Dva su razloga zbog kojih Crkva pridaje božansko štovanje Srcu božanskog Otkupitelja, a sa štovanjem Srca Isusova tijesno se povezuje i pobožnost prema Bezgrešnom Srcu Bogorodice.
Jedan razlog je onaj koji se odnosi i na druge presvete udove Tijela Isusa Krista, a oslanja se na načelo, po kojem znamo da je Njegovo Srce, kao najplemenitiji dio ljudske naravi, hipostatski sjedinjeno s božanskom osobom Riječi; zbog toga mu treba iskazivati ono poklonstveno štovanje, kojim Crkva štuje osobu samog Božjeg Sina....
Drugi razlog se na poseban način odnosi na božansko Spasiteljevo Srce te isto tako na poseban način zahtjeva da mu se pridaje božansko štovanje; to proizlazi iz toga što je njegovo Srce, više nego li svi drugi udovi Njegova Tijela, naravni znak ili simbol Njegove beskrajne ljubavi prema ljudskom rodu. Papa Leon XIII u enciklici "Annum sacrum" piše:" U Svetom je Srcu znak i izričita slika beskrajne ljubavi Isusa Krista, koja nas potiče na međusobnu ljubav."
Budući da se ni na koji način ne može sumnjati da je Isus Krist uzeo pravo Tijelo, koje je imalo sve osjećaje koji su mu vlastiti, od kojih se ističe ljubav, isto tako ne može biti nikakve sumnje, da je On imao fizičko srce slično našem, budući da je ljudski život nemoguć bez tog najizvrsnijeg dijela tijela, a isto tako što se tiče i osjećaja...
Srce utjelovljene Riječi s pravom i zasluženo se smatra pokazateljem i simbolom one trostruke ljubavi, kojom božanski Otkupitelj neprestano ljubi vječnog Oca i sve ljude. Simbol je njegove božanske ljubavi, koju nam priopćuje s Ocem i Svetim Duhom, koja nam se samo u Njemu, kao u Riječi koja je postala Tijelom, očituje preko prolaznog i slabog ljudskog tijela....
Srce utjelovljene Riječi s pravom i zasluženo se smatra pokazateljem i simbolom one trostruke ljubavi, kojom božanski Otkupitelj neprestano ljubi vječnog Oca i sve ljude. Simbol je njegove božanske ljubavi, koju nam priopćuje s Ocem i Svetim Duhom, koja nam se samo u Njemu, kao u Riječi koja je postala Tijelom, očituje preko prolaznog i slabog ljudskog tijela....
Osim toga ono je simbol one najžarče ljubavi, koja ulivena u Njegovu dušu, obogaćuje Kristovu volju, i čije je djelovanje obasjano i vođeno činom dvostruke presavršene spoznaje, to jest blažene, dane ili ulivene.(usp.Toma Akvinski, Summa theologiae III,q.9, a .1-3, izdanje Leonina 11,138-142)
Dozvoljeno je uzdići se od tjelesne stvarnosti tj. Srca Isusa Krista i od njegovog naravnog značenja, ne samo do promatranja Njegove ljubavi koja se doživljava osjetima, nego i više do promatranja i klanjanja onoj nebeskoj ulivenoj ljubavi, i konačno...do razmatranja i klanjanja ljubavi utjelovljene božanske Riječi; donekle iz vjere, po kojoj vjerujemo da su obje naravi, ljudska i božanska, sjedinjene u osobi Isusa Krista, možemo umom shvatiti najužu povezanost koja je postojala između osjetne ljubavi fizičkog Isusovog Srca i dvostruke duhovne ljubavi, ljudske i božanske. One su međusobno povezane naravnim vezom, ukoliko se ljudsko i osjetno podlože božanskom, te one odražavaju svoju analognu sličnost.
Srce Isusovo ne treba tako shvatiti da u njemu postoji i da se štuje formalna slika, savršeni i apsolutni znak njegove božanske ljubavi, budući da se njegova bit ne može izjednačiti s bilo kojom stvorenom slikom. Kristovi vjernici, štujući Srce Isusovo, klanjaju se zajedno s Crkvom znaku i isto tako tragu Božje ljubavi...
Potrebno je da svatko u duši uvijek drži istine naravnog simbola, kojom se fizičko Isusovo Srce stavlja u vezu s osobom Riječi, te da se sve temelji na prvotnoj istini hipostatskog sjedinjenja; ako bi netko zanijekao da je to istina, obnovio bi krivo mišljenje koje je Crkva više puta odbacila, kao mišljenje koje se protivi istini da se u jednoj osobi Krista nalaze obje naravi, različite i potpune.
Marijino Majčinstvo
Neka se Kristovi vjernici brinu, da se s štovanjem Srca Isusova tijesno povezuje i pobožnost prema Bezgrešnom Srcu Bogorodice. Budući da je po Božjoj volji, u izvršenju ljudskog otkupljenja, Blažena Djevica Marija bila s Kristom nedjeljivo povezana, tako da je naše spasenje proisteklo kako iz ljubavi i trpljenja Isusa Krista, koje je bilo najtjesnije povezano s ljubavlju i boli same Majke, potpuno je prikladno da kršćanski narod, koji je od Krista po Mariji dobio božanski život, poslije iskazanog dužnog štovanja Presvetom Srcu Isusovom, i preljubaznom Srcu nebeske Majke zahvalnom i skrušenom dušom iskazuje čine pobožnosti i ljubavi.
Izvor: Iz enciklike "Haurietis aquas", 15. sibnja 1956., sveti papa Pio X
