Joachim
Frank na Katholisch.de
Rijetko je papinski dokument doveo do tako velike prepirke kao posinodska pobudnica Amoris laetitia. Već su tumačenja pobudnice u vremenu nakon objavljivanja bila posvema različita i nerijetko vrlo proturječna.
Ukratko: na jednoj strani tabor koji je uvjerenja da se ništa nije promijenilo. Pobudnicu Amoris laetitia po njima treba čitati u skladu s tradicionalnim Učiteljstvom koje ne dopušta iznimke kod Pričesti za rastavljene ponovno civilno oženjene.
Na drugom polu nailazimo na glasove koji u tom dokumentu vide poticaj za jednu posve drukčiju Crkvu koja je prekinula sa starom Crkvom.
Kako bi se okončala ova kakofonija, četvorica kardinala Burke, Brandmüller, Meisner i Caffarra uputili su svoje pismo s „dubia“ (dvojbama) papi Franji s molbom da pojasni kako valja razumjeti ovu apostolsku pobudnicu. Zasada se još čeka na odgovor.
Dušobrižnici (župnici i drugi aktivni svećenici) ne mogu dugo čekati. U ispovjedaonici ili drugdje na njihovim mjestima djelovanja sučeljava ih se s pitanjem što je sada važeći sakramentalni nauk i stega.
Tako se u nekim biskupijama počelo poduzimati mjere i na svoju ruku odlučivati kako sada treba djelovati. Tako je primjerice kardinal vikar Agostino Vallini odredio za Rim da se rastavljenima ponovno oženjenima u vrlo malom broju slučajeva i nakon pomnjivog ispitivanja može podijeliti Pričest.
[Moje osobno mišljenje o ovom koraku jest da kardinal vikar koji u bitnome ima položaj generalnoga vikara, nema ovlasti donijeti takvu jednu uredbu. Po proturječnim reakcijama jasno je da je Amoris laetitia nejasna, odnosno dvosmislena. Čak i nakon upita Papa nije pojasnio što je htio reći u spornome odlomku. Zbog toga kardinal vikar Rima donosi odluku prije samoga Pape i stvara dojam da postoji „tajna agenda“.]
Sada je i progresizam u osobi Joachima Franka, predsjednika Društva katoličkih publicista Njemačke (GKP) u jednom članku na Katholisch.de okončao svoje suzdržljivo držanje i prešao u napad: što je odlučio kardinal Vallini, ne ide dovoljno daleko i po njegovu mišljenju Pričest bi se trebala svima dijeliti.
Bilo je zapravo pitanje vremena kada će progresisti opet nastupiti sa svojim uobičajenim držanjem stalnog postavljanja zahtjeva koje su napustili nakon objavljivanja pobudnice Amoris laetitia.
Njihov dugoročni cilj jest posvema dokinuti rimsko Učiteljstvo ili ga degradirati na razinu beznačajnosti i uspostaviti egalitarnu Crkvu.
Iz Frankova stava jasno je da popuštanja progresistima njih nikada neće zadovoljiti: dok se Katolička Crkva posve ne prilagodi duhu vremena, oni ne će mirovati.
Tekst: Mathias von Gersdorff
