Liturgijska svetkovina Bezgrešne nastala je na istoku u 8. stoljeću. Potom se sljedećih sto godina širila prema Zapadu.
Svetkovina se počela slaviti na britanskom području 1060.godine. Odatle prelazi u Normandiju, a zatim se oko 1140 proširila u Francusku. Nakon toga naglo joj pada popularnost nakon protivljenja nekih važnijih teologa. Trebalo je definirati kako je Marija-ako je bez istočnog grijeha otkupljena?
Na pragu XIV st.franjevački mislilac bl. Ivan Duns Skot (1265-1308) razvija orginalnu tezu u mogućnosti preotkupljenja po izvanrednom Božjem zahvatu. Zaključuje:"Marija, naravno rođena od Adama, počinila bi istočni grijeh radi općeg rođenja da nije preteknuta milošću Posrednika. Kao što je drugima bio potreban Krist da im se njegovom zaslugom otpusti već počinjeni grijeh, tako je Marija trebala Posrednika da pretekne grijeh da ga ne bi sama učinila i da ga ne učini." Na prigovor o tome da Djevica nije povrjeđena istočnim grijehom pa joj nije potreban Otkupitelj Duns Skot odgovara:" Više je trebala Otkupitelja od ostalih jer bi upala u grijeh da unaprijed nije sačuvana. Milosrđe Božje je veće kad unaprijed nekog očuva od grijeha već kad oprašta nakon što upadne u grijeh."
Sabor u Bazelu 1438.proglasio je da je Bogorodica Marija nije nikad bila podložna istočnom grijehu, nego je bila slobodna od istočnog grijeha i svakog osobnog grijeha, sveta i bezgrešna. Sabor je potvrdio svetkovinu 08.prosinca i proglasio ju je obaveznom za redovničke zajednice te ju je obogatio oprostima za sve vjernike. Činilo se da je pitanje Bezgrešnog začeća riješeno. Međutim Rim nije priznao sabor u Bazelu legitimnim i tako je pitanje oko Bezgrešnog začeća odgođeno. Iako sabor nije proglašen legitimnim uvelike je utjecao na daljnje širenje Bezgrešnog začeća. Utjecao je i na liturgiju. Vjerovanje u Marijinu povlasticu duboko se ukorijenilo u pučkoj pobožnosti.
Naša pučka popijevka pjeva:
Začeće bezgrešno Tvoje mi štujemo
Buduć da od Crkve utješno čujemo
Da Ti si jedina od sveg svijeta ljudi
Buduć da od Crkve utješno čujemo
Da Ti si jedina od sveg svijeta ljudi
Začeta nevina!
Papa Siksto IV (1471-1484) 1476.godine priznao je i potvrdio blagdan Bezgrešne i javno ju je slavio na svom dvoru.
Odobrio je misu i časoslov njoj u čast, pridodao svetkovini osminu i podijelio joj mnoge oproste. U časoslovu koji je odobrio 1480.godine jasno je formulirao Bezgrešno začeće, a udijeljeni su oprosti onima koji izmole časoslov i sudjeluju u svetoj misi.
Papa još nije naredio svetkovinu za cijelu Crkvu. Dogma još nije donesena. Još nije bilo nikakve konačne odluke učiteljstva!
Tek nakon Tridentskog sabora 1546.godine, koji je objasnio istinu o istočnom grijehu i dodao kako ne smatra da je i Blažena Djevica imala taj grijeh, dolazi do napretka. Utemeljuju se različiti redovi i bratovštine koji javno ispovijedaju bezgrešno začeće Svete Djevice.
Pod zaštitu Bezgrešne stavljaju se pojedini narodi, pokrajine i gradovi. Mnogi su sveci, biskupi i kraljevi branili i širili nauk o Marijinom bezgrešnom začeću. Kralj Ferdinand III je posvetio Austriju Bezgrešnoj Djevici i u Beču joj podigao veliki spomenik. Isto su učinili i kraljevi Francuske i Portugala. Papa Inocent X., na molbu kralja Filipa IV., 10.studenog 1644.godine proglasio je svetkovinu zapovjednim blagdanom u Španjolskoj.
