sestra
Lucija 2005. godine s relikvijom sv.Antuna
Blizu je konačni okršaj – moramo odabrati već odsada na kojoj ćemo strani biti, s Bogom ili s đavlom
„Prvi razlog je da mi je Ona rekla da đavao zameće odlučujuću bitku protiv Djevice. A ova odlučujuća bitka konačni je okršaj iz kojeg će jedna strana izići kao pobjednik, a druga će biti poražena. Moramo odabrati već odsada na kojoj ćemo strani biti, s Bogom ili s đavlom. Nema druge mogućnosti.“(sestra Lucija o.Augustinu Fuentesu 26. prosinca 1957.godine)
Ušutkani svjedok veličajnih ukazanja
Premda dopiru glasovi da se 13. veljače 2017. zaključuje biskupijski proces za beatifikaciju sestre Lucije,posljednje Fatimske vidjelice, toj beatifikaciji usuprot stoje goleme prepreke koje su stvorili sami modernisti. Njih i nije baš lako protumačiti. Možemo samo postaviti sokratovska pitanja i dati svoje subjektivne odgovore.
Posebice začuđujuće, pa i zaprepašćujuće jesu dvije stvari: najprije, od 26. prosinca 1957. ne postoji više jasan i prema poznatim dijelovima Fatimske poruke sadržajno plauzibilan intervju s vidjelicom(osim njezinih privatnih pisama). To je tim bizarnije stoga što je Fatimsku poruku Crkva priznala kao nadnaravnu, da se vidiocima dakle priznalo da su u doslovnom smislu bili adresati božanske poruke. A to kao ne bi trebalo biti zanimljivo? To kao ne bi izazvalo u velikom broju one koji bi htjeli intervju? I to osobito u vremenu kad su svi drugi navodni vidioci mogli širiti svoja ukazanja i tiskati knjige bez imprimatura.
Manipulacije s riječima posljednje vidjelice – pritisci nad sestrom Lucijom: riječi Blažene Djevice valjalo je prilagoditi duhu koncila
Dana 11. listopada 1992. godine sestra je Lucija dala intervju portugalsko kanadskom novinaru Carlosu Evaristu u nazočnosti kardinala Antonyja Padiyare, nadbiskupa Ermakulama. Intervju je trajao dva sata i tijekom tog intervjua sestra je Lucija proturječila svojim vlastitim ranijim izjavama. Father Paul Leonhard koji dolazi iz miljea apostolata Fathera Nicolasa Grunera o tome je izjavio da je sestra Lucija to mogla učiniti samo pod strašnim pritiskom, odnosno izložena velikoj manipulaciji. Christopher A.Ferrara iz The Remnanta drži taj intervju jednostavno krivotvorenim. Spominje se i jedan drugi intervju s gospodinom Evaristom točno godinu dana kasnije, dakle 11. listopada 1993. godine. Oba su intervjua očigledno služila svrsi da Fatimsku poruku učine kompatibilnom s pokoncilskom Crkvom i svijetom.
Na koncu, intervju s kardinalom Tarcisiom Bertoneom od 17. studenoga 2001. vrlo je čudnovat. Već je Marku Fellowsu upalo u oči da objavljeni sažetak sadrži samo malobrojne izjave Fatimske vidjelice. Zar netko tko je počašćen brojnim viđenjima Majke Božje i komu je predana sadržajno jasno određena poruka zbilja ima malo ili gotovo ništa za reći? Zar je ta osoba mogla zaboraviti ili relativizirani glavni dio poruka kako su naviještene u četrdesetim i pedesetim godinama?
To je barem začuđujuće – ne uzimajući u obzir da je papa Benedikt 13. svibnja 2010. u Fatimi, iako onako kriptično rekao da Fatimska poruka još nije zaključena i time je manje ili više eksplicitno proturječio izjavi Kongregacije za nauk vjere od 26. lipnja 2000. godine i time svojoj vlastitoj izjavi kao i spomenutom Bertoneovom intervjuu.
Možda nam ove riječi daju više svjetla da bismo mogli pravilno protumačiti daljnji razvoj pontifikata Benedikta XVI., iznenađujuće odreknuće i sadašnji pontifikat. Nažalost, kod nas se Fatima u širim krugovima posve prešućuje, a govor o tome prepušta se čudacima i neuravnoteženim osobama. Koje li strahote i modernističke zaslijepljenosti!
