U najnovijem postu Sando Magister na blogu Settimo Cielo pojašnjava da se reforma Rimske kurije za Franjina pontifikata nekada odvija pod svjetlom sunca, a nekada i u sjeni.
U posljednje vrijeme dogodila su se dvije stvari koje su trebale ostati u sjeni.
Prvi je slučaj otpuštanja trojice suradnika iz jednog dikasterija[...], a drugi se slučaj tiče Kongregacije za bogoštovlje čiji je pročelnik kardinal Robert Sarah. Njega je Papa više puta javno ponizio, a sada je osuđen da presjeda dikasteriju u kojemu svi veslaju u suprotnom smjeru od njegova.
Po želji pape Franje, sada je pod vodstvom engleskog nadbiskupa Arthura Rochea unutar Kongregacije ustanovljeno povjerenstvo čiji je cilj, ne ispravka degeneracija pokoncilske liturgijske reforme – dakle „reforma reforme“ što je san kardinala Saraha – nego potpuna suprotnost: uništenje jednog od zidova otpora pokoncilskim liturgijskim zloporabama, instrukcije „Liturgiam authenticam“ koja je izdana 2001. godine i koja određuje kriterije za prijevod liturgijskih tekstova s latinskoga na narodne jezike.
Međutim, Franjo je odmah dao do znanja da mu je ta stvar posve nebitna. A sada, ustanovljenjem ovoga povjerenstva izlazi u susret idejama modernizacije liturgijskog jezika koje podupire primjerice liturgičarAndrea Grillo, profesor na Papinskom učilištu svetog Anzelma i koji je jako cijenjen i u Domu svete Marte.
Mnogi se s pravom pribojavaju da će nakon demoliranja „Liturgiam authenticam“ sljedeći cilj ovoga ili nekog drugog povjerenstva biti ispravka dokumenta „Summorum pontificum“ kojim je Benedikt XVI. olakšao celebriranje svete Mise po starome obredu.
Izvor: http://magister.blogautore.espresso.repubblica.it/
