Kardinal
Bergoglio s vodećim predstavnicima svećenika - opcije za siromašne
(Curasopp)
Eliseo Ruiz, komandant Vojne obrambene službe u Argentini napisao je 1970. godine o tercermundizmu:
„Najopasniji agitatori danas jesu svećenici opcije Trećeg svijeta, osobito oni koji pripadaju marksističkoj ili maoističkoj ekstremnoj ljevici“.
Protuliberalni Argentinac Leonardo Castellani (1899.-1981.) opisao je 1970. taj fenomen:
„Njihov jezik jest jezik političara, pomiješan s jezikom protestantskih pastora. Već su dali više izjava od Ricarda Balbina [vodeći predstavnik lijevo-liberalne Union Civica Radical UCR]. Tvrde da su Evanđelja najviši autoritet, program im je oslobođenje siromašnih, a cilj reforma Crkve i utemeljenje jedne druge, nove, a njihova magna Charta jest Medellin“.
„Mnogi iskreni, ali loše informirani katolici doduše su mišljenja da „pokoncilska“ kateheza zavodi, ali oni ne prepoznaju da iza toga stoji jedna organizacija i da se primjenjuje konzekventna metodika jer je njezino bitno obilježje da se ciljevi u čijoj službi stoji ni u kom slučaju jasno ne formuliraju. Cilj nije ništa drugo, nego tiho i polagano Crkvu prilagoditi svijetu, umjesto da se pokuša obratiti i spasiti svijet po Crkvi. Neomodernistički progresizam rastače time sve temeljne pojmove kršćanske vjere. (...) U našoj zemlji tercermundizam ne predstavlja jedinu, ali predstavlja najvažniju inačicu međunarodne progresističke organizacije. Njegova uglavnom tajna organizacija i metodika stvara 'paralelnu Crkvu“ koja pokušava kršćane dovesti u službu socijalne revolucije marksističkog tipa.“
Sacheri nastavlja:
„Katolička je Crkva danas ugrožena iz svoje unutrašnjosti od skupina koje postavljaju djelomično opravdane zahtjeve, kako bi dospjeli do svojih ciljanih skupina, ali na ozbiljan način ugrožavaju unutarnje jedinstvo vjernika širenjem doktrinarnih zabluda koje smućuju duhove i time im slabe vjeru i apostolsku revnost.“
