.
Od 120 kardinala koji su danas izbornici Franjo je imenovao 44. Jedan novi konzistorij, koji bi se pod normalnim uvjetima trebao održati najranije u jesen 2018., dakle tek za otprilike dvije godine kada bi imao smisla jer bi se tada moglo podijeliti najmanje jedanaest mjesta u konklavi, povisio bi broj kardinala koje je on imenovao na otprilike polovicu svih purpurnika koji bi bili izbornici na sljedećoj konklavi.
Doduše, to ne kazuje previše. Skoro dvije trećine izbornika na konklavi 2013. godine bili su kardinali koje je imenovao papa Benedikt XVI. Činjenica je pak da je Benedikt XVI. manje imenovao kardinale s pogledom na sljedeću konklavu kako bi na njoj ostvario određene većine i suodlučivao oko izbora svog nasljednika. Naprotiv, papi Franji takvo razmišljanje i djelovanje pripisuju i njegovi kritičari (Roberto de Mattei) kao i njegovi pristaše (čileanski isusovci).
Tekst: Giuseppe Nardi
