Duhovno majčinstvo za svećenike

Poziv biti duhovna majka za svećenike, premalo je poznat, nedovoljno shvaćen i stoga malo življen. Temeljna i životna važnost duhovnog majčinstva je prikazivanje svih trpljenja i žrtava koje Bog duši pripušta na njezinom putu za svećenika kojega je duhovno posvojila. To se čini u tajnosti srca poštujući svećenički identitet i ne smije se nikako brkati sa možda nekom drugom ulogom.

Papa Pio X je rekao:"Svako svećeničko zvanje dolazi iz Božjeg srca, ali prolazi kroz srce majke!"

Majka koja je rodila sina svećenika je ujedno i nerijetko i njegova duhovna majka.

Duhovne majke bile su još i sveta Monika, majka sv. Augustina, blažena Marija od Isusa Deluil- Martiny (1841-1884), časna službenica Božja Louise Marguerite Claret de la Touche (1868-1915), blažena Allessandrina da Costa (1904-1955), službenica Božja Consolata Betrone (1903-1946), sv.Terezija iz Lisieuxa (1873-1897). 

Sv.Mala Terezija je imala samo 14 godina kad je, za vrijeme hodočašća u Rim prepoznala svoj poziv da bude duhovna majka svećenika. Ona jasno uviđa da su svećenici usprkos njihovog uzvišenog dostojanstva, slabi i krhki ljudi. Piše:“Ako i sveti svećenici svojim vladanjem pokazuju da su im jako potrebne molitve, što bi tek trebalo reći o onima koji su mlaki.“ (A 157)

U jednom od svojih pisama hrabri sestru Celinu:“Živimo za duše, budimo apostoli, spašavajmo nadasve duše svećenika...molimo i trpimo za njih i u posljednji dan Isus će nam biti zahvalan“ (Pismo 94).