Na duhovnim vježbama 1841. koje don Bosca pripremaju za svećeničko ređenje, on razmišlja o riječima psalma:
”Tko će se uspeti na Goru Gospodnju? Tko će stanovati u svetištu njegovu? Onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno.” Uvidio je da su njegove ruke na čudesan način ostale čiste polazeći od trenutka kad mu ih je majka sklapala na prvu molitvu.
U jednoj bilježnici zapisuje:”Svećenik ne ide sam u raj, ali sam ne ide ni u pakao. Ako čini dobro, poći će u nebo s dušama koje je spasio svojim dobrim primjerom; ako čini zlo, sablažnjava, poći će u propast s dušama osuđenima po njegovoj sablazni. Stoga ću se potpuno založiti u obdržavanju slijedećih odluka.”
Slijedi devet temeljnih odluka za njegov život. Tri od njih označavaju karakteristično produbljenje onoga što će biti don Boscov “svećenički stil”.
Evo tih odluka:
- Strogo ću iskoristiti vrijeme
- Trpjet ću, raditi i ponižavati se u svemu i uvijek kad je riječ o spasenju duša
- Ljubav i blagost svetog Franje Saleškog vodit će me u svim stvarima
Izvor: Životopis sv. Ivana Bosca
Ako sam „pastir duša“ jesam li pobožan, ponizan i poslušan svojim poglavarima? Vodim li ja duše u nebo ili ih sablažnjavam?
