Zastanimo na tren, dva da bi razmislili kakva je bila vjera svete Male Terezije?
Vjera ove svetice nije se odnosila samo na Bogom objavljene istine već je njezina vjera bila potpuno i slijepo predanje, potpuno i vječno u Božju providnost. Vjera u svagdanjoj žrtvi, u ljubavi, koja stvara čovjeka novoga i pravednoga, koji po riječi svetog Pavla živi u vjeri, ne više ovoga, nego drugog svijeta. Takva je bila vjera svete Malene Terezije.
Još u najnježnijoj dobi sakrila bi se svetica u jedan kutić sobe blizu njezine posteljice i tu bi dugo razmišljala o Bogu, prolaznosti života i vječnosti. Već tad u dječjim godinama Terezijine misli ostavljaju zemlju i prenose se u drugi svijet, u svijet vjere i ona u njoj počima živjeti i uživati.
Isus Krist je rekao:"Ako budete imali vjeru i ako kažete brdu: makni se! Ono će se maknuti."
Sveta Terezija je čula kako se pripovijeda o jednom zločincu Pranziniju koji je pored svojih strašnih zlodjela bio osuđen na smrt. Svi su mislili da će poradi svoje okorjelosti u grijehu umrijeti nepokajan i zauvijek propasti u oganj pakleni. Svetica nije na te priče pristala već je sve svoje snage htjela usmjeriti kako bi od njega otklonila nesreću i upotrijebila je sva sredstva koja je smatrala prikladnim. Osjećala je sigurnost da će ju Bog uslišati. Zatražila je od Boga kakav znak i dobila ga je. Pranzini se obratio i umro pokajan.
Koliko je lijepo kad u srcu jednog djeteta nije bilo drugo nego živa vjera, koju Isus zahtjeva od onoga koji moli. Kako je rasla tako se napunjala i milosti i rasla je u vjeri.
Ali Bogu se svidje prokušati stalnost njezine vjere i dopusti, da se u njezinu dušu spusti gusta tama, koja joj prikri sliku vječne domaje.....i kad ju je ona zabrinuto i suznim očima tražila, a nije mogla naći onda bi se njezine muke postostručile i činjaše joj se kao, da joj se bezvjerci rugaju.
Teška je bila ta kušnja no malena joj nije podlegla! Neprestane borbe, kušnje i pobjede nad njima su je učvrstile i pročistile njezinu vjeru i usavršile su je pred Bogom. Dale su pravu vrijednost njezinim dijelima i pribavile su joj zasluge i nagrade, koje danas sretna uživa u rajskoj slavi.
Terezijo sveta, vjeru nam isprosi,
Koja malom stazom gor u nebo nosi.
Po njoj svako djelo zaslužno nam bilo
I u Oca vječnog pratilo nas krilo,
Da Mu s Tobom hvalu složno zapjevamo,
Iz srca i duše dužnu počast damo!
Koja malom stazom gor u nebo nosi.
Po njoj svako djelo zaslužno nam bilo
I u Oca vječnog pratilo nas krilo,
Da Mu s Tobom hvalu složno zapjevamo,
Iz srca i duše dužnu počast damo!
Svjedočanstvo jedne majke
Moj mili sinčić Đino teško mi obolio na pluća. Tražila sam lijek na sve strane, ali badava jer bolest je pogoršavala i prijetila smrću. Obratih se vrućom molitvom i zavjetima maloj Svetici ruža i dragom svetom Josipu, da mi tužnoj majci isprose od Božanskog Srca Isusova zdravlje dragom djetetu. Dobri Isus je uslišao moje vapaje po zagovoru svete Terezije M.I. i svetog Josipa, jer je djetetu odmah išlo na bolje i sad je na putu potpunog ozdravljenja. Slava zato i hvala velikim zagovornicima!
Katica Bošković, Selnice
Katica Bošković, Selnice
Izvor: Glasnik Svete Male Terezije
Po uzoru na ovu majku utecimo se u svim našim potrebama svetoj maloj Tereziji i svetom Josipu!Također i svetom Nikoli čiji danas spomen slavimo jer i on je bio veliki zaštitnik malenih!
