„Papa
milosrđa“ ne vidi problem u tome da oštro napadne svoje
klevetnike koji mu pak vraćaju milo za drago. No sukob u Svetoj
Stolici tek je na početku.
Prenosimo jedno razmišljanje iz talijanskoga tiska koje lijepo opisuje trenutačno teško stanje u Vatikanu i oko njega i koje svakog iskrenog katolika poziva na molitvu i žrtvu za svetu Crkvu Katoličku.
U Vatikanu je u tijeku pravi pravcati rat koji čak više i nije tako nečujan. Papa Franjo i njegove revolucionarne reforme sada su izložene napadu i to ne baš malog broja kardinala, biskupa, svećenika, novinara. Rat koji se često vodi preko javnih napada i jasnog pokazivanja stava bilo jednih bilo drugih. Rat koji napreduje od samog Bergogliovog izbora na Petrovu stolicu. Rat koji se iz dana u dan, kako se čini, sve više pogoršava, dok se s vremena na vrijeme pojavi netko tko izvuče riječ „shizma“.
Vidljiv znak ovoga rata jest činjenica da „Papa milosrđa“, kako su ga nazvali mnogi promatrači posljednjih godina, nije oklijevao najoštrije napasti svoju subraću tijekom uobičajenog predbožićnog susreta s kardinalima. Franjo je osudio „zlobno protivljenje koje se pojavljuje u obmanutim umovima i dolazi do izražaja kada vrag nadahnjuje zle namjere, a često su prerušeni u jaganjce“.
Na koga se Papa ljuti? Franjo, toliko ljubak u javnosti, koliko i strog privatno, ljuti se na sve one koji nikada nisu bili nakloni njegovom reformama Kurije. Reforme koje su ga dovele do toga da udalji brojne visoke prelate s utjecajnih mjesta u Vatikanu i do imenovanja „začaranoga kruga“ kardinala koji ga podržavaju. Franjo se ljuti na prelate koji ga optužuju zbog nejasnoća i koji o reformi nauka i pastorala ne žele ni čuti.
Što to znači, mnogima nije jasno: neki biskupi pisali su svojim vjernicima govoreći daje to pod određenim uvjetima moguće; drugi su odlučno nijekali ovu pretpostavku, pojašnjavajući da papa nije promijenio nauk. Četiri kardinala „tradicionalista“ napisali su potom Papi pismo koje sadrži „dubia“, zahtijevajući da izrekne konačnu riječ o toj stvari. Pismo na koje Papa nije dao i čini se da ne će ni dati nikakav odgovor.
U tabor onih koji se „opiru“ Papi moraju se ubrojiti ne samo četvorica autora dvojbi (dubia), poznati kardinali, nego i dvojica prelata koji se još uvijek brinu o ključnim mjestima u Vatikanu: pročelnik Kongregacija za nauk vjere, Nijemac Gerhard Müller koji niječe da rastavljeni ponovno vjenčani mogu primati Pričest; pročelnik Kongregacije za bogoštovlje, Afrikanac Robert Sarah koji želi postroženje liturgije i prema kojemu je Papa bio nedavno nepristojan zamijenivši ga na jednom važnom javnom događaju, stvarajući tako kod svih dojam da je riječ o otvorenoj nenaklonosti. Nije se svidjela ni nedavna odluka da se svim svećenicima da ovlast odrješenja od pobačaja, što bi prema nekima dovelo do banalizacije grijeha koji se povijesno drži iznimno teškim.
Jedan od tradicionalista, Amerikanac Raymond Burke, maknut tijekom prve čistke, čim je Papa preuzeo službu, ovih je dana napravio mali revanš. Papa je odlučio stvoriti istražno povjerenstvo za Suvereni malteški vojni red koji je nedavno potjerao svojeg Velikog kancelara koji je proglašen krivim jer je dopustio dijeliti prezervative u Africi. Red je, s Burkeovom podrškom, odlučno odgovorio Papi na način koji se nije vidio stoljećima, pojašnjavajući da Papa nema nikakvu jurisdikciju nad Redom kojemu je priznat međunarodnopravni subjektivitet kao suverenoj državi.
Valja napomenuti da su se u ovom otužnom kontekstu neki od ponajboljih talijanskih i međunarodnih vatikanista sada jasno postavili protiv Bergoglia. Da ostanemo u Italiji, malo pomalo postali su sve kritičniji glede Prvosvećenika novinari najviše razine kao Aldo Maria Valli (Rai), Marco Tosatti (nekad kod La Stampe), Vittorio Messori (koji piše uvodnik u listu Corriere della Sera), Sandro Magister (L'Espresso), Alessandro Gnocchi (Libero) koji su se priključili najkritičnijem od sviju, Antoniju Socciju, koji je krajnje strog prema Franji od prvoga dana.
Tekst: Michele M. Ippolito