Aleksandar VII na molbu kralja i biskupa Španjolske, konstitucijom "Sollicitudo omnium ecclesiarum" 08. prosinca 1661.godine, potvrdio je blagdan. U konstituciji se mogu naći elementi kasnije dogmatske definicije.
Poslije Tridentskog sabora mnoga su sveučilišta zaključila kako će braniti taj nauk. Franjevci su je u Toledu 1645. izabrali za zaštitnicu svoga reda. Papa Klement XI 06. prosinca 1708.godine odredio je da se blagdan slavi u cijeloj crkvi, a Pio IX 1863 godine je odobrio i obnovio misu i časoslov.
Značajnu ulogu za proglašenje dogme ima i ukazanje i objava medaljice bezgrešnog začeća s molitvom O, Marijo bez grijeha istočnog začeta, moli za nas koji se k Tebi utječemo. Od 1834-1847.godine više od tristotine biskupa molilo je dopuštenje Svete Stolice da u predslovlju riječi začeće umetnu Bezgrešna – Imaculata i u litanije zaziv "Kraljice, bez grijeha istočnog začeta, moli za nas." Mnogi biskupi i glavari crkvenih redova dobili su odobrenje te su u Lauretanske litanije uvrstili zaziv "Regina sine labe originali concepta, ora pro nobis".
Sa svih strana svijeta stizali su zahtjevi Svetoj Stolici da snagom apostolske vlasti potvrdi ono što je Crkva od davnine vjerovala.
Konačno je papa Pio IX odlučio riješiti vjekovno pitanje bezgrešnog začeća Marijina. 1848. osnovao je posebnu komisiju i od svakog njezinog člana zatražio da se o tom pitanju izjasni. Papa je također 1849.godine poslao svim biskupima svijeta encikliku "Ubi primum" u kojem ih pita vjeruju li njihovi vjernici u Marijino bezgrešno začeće i je li prikladno da se ta istina svečano proglasi te što oni samo o tome misle i žele? Od 603 kardinala, nadbiskupa i biskupa 546 ih je odobrilo nauku o bezgrešnom začeću Marijinu i zamolilo da bude proglašeno člankom vjere. Odgovori su izdani u djelu Pareri dell' Episcopato cattolico, di capitoli, di congreganzioni, di univesità....sulla definizione dogmatica dell' Immacolato Concepimento della B.V. Maria.. (10 svezaka, rim 1851-1854)
Odluka o proglašenju dogme donesena je 02. prosinca 1854. Papa je odredio da svečano proglašenje bude 08.prosinca.
Papa je bulom "Ineffabilis Deus – Neizrecivi Bog" svečano u bazilici svetog Petra u Rimu proglasio da je Marija bez istočnog grijeha začeta:
"Na čast svetog i nedjeljivog Trojstva, na diku i ukras Djevice Bogorodice, na uzvišenje katoličke vjere i na dobrobit kršćanske religije, autoritetom Gospodina našega Isusa Krista, blaženih apostola Petra i Pavla i našim, izjavljujemo, objavljujemo i definiramo da je nauk, koji uči da je Preblažena Djevica Marija u prvom času svog začeća posebnom milošću i povlasticom Svemogućega Boga, poradi predviđenih zasluga Isusa Krista, otkupitelja ljudskog roda, bila očuvana čistom od svake ljage istočnog grijeha, od Boga objavljeno i da u takav nauk moraju svi vjernici čvrsto i postojano vjerovati. Zbog toga, ako bi se netko usudio, čega neka nas Bog sačuva, u srcu drugačije misliti nego li smo mi to definirali, takvi neka budu svjesni, a neka znaju i ubuduće, da su osuđeni vlastitom presudom , da su doživjeli brodolom vjere, da su otpali od jedinstva Crkve, te da su zbog toga sami sebe podvrgli kaznama koje su određene pravom, budu li se usudili tako srcem misliti, riječju i pisanjem ili na koji drugi vanjski način izražavati"
Tako je Bezgrešno Marijino začeće svečano proglašeno kao dogma katoličke Crkve.
Izvor: Vesna Žižić, O, Marijo bez grijeha začeta