2017. godina: 100 obljetnica ukazanja i krajnje vrijeme da se obavi tražena posveta Rusije
Kao što vidimo, u Fatimi imamo enigmu do enigme. Zbilja nije riječ o zagriženicima i luđacima koji izmišljaju stvari. Očito je da je sestra Lucija bila pod velikim pritiskom, posve izolirana, da su joj kasnije izjave krivotvorene, da se Fatimska poruka ne uklapa u pokoncilske eksperimente – odnosno, ovaj neobjavljeni ih dio vjerojatno raskrinkava?! Vrlo vjerojatno. (Je li riječ o pomutnji u vrhovima hijerarhije – to ne znamo?! No dijaboličnu dezorijentiranost hijerarhije sestra Lucija spominje u svojim pismima.)
Posvetu Rusije valja što prije učiniti, inače je sigurnost cijele Europe ugrožena, ozbiljno ugrožena, ali i naša vlastita sigurnost. Ponovno se zvecka oružjem i u Srbiji i u Republici Srpskoj tako da ni Hrvatska nije više posve sigurna, a prijetnja od islamskih fundamentalista uvijek postoji.
Pobožnost Srcu Marijinu i molitvu Krunice valja nanovo ojačati želimo li da ovaj svijet preživi.
Posvetom Rusije Bezgrješnom Srcu Marijinu započet će izniman događaj moderne povijesti: pobjeda Srca Marijina, veličanstven povratak vjeri, molitvi, moralu i redu. Sotona, osobito preko masonerije, svim silama to želi spriječiti. Modernisti – produžena ruka masonskih luciferijanaca u crkvenim redovima – povampire se kada čuju o Fatimi.
Posvetom Rusije Bezgrješnom Srcu Marijinu započet će izniman događaj moderne povijesti: pobjeda Srca Marijina, veličanstven povratak vjeri, molitvi, moralu i redu. Sotona, osobito preko masonerije, svim silama to želi spriječiti. Modernisti – produžena ruka masonskih luciferijanaca u crkvenim redovima – povampire se kada čuju o Fatimi.
Naš narod treba apostole Fatime koja je zaboravljena – osobito prigodom stote obljetnice. Ako volimo svoj narod, svoje obitelji, svoju djecu, poduzet ćemo nešto jer se ljudski gledano, ništa više ne može učiniti – no tu je Bogomajka, naša draga Gospa Fatimska koja nam pruža ruku spasa.
Na koncu poslušajmo opet riječi sestre Lucije jer je krajnje vrijeme da ih počnemo ozbiljno shvaćati:
„Reci njima, Oče, da je Presveta Djevica puno puta rekla mojim rođacima Franji i Jacinti i meni, da će mnoge nacije nestati s lica zemlje. Ona je rekla da će Rusija biti oruđem koje je Nebo odabralo za kažnjavanje cijelog svijeta ako prije ne postignemo obraćenje te jadne nacije.“
„Drugi razlog je da je Ona rekla meni i mojim rođacima da je Gospodin odlučio dati svijetu dva posljednja sredstva (lijeka) protiv zla, a to su sveta Krunica i pobožnost Bezgrješnom Srcu Marijinu. Ovo su dva posljednja moguća lijeka što znači da neće biti drugih.“
(Iz razgovora sestre Lucije s ocem Augustinom Fuentesom 26. prosinca 1957. godine)
„Dezorijentiranost je dijabolična“ [29.12.1969.], „ne dajte se zavesti“. Dezorijentiranost je doktrinarna: „U ovom vremenu dijabolične dezorijentiranosti ne dopustimo da nas zavedu lažna učenja.“ [12.4.1970.]
To je „karcinom“ u Crkvi [29.5.1970.] koji pogađa „svećenike“ i „posvećene duše“ koje su „odvedene u zabludu“: „žalosno je“, piše sestra Lucija [16.9.1970.] „vidjeti takvu dezorijentiranost i to kod onih osoba koje drže odgovorna mjesta; to su slijepci koji vode druge slijepce.“
